Abortus - za ili protiv: U kojim zemljama je dopušten, gde se obavlja pod posebnim uslovima, a koje države ovaj čin kažnjavaju zatvorom (VIDEO)

Legalnost, učestalost i kulturni pogledi prema pobačaju su različiti širom sveta. U mnogim delovima sveta vode se rasprave između protivnika i pobornika pobačaja o etičkim i pravnim aspektima

  • 16

Pravo na abortus je glavna tema u američkim medijima u poslednjih nekoliko nedelja. U ovoj zemlji je već šest saveznih država zabranilo abortus, a dobar deo građana uopšte nije zadovoljan ovakvom odlukom vlasti. Ovi događaji su ovako ozbiljnu temu vratili u centar medijske pažnje, a evo kako o ovom pitanju razmišljaju i postupaju druge države u svetu.

Društvena prihvatljivost pobačaja varira od perioda i od područja tokom cele istorije. Pobačaj je navodno bio metod ograničavanja broja članova porodice u grčko-rimskom svetu.

Sa pojavom hrišćanstva, pobačaj je bio strogo zabranjen, a oni koji su ga primenjivali rizikovali su da budu izopšteni iz crkve. Tokom 19. veka primenjivale su se stroge kazne ne bi li se smanjio broj pobačaja, ali su te kazne u mnogim zemljama ublažene tokom 20. veka.

Danas je u mnogim zemljama namerni pobačaj zakonom dozvoljen, dok u drugim zakonodavstvo dozvoljava namerni prekid trudnoće samo pod određenim uslovima: ako je ugrožen život majke, ako je trudnoća posledica silovanja ili incesta, ako se želi sprečiti rođenje detata sa medicinskim problemima ili ako majka misli da ne može da podigne dete.

ETIČKA PITANJA

Legalnost, učestalost i kulturni pogledi prema pobačaju su različiti širom sveta. U mnogim delovima sveta vode se rasprave između protivnika i pobornika pobačaja o etičkim i pravnim aspektima.

S jedne strane su protivnici abortusa, koji se uglavnom zalažu za veće zakonske restrikcije ili čak za potpunu zabranu pobačaja. Glavni argument im je stav, da je dete u majčinoj utrobi ljudsko biće koje ima potpuno pravo na život koje je iznad svih ostalih prava, te oni zato pobačaj smatraju ubistvom.

Opisuju se zagovornici prava na život. Većina tradicionalnih religijskih organizacija strogo zastupa ovaj stav, pa se mnoge javne i privatne rasprave o abortusa svedu na religijske rasprave vernika i navodnih ateista (oni su ateisti po mišljenju zagovornika).

S druge strane, oni koji su protiv bilo kojih zakonskih zabrana, uglavnom se pozivaju na pravo žene na izbor hoće li imati dete. Zato se opisuju kao zagovaratelji prava na izbor. Većinom ne ulazeći u rasprave kada počinje život, smatraju da ljudsko biće dobija prava rođenjem.

Argumentiraju svoj stav mnogim komplikovanim životnim situacijama u kojima abortus ima smisla te neželjenim posledicama zabrane. Nisu nužno zagovaratelji abortusa, i često abortus smatraju negativnom pojavom u društvu koju treba suzbijati prevencijom, ali ne i zabranama.

Rasprava se isto tako fokusira na pitanje, da li bi trudna žena trebalo da obavesti ili ima dopuštenje ostalih u posebnim slučajevima: kod maloletnica njenih roditelja, kod zakonski udatih žena ili žena udatih običajnim pravom, njenog muža ili u slučaju da žena nije udata, biološkog oca deteta.

STAV RELIGIJE

Stav Katoličke crkve od 1869. godine je, da ljudski život počinje začećem te ga treba poštovati i najbrižnije štititi od začeća do prirodne smrti.

Muslimani abortus smatraju zabranjenim u većini slučajeva. Ako je ženin život ugrožen dozvoljavaju ga kao manje zlo od dva zla. Ne postoji zajedničko mišljenje, oko toga kada počinje ljudski život, ali se slažu da nakon 4. meseca fetus dobiva živu dušu i od tada abortus nije prihvatljiv, osim u slučaju opasnosti po ženin život i silovanja.

Zabrana abortusa u alabami Foto: Tanjug/AP

Deo Jevreja protivi se abortusu, a deo ga podržava.

