Srbin završio u ZATVORU jer je koristio METAL DETEKTOR: Omiljeni hobi za njega postao najgora noćna mora

A. G.
A. G.    
Čitanje: oko 2 min.
  • 1

Jedan muškarac iz Srbije nedavno je osuđen jer je neovlašćeno istraživao arheološko nalazište pomoću metal-detektora. On je to objavio u javnoj fejsbuk grupi “Tragači riznica na Balkanu”. Sud mu je odredio uslovnu kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, koja neće biti izvršena ako u naredne dve godine ne počini novo krivično delo. Osim toga, izrečena mu je novčana kazna od 50.000 dinara, sa jasnim upozorenjem da će se kazna zameniti zatvorom ukoliko ne bude plaćena na vreme.

Sudu nije promaklo da mu oduzme i svu opremu i predmete pronađene tokom nelegalnog kopanja. Oduzeti su metal-detektor marke, vojni ašov, fragment turske keramike, olovne kuglice, glava gepidske fibule, delovi konjske opreme, jezičak pojasne garniture, bronzani ukrasi, kao i srebrni ugarski novčić.

Ovaj slučaj jasno pokazuje da ne postoji „bezopasno kopanje“ niti amatersko istraživanje koje bi bilo u skladu sa zakonom.

Šta kaže zakon za arheološka istraživanja?

Prema Krivičnom zakoniku Republike Srbije (član 353a), za neovlašćeno arheološko iskopavanje predviđena je kazna zatvora do tri godine i novčana kazna. Ako je delo izvršeno na arheološkom nalazištu ili drugom nepokretnom kulturnom dobru, ili ako je prilikom kopanja korišćen metal-detektor, kazna je još stroža: od šest meseci do pet godina zatvora i novčana kazna.

Zakon o kulturnim dobrima (član 112) dodatno propisuje da arheološka istraživanja mogu sprovoditi samo naučne ustanove i ustanove zaštite (muzeji, zavodi, određeni fakulteti i instituti), uz prethodno odobrenje Ministarstva kulture. Fizička lica, udruženja građana i amateri nemaju pravo da samostalno istražuju, niti da koriste metal-detektore za „istraživanja“, jer ne postoje „dozvoljena mesta“ gde bi zaljubljenici u arheologiju smeli da kopaju.

Korišćenje metal-detektora (svih vrsta) radi otkrivanja i prikupljanja metalnih predmeta iz prošlih vremena, naročito ako se pritom koristi bilo kakav alat za iskopavanje zemlje do bilo koje dubine, krivično je delo vršenja neovlašćenih istraživanja, ističe dr Adam Crnobrnja u svom priručniku Kako sačuvati arheološko nasleđe.

Komentari iz fejsbuk grupe: neznanje kao saveznik

Uprkos jasnim zakonskim odredbama, na društvenim mrežama i u grupama poput one pod nazivom „Tragači riznica na Balkanu“, vidi se rašireno nepoznavanje zakona.

„…voleo bih nekako da ‘preskeniram’ dvorište da vidim ima li tu nešto, ali iskreno, totalni sam laik… P.S.: ne znam da li je to uopšte legalno tako nešto raditi i da li mogu da si napravim više štete nego koristi gledano sa pravne strane“, piše jedan član grupe.

Neki članovi otvoreno priznaju da nisu sigurni da li je ono što rade uopšte legalno, dok drugi olako odbacuju mogućnost da se radi o arheološkom lokalitetu, smatrajući da je reč tek o „običnoj njivi“.

Problem je u tome što i „obična njiva“ može biti registrovani arheološki lokalitet ili lokalitet pod prethodnom zaštitom. Upravo zato zakon predviđa da nijedno fizičko lice ne sme samostalno da istražuje niti da kopa, bez obzira da li se radi o dvorištu, oranici ili građevinskoj parceli.

Komentari jasno pokazuju da je neznanje najčešći saveznik nelegalnog kopanja. Ljudi često nisu svesni da „traganje za blagom“ nije avantura niti hobi i da svojim postupcima uništavaju arheološko nasleđe koje pripada svima nama, a pritom rizikuju da završe pred sudom.

(Telegraf.rs/sveoarheologiji)

Video: Žarin: Sve ovo što radimo, globalno se zove industrijska arheologija

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Anonimus

    6. mart 2026 | 19:53

    Lupetate bezveze. Tragači za sobom zakopavaju rupe, i ne ostavljaju sranja. Pri tom, mnogi skupljaju i odnose đubre koje nađu u šumi ili njivi na kojoj se nalaze. Osuđujem uništavanje lokaliteta i slično, ali šta vam smetaju ljudi koji se bave tim hobijem iz ljubavi prema istoriji, ne diraju lokalitete i zakopavaju rupe za sobom? Da su kustosi muzeja (kao i država) normalniji, mogla bi se ostvariti saradnja na obostranu korist. Kao u Britaniji, na primer. Svi bi se potencijalni istorijski nalazi nosili u muzej na procenu, muzej bi imao uvid u moguće lokalitete zahvaljujući tragačima koji bi obaveštavali nadležne, i rešen problem. A ne zakon da "sve što je u zemlji pripada državi". To je teška otimačina. Kako može državi da pripada predmet od pre 2.000 godina na primer (novčić ili slično), ako tada kao država nije ni postojala? Budalaština od zakona... Uredite zakon, da bude dobro i jednima i drugima. Ljudi koji vole istoriju i detekting mogu onda slobodno da koriste detektore van zaštićenih zona, a muzeji imaju uvid u eventualnu lokaciju vrednu pokretanja arheoloških radova. I dobro, svima... Nisam tragač (baš zbog takvog besmislenog zakona), ali je svakako zakon o kulturnim dobrima skroz sramotan i neuređen.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA