Vreme čitanja: oko 1 min.
Maša (7) iz Zrenjanina prvo naučila da igra šah, pa onda da čita i piše: Ovako se rodila ljubav prema hobiju
Vreme čitanja: oko 1 min.
U konkurenciji devojčica od sedam i osam godina, Maša je iako mlađa osvojila treće mesto
Maša Petrov je učenica drugog razreda OŠ „Vuk Karadžić“ iz Zrenjanina, ali prvo je naučila da igra šah pa tek onda da čita i piše.
Počela je da igra šah još dok je išla u vrtić, sa pet i po godina, pa je zbog šaha morala da nauči da čita i piše pre nego što je krenula u predškolsko, priča Mašina mama Nataša Petrov, a prenosi Dnevnik.
- U vreme pandemije korona virusom svi smo mnogo vremena provodili kod kuće i zajedno gledali filmove i serije. U seriji „Na putu za Montevideo” mali Stanoje igra šah i Maša je tražila da joj damo šahovsku garnituru koju smo imali u kući, nasleđenu od mog dede, a Mašinog pradede. U početku sam se protivila, to nam je bila porodična uspomena, pa nisam želela da se figure pomešaju sa igračkama i izgube. Ali, Maša je bila uporna i na kraju smo joj dali garnituru. Inače, mi u kući ne igramo šah, tek sada smo naučili, pored Maše - ističe Nataša Petrov.
Već februara 2021. Maša je odigrala svoj prvi turnir, u organizaciji novosadskog kluba „Bubamara“, čija je članica postala.
U konkurenciji devojčica od sedam i osam godina, Maša je iako mlađa osvojila treće mesto.
Sledili su turniri i mnoge pobede. Roditeljima je, kako kažu, najvažnije to što Maša uživa dok igra šah, a smatraju da bi šah trebalo više promovisati u školama.
(Telegraf.rs)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Hahahah
Kako je smesna i simpaticna na slici🤣🤣🤣😊😊😊
Podelite komentar
Pedja
Tako je, potrebno je mnogo više da se promoviše šah i slično pa školama, da se deci nadje lep hobi i nešto što će da zaokupira njihovu pažnju. Da to uopšte nije teško dokazuje da je za cenu jednog i polovnog računara moguće kupiti dovoljan broj šahovskih tabli ali je nažalost malo teže da se neko toga seti i pokrene tu priču jer Bože moj šah nije profitabilan sport, a niko ne razmišlja o činjenici koliko dete se razvija učeći i igrajući šah...Vrlo je prosto samo treba nekoga sve to da interesuje, pre svega, i da se malo probudi ta svest. Ali je čak možda poražavajuće i loše što kada bi u današnje vreme neko od roditelja predložio da se vrati šah u školu to bi sigurno izazvalo podsmevanje...Svaka čast za mladu damu, samo tako nastavite, još ima nade za nas...
Podelite komentar