Tradicionalna hinduistička učenja osuđuju abortus, jer hinduizam propoveda nenasilje. Izuzetak je situacija, kada je majčin život u smrtnoj opasnosti. Hinduisti se zalažu, da se u svakoj situaciji izabere opcija s najmanje loših posljedica.

Budizam nema službeni stav o abortusu. Deo budista smatra, da je abortus pogrešan i da život počinje začećem, a deo odobrava pobačaje.

EVROPSKE DRŽAVE

Švedska se smatra zemljom u kojoj vredi najliberalniji zakon vezan uz pobačaj, a pod određenim uslovima moguće ga je obaviti do 18. nedelje trudnoće. U toj zemlji čak i maloletnice imaju pravo na abortus, koji plaća socijalno osiguranje, a za intervenciju im nije potrebna saglasnost roditelja. U Velikoj Britaniji i

Finskoj socioekonomski razlozi uzimaju se kao osnov za pobačaj.

U većini evropskih zemalja pobačaj je zakonom dopušten do 10., odnosno 14. nedelje trudnoće. Pobačaj do 12. nedelje trudnoće zakonski je dopušten u Nemačkoj, Estoniji, Austriji, Bugarskoj, Belgiji, Danskoj,

Francuskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Letoniji, Litvaniji, Češkoj, Rumuniji, Slovačkoj i Sloveniji, prenosi hr.n1info.com.

Irska, pravo na abortus Foto: Tanjug/AP

Italija dopušta gotovo 13 nedelja (90 dana), a Francuska, Španija i Rumunija 14 nedelja za obavljanje pobačaja.

Gotovo sve države u Evropi propisuju da žene pre pobačaja moraju obaviti ginekološki pregled i porazgovarati s lekarom o mogućim posledicama postupka. Najrigoroznije obavezno savetovanje propisuje Nemačka, u kojoj je potvrda o savetovanju preduslov za podnošenje zahteva za abortus.

U većini država EU-a troškove pobačaja na zahtev za sve žene pokriva zdravstveno osiguranje od Belgije, Velike Britanije, Holandije, Švedske, Danske, Finske, Italije, pa do Portugala, Španije, Litvanije, Grčke...

Pobačaj uz Hrvatku naplaćuju Austrija, Slovačka, Letonije, Češka i Luksemburg.

Francuska je legalizovala prekid trudnoće 1975. godine. Novi zakon dozvoljava prekid trudnoće, a kod kasnog pobačaja dovoljan je uslov da nastavak trudnoće ugrožava zdravlje trudnice. Zakonski, život ploda i zdravlje trudnice, kao pravna dobra koja se štite, ovde su suprotstavljeni.

U Rumuniji je abortsus bio zabranjen za vreme komunizma i vladavine Čaušeskua, a onda je 1990. godine donet zakon kojim je abortus dopušten.

U Britaniji je abortus zakonit ukoliko se izvrši do 24. nedelje trudnoće, uz odobrenje dva lekara, dok za slučajeve od visokog rizika ne postoji vremensko ograničenje, prenosi AP.

Zakon Islanda o abortusu je među najkonzervativnijima u Evropi. Poslednji put menjan 1975, zakon traži od žena da prikupe dva potpisa neumešanih osoba kako bi dobile dozvolu za abortus, podseća portal "Grapevine".

ZABRANA POBAČAJA

Čile zabranjuje abortus bez izuzetaka i žena koja ga izvrši može završiti u zatvoru, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima abortus je zabranjen čak i po cenu ženinog života. Na Jamajci je zabranjen abortus, ali ne i slučajevima kada je fizičko ili psihičko stanje žene ugroženo, prenosi Blic.

U El Salvadoru su na snazi neke od najstrožih zabrana abortusa na svetu; prekid trudnoće zabranjen je čak i u slučajevima silovanja ili ugroženog života majke.

Abortus je ilegalan u Indoneziji, osim ako život žene nije u riziku ili pod određenim okolnostima - ako je žena silovana, ali samo u prvih 40 dana trudnoće.

U Venecueli zabranjen, osim u slučaju rizika po život žene. Brazil osim u slučaju silovanja, incesta ili rizika po život trudnice. U Salvadoru je na snazi potpuna zabrana, bez izuzetaka.

Tu su i Španija, Portugal i Kipar, a zabranjen je prekid trudnoće, sem u slučaju silovanja ili kada je majčin život u opasnosti.

