Putinovo "selo vojne slave" kao iz srednjeg veka: Svetlana opisuje svu jed stanovnika, reči kidaju dušu
Usred veličanstvenih vulkana i začaranih smaragdnih šuma poluostrva Kamčatka na ruskom dalekom istoku, blizu Aljaske, i stanovnici i posetioci autohtono seoce Sedanka opisuju kao izuzetno zapušteno.
Njegov stambeni fond, preostao iz sovjetskog vremena, postepeno se urušava, sa krovovima koji prokišnjavaju i neprijatnim mrljama buđi koje podsećaju na pečurke što niču iz unutrašnjih zidova. Većina kuća nema tekuću vodu, dok zapušene kanalizacione cevi stvaraju bare po zemljanim ulicama. Medvedi i druge životinje preturaju po prepunim deponijama smeća.
Ipak, tokom posete prošlog leta, guverner Vladimir Solodov, najviši zvaničnik Kamčatske oblasti, najavio je da planira da Sedanki dodeli prestižnu titulu "Selo vojne slave". Iako je to priznanje prvobitno stvoreno za sovjetske gradove koji su bili značajna bojišta u Drugom svetskom ratu, guverner je proglasio da je selo zaslužilo prvu takvu čast u ratu u Ukrajini, jer je poslalo toliko boraca, piše New York Times.
Od procenjenih 250 stanovnika, 39 od 67 muškaraca iz sela raspoređeno je u Ukrajinu, više od 7.000 kilometara zapadno.
"Sećanje na junaštvo meštana mora biti ovekovečeno", rekao je Solodov u objavi na aplikaciji Telegram.
Ali Sedanka zvanično nije dobila tu titulu, niti obimnu pomoć vojnim porodicama koju je guverner obećao da će doći s njom. Osim jednokratne isporuke ogrevnog drveta, nikakva pomoć nije stigla, prema rečima dvoje stanovnika koji su opširno intervjuisani i dokumentarcu o selu.
Ni guverner ni skupština Kamčatske oblasti nisu odgovorili na pitanja za komentar.
Jedna od intervjuisanih stanovnica rekla je da bi isticanje takvog oronulog sela na nacionalnoj sceni bilo sramotno.
"Biće to takva sramota, jedino selo vojne slave - i kako će ga pokazati? Ljudi nemaju ništa!", rekla je Svetlana Zaharova, članica seoskog saveta i predsednica Udruženja autohtonih naroda Severa.
Takođe, visok broj poginulih bi neminovno izašao na videlo. Od muškaraca koji su otišli u rat, 19 je sada mrtvo ili nestalo i pretpostavlja se da su poginuli, rekla je ona.
Od početka rata, ruska vlada nije objavila zvaničan broj poginulih.
"Država ne želi da podseća ljude na ogromne gubitke u ljudskim životima", rekao je dr Ivan Kurila, profesor ruske istorije na Univerzitetu Ohajo Stejt.
Većina Rusa koji se bore u Ukrajini dolazi iz mesta sličnih Sedanki - ruralnih zajednica gde su ih kombinacija siromaštva i patriotizma podstakli da se prijave. Državna propaganda, koja invaziju na Ukrajinu prikazuje kao nastavak Drugog svetskog rata i borbe protiv fašizma, odjeknula je među stanovnicima.
Međutim, sukob sada traje duže od rata Sovjetskog Saveza protiv nacističke Nemačke. S obzirom na malo opipljivih rezultata uprkos razornom broju žrtava, to poređenje počinje da zvuči prazno.
Ovaj prikaz života u selu zasnovan je na intervjuima sa Zaharovom i drugim stanovnikom, Dmitrijem Tulikom, putem aplikacija za dopisivanje, kao i na 30-minutnom dokumentarcu "Povratak u srednji vek".
Film je snimio istaknuti poslanik Kamčatke i objavljen je u avgustu 2024. godine, prikazujući selo u sumornoj stvarnosti.
Rusi mesta poput Sedanke nazivaju "nacionalnim selima", što znači da većinu stanovnika čine autohtoni narodi. U Sedanki su stanovnici potomci Korjaka, koji su nekada naseljavali obalske oblasti blizu Beringovog mora, i Itelmenskog naroda, koji je naseljavao centralnu rečnu dolinu. Sedanka je nekada bila prosperitetna, čak i tokom sovjetskih vremena, poznata po uzgoju irvasa, ribolovu i povrtarstvu.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, veliki deo zemlje i čak ribolovna prava na obližnjoj reci Napani privatizovani su, lišavajući ove zajednice tradicionalnih izvora prihoda.
Poluostrvo Kamčatka je poznato mrestilište pacifičkog lososa. Mnogi regruti iz Sedanke radili su kao ribari ili krivolovci, zarađujući oko 1.500 dolara svakih nekoliko meseci, rekla je Zaharova. Većina meštana živi na kredit u lokalnim prodavnicama hrane.
