Tri američka vojnika iz KFOR-a prelaze u pravoslavlje: Krstiće se u manastiru na Kosovu i Metohiji
Američki vojnici, pripadnici KFOR-a, na molitvenoj liturgiji u Manastiru Draganac na Kosovu i Metohiji, izrazili su želju da se krste u ovoj srpskoj svetinji i pređu u pravoslavlje.
Episkop novobrdski Ilarion je na godišnjicu martovskog pogroma kosovskih Srba, 17. marta, služio uz Mitropolita raško-prizrenskog Teodosija parastos u Manastiru Gračanica, a potom u Domu kulture Gračanica otvorio izložbu slika i preneo prisutnima blagoslov i molitvene pozdrave Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija.
U sredu, 18. marta, vladika Ilarion je služio Liturgiju Pređeosvećenih darova u Manastiru Visoki Dečani, uz sasluženje jereja Borislava Petrića iz Mirijeva.
Iz Metohije vladika se uputio u Kosovsko Pomoravlje, u Manastir Draganac, gde je molitveno učestvovao na večernjem i jutarnjem velikoposnom bogosluženju sa bratijom.
U radosti Krstopoklone nedelje, episkop Ilarion je u draganačkoj svetinji primio na razgovor trojicu pripadnika američkog KFOR-a koji su u prethodnom periodu iskazali interesovanje da se bliže upoznaju sa pravoslavnom Crkvom.
Pre mesec dana izvršen je čin oglašenja jednog od saradnika američke vojne misije na Kosovu, koji se priprema za krštenje u Manastiru Draganac.
Značajno je napomenuti da je primetno interesovanje za pravoslavnu veru kod pripadnika američkog KFOR-a koji su tokom službe u misiji došli u neposredan kontakt sa srpskim srednjovekovnim svetinjama na Kosovu i Metohiji.
(Telegraf.rs / TV Hram)
Video: Đole sa kopaonika 2
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Novosađanka
Ja sam posleratna generacija. Generacija rođena posle Drugog svetskog rata. Kao mnogi iz moje generacije nisam bila krštena. Ne bih o svima poznatim razlozima. Vreme je proticalo, ja sam bila u dilemi da li da se kao odrasla osoba krstim ili ne. Poštovala sam ja pravoslavne svece, običaje, Božić i Vaskrs, ali osećala sam da to nije to. Jedne subote, Vrbica, prolazim pored novoizgrađene crkve na Detelinari, a dečiji hor, u dvorištu crkve, peva . Meni počinju da teku suze. Prvo sam pokušavala da ih zaustavim i sakrijem, ali uzalud. Plakala sam, a da ne znam zašto. Jedva sam prestala plakati. Nešto me je vuklo u crkvu. Pričala sam sa, meni dragom osobom, koja je duboko u veri, a ta osoba je najbolja osoba koju poznajem. Rekla mi je da me crkva zove sebi. Nakon toga odluku o krštenju donela sam bez ikakve dileme, a sa velikom željom i radošću.
Podelite komentar
Gogi
Hvala i Slava Gospodu svevišnjem.
Podelite komentar
Mirko
Oni koji su nas bombardovali,sada prelaze u Nasu veru,eto koliko je bog veliki!!!!
Podelite komentar