Malta je jedina članica Evropske unije u kojoj je zabranjen pobačaj. Žene na Malti koje prekinu trudnoću mogu dobiti i do tri godine zatvorske kazne, kao i osoba koja je izvela postupak. U Malti je čak i razvod bio ilegalan do 2011. godine.

U Evropi još izuzetno restriktivne zakone imaju državice Andora, San Marino, Lihtenštajn i Monako. U Andori se pobačaj kažnjava zatvorskom kaznom u trajanju do šest meseci, a u San Marinu ne postoji izuzetak čak ni u slučaju kada je ženin život ugrožen, već se treba tražiti posebna dozvola o nužnosti takvog postupka, prenosi hr.n1info.com.

Luizijana je postala peta američka država koja zabranila abortus, nakon Misisipija, Kentakija, Ohaja i Džordžije. Alabama je otišla korak dalje i zabranila doslovno sve pobačaje.

Zvanično, pobačaj se zabranjuje kada se "detektuju otkucaji srca ploda", što se može zbiti već u šestoj nedelji trudnoće. Izuzetak je jedino situacija u kojoj bi život majke bio ugrožen. Silovanje i incest u ovom slučaju nisu argumenti za izuzeće.

U većini afričkih zemalja abortus je ilegalan izusev u slučaju ugrožavanja života majke, mentalnog zdravlja, zdravlja, silovanja i/ili fetalnih nedostataka, ali sve se razlikuje od države do države.

Neke zemlje imaju strožije zakone, dok su druge malo liberalnije. Što se tiče država Južne Amerike, tu je abortus ilegalan osim u posebnim slučajevima kada je dopušteno da se napravi izuzetak zbog određene sitacije (slično kao u afričkim državama).

U većini saveznih države u Austriji, abortus je dozvoljen, dok je u nekim dopušten samo u posebnim situacijima.

SPECIFIČNE PRIČE OD DRŽAVE DO DRŽAVE

Abortus je 1953. godine zabranjen u Južnoj Koreji, kada su tadašnji lideri te države pokušali da uvećaju broj stanovništva i stvore vojsku koja bi mogla da se sukobi sa Severnom Korejom.

Do 1973. godine, stanovništvo Južne Koreje se povećalo, pa su napravljeni izuzeci u vezi sa Zakonom o abortusu - kada je zdravlje majke pod rizikom, ukoliko bi se dete rodilo sa defektima ili ukoliko je začeće rezultat seksualnog zločina.

Poljska ima najstroži zakon o abortusu. Pooštreni zakon su predložile grupe građana i prema njemu abortus bi bio zabranjen u slučaju da je fetus smrtno bolestan i da ima Daunov sindrom. Abortus bi i dalje bio dozvoljen u slučaju da je ugrožen život žene ili ako je trudnoća rezultat silovanja ili incesta.

Krajem maja prošle godine u Irskoj je na referendumu izglasano pravo na abortus. U zakon je uvedena dozvola za abortus do 12. nedelje trudnoće, a nakon 12. nedelje, abortus će biti moguć sve do 24. nedelje ukoliko dva lekara potvrde da je život majke ugrožen ili da postoji veliki rizik po njeno zdravlje.

Međutim, Severna Irska i dalje ima stroge zakone po tom pitanju koji datiraju još iz viktorijanskog doba i smatra da je abortus krivično delo.

Prošle godine argentinski Senat odbacio je predlog zakona kojim bi se legalizovali abortusi do četrnaeste nedelje trudnoće. Nakon žustre rasprave, 38 senatora glasalo je protiv, a 31 za.

Poslanici mogu ponovo da predlože zakon za godinu dana. Abortus je trenutno u Argentini nezakonit, osim u slučajevima silovanja ili kada je trudnoća opasna po život majke, piše britanski "Bi-Bi-Si".

SITUACIJA NA BALKANU

U Srbiji se godišnje obavi oko 250.000 abortusa (prema podacima iz 2018. godine) iako se prijavi 10 puta manje.

U Crnoj Gori je abortus dozvoljen do desete nedelje trudnoće, međutim u ovoj zemlji postoji još jedan problem. Žene se odlučuju na ovaj potez najviše zbog pola deteta, pišu "Vijesti".

Nakon sticanja nezavisnosti 1991. godine, u Hrvatskoj je na snazi ostao zakon iz vremena SFR Jugoslavije - legalan je do desete nedelje trudnoće. Lekarima je na raspolaganju i "prigovor savesti" odnosno pravo da odbiju da izvrše abortus ukoliko se to protivi njihovim moralnim ubeđenjima, pišu "Vijesti. hr".