Zato vojna primanja predstavljaju ogromne sume. U Kamčatskoj oblasti novoregrutovani vojnici dobijaju ekvivalent od gotovo 33.000 dolara za pristupanje, a zatim do 5.200 dolara mesečno.
Međutim, udaljena mesta poput Sedanke počinju da sagledavaju cenu. Veterani koji se vraćaju deluju slomljeno.
"Vraćaju se ugašeni, nezadovoljni životom. Drugačiji su, povučeni", rekla je Zaharova, 34-godišnja članica seoskog saveta i udovica rata.
Tulik, 41-godišnji ribar, želeo je da se prijavi, ali ga je brat, koji je otišao u vojsku, odvratio.
"Vratili su mi pola brata, psihološki gledano, a i bukvalno - bio je teško ranjen", rekao je on.
Uz vojna primanja, njegov brat je kupio stan u susednom selu, kućne aparate i kvad. Selo je izolovano i zavisi od helikopterskih letova svakih nekoliko dana. Kvadovi se probijaju kroz šume leti, dok zaleđene reke služe kao putevi zimi.
Novac od rata nije mnogo promenio Sedanku. Mnogi veterani proćerdaju zaradu na alkohol, rekao je Tulik.
"U ovom selu retko se vidi trezna osoba", rekao je.
Sedanka se suočava s nedostatkom muškaraca, kažu stanovnici. Kuće zavise od ogrevnog drveta za grejanje tokom duge i surove zime, a mnoge žene ne mogu same da ga obezbede.
Pre oko 20 godina, predsednik Vladimir Putin stvorio je novu verziju titule vojne slave za desetine gradova, kao način povezivanja Kremlja sa dugom istorijom Rusije, naročito s najvećim dostignućem Sovjetskog Saveza - porazom nacističke Nemačke.
To nije nova ideja, primetio je Džonatan Brunsted, vanredni profesor istorije na Univerzitetu Teksas A&M, specijalizovan za nasleđe ratova. Moskva je gotovo svaki sukob koji je pokrenula od 1945. uključujući Ukrajinu, rat u Avganistanu i invazije na Mađarsku i Čehoslovačku, predstavljala kao nastavak borbe protiv fašizma.
Time su ratovi legitimisani i podsticano je regrutovanje.
Kao nadzornik lokalne elektro-mreže, Aleksandar Čevin, muž Zaharove, nije imao finansijsku potrebu. Ali u avgustu 2023. nije ga bilo moguće odvratiti od dobrovoljnog odlaska, jer joj je rekao da se njegov deda borio u Drugom svetskom ratu. Ukrajinska tenkovska granata pogodila je njegov zaklon nekoliko dana nakon raspoređivanja i ubila ga.
Ona svojoj petoro dece nije rekla 18 meseci, sve dok njen sin u vrtiću nije bio šokiran kada je otkrio fotografiju svog oca među poginulim vojnicima na zidu škole. Zaharova čeka da se Putin pojavi na televiziji i jasnije objasni svrhu rata.
Što duže sukob traje, to će više Rusa biti razočarano načinom na koji ga Kremlj predstavlja kao nastavak Drugog svetskog rata, rekao je profesor Brunsted. Razviće se "kognitivna disonanca" između moralne jasnoće borbe protiv nacističke Nemačke i nejasnih ciljeva rata u Ukrajini, posebno usred velikih žrtava i izostanka odlučujućih pobeda.
Rusi primećuju da njihova zemlja ni na koji način ne opravdava to nasleđe, rekao je, dodajući da se sličan negativan stav razvio prema ratu u Avganistanu četiri ili pet godina nakon sovjetske invazije.
U januaru je rat u Ukrajini premašio simboličnu granicu - traje duže nego ono što Rusija naziva Velikim otadžbinskim ratom, odnosno Drugim svetskim ratom, pa je poređenje postalo problematično za Kremlj bez opipljivih rezultata. Rusija Veliki otadžbinski rat računa od juna 1941, kada je Hitler napao, prekršivši pakt o nenapadanju sa Sovjetskim Savezom.
U Sedanki nada bledi da će dobiti titulu "Selo vojne slave". Ljudi to retko više i pominju, rekli su i Zaharova i Tulik.
Guverner je poslao skulpturu ruskog vojnika koji sedi i drži golubicu, koja je zamenila statuu Lenjina u malom, zapuštenom seoskom parku. Ali Zaharova kaže da neki u selu i dalje žele tu titulu kao način da ublaže sve gubitke.
"Ljudi i dalje postavljaju pitanje: Za šta su naši momci poginuli?", rekla je.
(Telegraf.rs)
Video: Oglasila se ministarka Dubravka Đedović Handanović nakon što je NIS-u produžena licenca
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.