"Tada sam poslednji put video mamu": Zbog reči dečaka (11) plakao ceo parlament, njegova priča je potresna
Publika i gosti u Evropskom parlamentu dirnuti su rečima 11-godišnjeg dečaka Romana Oleksijeva iz Ukrajine, koji je izgubio majku u bombardovanju 2022. godine. Nakon toga je proveo 100 dana na intenzivnoj nezi pre nego što je imao više od 35 operacija kako bi mu izlečili povrede.
Njegove reči u Strazburu tokom prezentacije dokumentarnog filma o deci u Ukrajini slomile su prevodioca, kao i mnoge u publici koji su ga slušali. Nisu krili suze...
Opisujući svoje iskustvo iz jula 2022. godine, Roman je rekao da je bio sa mamom u bolnici kada je pala bomba.
"Tada sam poslednji put vdeo mamu i rekao joj zbogom", rekao je Roman, dok su ljudi oko njega plakali.
Roman je opisao kako je video mamu ispod ruševina.
"Video sam njenu kosu, rekao sam joj zbogom. A onda sam proveo više od 100 dana na intenzivnoj nezi i imao sam 35 različitih operacija, sada sam na putu oporavka", dodao je on.
Njegove reči na kraju govora su izmamile aplauz u Evropskom parlamentu.
"Kada smo zajedno, jaki smo, nikada ne odustajemo i nastavljamo da podržavamo Ukrajinu i njenu decu", poručio je mladi Ukrajinac.
Priča koja je postala film
U julu 2022. godine, Roman i njegova mama Halina čekali su na pregled kod doktora u Vinici, kada je raketa pogodila kliniku.
Ukupno je ubijeno 26 ljudi, uključujući Halinu. Roman je uspeo da se izvuče iz ruševina zgrade, ali je imao unutrašnje povrede i opekotine na 45 posto tela. Izgledi su bili sumorni.
Na sreću, samo nekoliko dana kasnije, tada 8-godišnji Roman je prebačen u inostranstvo radi specijalizovane nege putem programa medicinske evakuacije (medevakuacije) koji je razvilo Ministarstvo zdravlja Ukrajine u saradnji sa i uz podršku Svetske zdravstvene organizacije, Evropske unije i nekoliko zemalja članica SZO.
Roman je prebačen u Univerzitetsku bolnicu u Drezdenu u Nemačkoj, a bolničar Džonatan Vinke je opisao složenost delikatne operacije.
"Roman je bio u kritičnom stanju. Zadobio je tako teške opekotine da je morao biti pod sedativima i stavljen na veštačko disanje kako bi završio putovanje od Vinice do Lavova, a zatim prešao granicu sa Žešovom u Poljskoj. Granica se zatvorila baš kada smo želeli da je pređemo, bez ikakvog upozorenja. Zbog toga je naše putovanje bilo oko dva sata duže nego što se očekivalo, u težim uslovima na putu. Hitna pomoć je morala da vozi sporo i pažljivo kako ne bi izazvala nelagodnost kod Romana.
Međutim, zahvaljujući detaljnom planiranju i odličnom timu, Roman je bezbedno dopremljen do aviona", ispričao je on.
Roman se prisetio da je vrisnuo kada se probudio i da je došao bolničar, ali je govorio samo nemački i nije ga razumeo.
"U početku nisam znao gde sam - mislio sam da sam još uvek u Ukrajini. Onda sam video da sam umotan u zavoje i setio sam se celog incidenta i shvatio da sam u inostranstvu. Bio sam veoma srećan kada je moj otac stigao", dodao je on.
Romanova priča je takođe pretočena u kratki film pod nazivom "Romchyk", zasnovan na njegovom snu da postane plesač.
Upozoravamo vas da snimak sadrži scene koje mogu da budu uznemirujuće!
Tokom većeg dela hospitalizacije, mali Ukrajinac je morao da nosi posebnu masku i kompresione zavoje za ožiljke.
Uprkos strahovima lekara da Roman možda nikada više neće hodati, on se borio i preživeo uz pomoć plesa i harmonike. Njegov otac kaže da je ples pomogao Romanu da poboljša ravnotežu i snagu mišića, dok je složena tehnika sviranja melodija harmonike poboljšala fleksibilnost njegovih ruku.
Krajem 2024. godine, Roman je uspeo da skine masku i sada se vratio sa ocem u Ukrajinu, osvojivši prvu nagradu na međunarodnom takmičenju harmonike.
(Telegraf.rs)
Video: Premijera dokumentarnog filma o grofu Savi Vladislaviću Raguzinskom
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
А
шта је са нашом децом,убијеном у бомбардовању НАТО злочинаца '99-те године.
Podelite komentar