Ustavni sud Hrvatske odlučio je 2017. godine da Sabor u roku od dve godine donese novi zakon koji reguliše pravo na abortus.

U Republici Srpskoj je 2008. godine donet Zakon o uslovima i procedurama prekida trudnoće, dok se u Federaciji Bosne i Hercegovine i dalje primenjuje Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće, nasleđen još iz vremena SFRJ, piše "bonamag.ba".

Žena je ta koja odlučuje o svojoj trudnoći, dok legalnim abortusom vlasti smatraju prekid trudnoće do desete nedelje.

U odnosu na Hrvatsku i BiH, u Makedoniji je situacija malo drugačija.

Naime, 2013. godine donet je zakon da žene moraju pismeno da zahtevaju abortus nakon savetovanja sa lekarom tokom kojeg se trudnici pokazuje fotografija fetusa i ultrazvuk kucanja srca.

(Telegraf.rs/A.T.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • VR

    8. jun 2019 | 17:08

    Opet u prvom planu religija,treba da razum odluči o opravdanosti abortusa a ne crkva,da izadđemo malo iz tog primitivizma.

  • NE

    8. jun 2019 | 18:05

    Ne daj Boze,nikome i nikad!

  • 👤

    8. jun 2019 | 18:04

    Ево шта каже  наука и српски стручњаци акушерства и неонатологије. Да заборавимо за тренутак религију и видимо шта каже медицина у прилог теми. Fetus kao PACIJENT Eho-sonografski konzilijum za anomalije ploda u Institutu za majku i dete: Lečenje srčanih mana, uzimanje uzoraka krvi i urina iz fetusa, samo deo intervencija koje se obave. MOGUĆNOST dijagnostike ali i lečenje mnogih anomalija i bolesti kod fetusa iz godine u godinu napreduje, ulivajući roditeljima nadu za izlečenjem. Tako, lečenje srčanih mana, uzimanje uzoraka krvi i urina fetusu ili biopsija tkiva kod ploda, samo su deo intervencija koje obavljaju lekari Eho-sonografskog konzilijum za anomalije fetusa u Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta "Dr Vukan Čupić" u saradnji s kolegama iz Ginekološko-akušerske klinike "Narodni front". Zahvaljujući ovome fetus je postao PACIJENT i pre rođenja. - Ultrazvuk omogućava dijagnozu skoro svih anomalija kod ploda - priča docent dr Željko Miković, načelnik Odeljenja patologija trudnoće u GAK "Narodni front". - Snimanje rada srca, protok u mnogim organima i tkivima, genetika kod bebe, vađenje krvi iz pupčanika, transfuzija krvi kod bebe pre rođenja, punkcije mokraćne bešike i sve druge analize koje mogu da se rade dovele su do toga da fetus, a ne tek novorođenče, postane PACIJENT. Sada možemo postaviti dijagnozu i što je najbitnije lečiti ga medikamentozno ili čak i hirurški. Medikamentima možemo lečiti tahi-aritmije kod ploda ili recimo endokrinološke poremećaje i to davanjem lekova direktno fetusu. Članovi Konzilijuma su kardiolozi, neonatolozi, ginekolozi i hirurzi. Međutim, u zavisnosti od patologije uključuju se najbolji stručnjaci iz različitih oblasti, kako bi trudnoća ali i porođaj dobro protekli. Tu su genetičari, neurolozi, nefrolozi, neonatalni hirurzi, kardiohirurzi, endokrinolozi. Genetsko savetovalište Instituta za majku i dete, čiji je deo i Eho-sonografski konzilijum za anomalije fetusa, uspešno radi više od 15 godina. " Наука фетус третира као пацијента. Значи живу особу која има одређена права, међу којима је највеће и најзначајније право на живот. Зато то није само религијско већ највише морално и етичко питање. Абортусом се спречава право на живот односно живот се одузима. Са овим пада у воду и теза по којој жена одлучује о свом телу . Она одлучује о томе да тело свог детета избаци из свог тела. Стога абортус треба карактерисати као убиство и у складу са тим се понашати, али на одговорност треба позивати не само родитеље који се за њега одлуче већ и докторе који га учине. Ипак изнад свега треба да стоји едукација. Постоје средства "заштите" од нежељене трудноће.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA