Putin može da se ovajdi od rata u Iranu, ali u jednom ga je Tramp "zeznuo"
Jedan od ranih korisnika potpunog američko-izraelskog napada na Iran bio je predsednik Rusije Vladimir Putin.
Njegova vlada profitira od viših cena nafte i gasa koje bi mogle da ublaže ekonomske probleme Rusije. On razbacuje geopolitičku težinu zemlje kao alternativnog dobavljača energije. I očekuje da će dobiti na svom bojnom polju ako sukob na Bliskom istoku optereti snabdevanje Ukrajine protivvazdušnom odbranom proizvedenom u SAD.
Ali Putin se takođe bori sa dolaskom novog sveta neograničene američke moći pod predsednikom Trampom, koja kontroliše globalni uticaj Rusije i kida moskovski plan za partnerstva u inostranstvu.
Godinama je Putin podržavao antiameričke autoritarne vlade u Iranu, Venecueli i Kubi, bez mnogo brige da će Vašington iskoristiti svoju ogromnu vojnu moć da ubije, zarobi ili protera njihove lidere. To se sada promenilo, piše New York Times.
Iako je Iran pritekao u pomoć Rusiji sa ključnim dronovima na početku Putinove invazije na Ukrajinu pre četiri godine, Rusija je stajala po strani dok su Sjedinjene Države i Izrael napadale iransko rukovodstvo i vojsku. Moskva je izdala malo više od osuđujućih saopštenja koja uglavnom izbegavaju imenovanje Trampa.
"To pokazuje granice pitanja 'Šta znači biti partner Rusije?'", rekla je Anđela Stent, stručnjak za Rusiju i profesorka erita na Univerzitetu Džordžtaun. Ona je rekla da je slučaj Irana posebno očigledan s obzirom na ključnu ulogu Teherana u pomaganju Moskvi u Ukrajini.
Portparol Kremlja, Dmitrij Peskov, rekao je u četvrtak da Moskva nije dobila nikakve zahteve za pomoć od Irana i da "rat koji se vodi nije naš rat".
Akcije Vašingtona protiv lidera prijateljskih prema Rusiji došle su vrtoglavom brzinom. Poslednja dva meseca donela su američko-izraelsko ubistvo iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija, američko hapšenje predsednika Venecuele Nikolasa Madura, i američku ekonomsku blokadu sa ciljem svrgavanja kubanskog predsednika, Migela Dijaza-Kanela. U svakom slučaju, Rusija je ponudila malo pomoći.
Američki predsednik koji progoni strane šefove država u njihovim domovima i kancelarijama, bez kontrole Kongresa, takođe je preokrenuo scenario za Putina, koji je svoju sklonost ka riziku, spremnost na upotrebu sile i nepredvidivost učinio centralnim delom svoje moći prinude u svetu.
"Sada više nije najgori momak u gradu", rekao je Bobo Lo, ruski analitičar i bivši australijski diplomata u Moskvi.
"Više nije u stanju da tera strah na način na koji se nadao. Taj plašt je prešao na Trampa. I zato Putin izgleda, na neki način, pomalo patetično", rekao je Lo.
Realnost je da Rusija, već vezana u Ukrajini, nije mogla mnogo toga da učini da zaštiti Iran, osim da objavi rat Sjedinjenim Državama ili Izraelu, rekao je Aleksandar Gabujev, direktor Karnegi centra za Rusiju i Evroaziju, istraživačkog instituta u Berlinu.
Iran je već bio oslabljen ekonomskom i političkom krizom, pozadinom neuspeha koji su omogućili Sjedinjenim Državama i Izraelu da ubiju Hamneija u početnim satima sukoba.
"S obzirom na proboj u obaveštajne strukture Irana koji je otkriven, bilo je vrlo malo toga što je Rusija, čak i zajedno sa Kinom, mogla da učini da to poništi", rekao je Gabujev.
Ali, dok se Putin možda sada uzdržava, može igrati dužu igru. Tramp je jasno stavio do znanja da ne namerava nužno da svrgne elite prijateljske Rusiji u zemljama u kojima je intervenisao i da se uključi u "izgradnju demokratije". To ostavlja otvorenu mogućnost gospodinu Putinu da održava veze sa njima.
Rusija je takođe videla da Trampovi impulsi tokom drugog mandata u spoljnim poslovima mogu biti obostrani.
Tramp je učvrstio moć SAD u zemljama koje gospodin Putin smatra svojim dvorištem, uključujući i ugošćavanje lidera Centralne Azije i posredovanje u mirovnom sporazumu između Azerbejdžana i Jermenije. Ali u drugim slučajevima, postupci gospodina Trampa su koristili Kremlju više nego što je ikada sanjao.
Javni obračun Trampa sa predsednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim u Ovalnom kabinetu prošle godine oduševio je Moskvu. Takođe je to učinilo i Trampovo ukidanje Američke agencije za međunarodni identitet (USAID), koju je Kremlj dugo smatrao američkim alatom za strano mešanje, i napadi američkog predsednika na Radio Slobodna Evropa.
I Trampove pretnje ove godine da će oteti Grenland od Danske rizikuju da podele NATO iznutra, unapređujući dugogodišnji Putinov cilj Putina da uništi zapadni vojni savez. Ruski predsednik se uzdržavao bilo kakve javne kritike Trampa dok pokušava da obezbedi ono što mu je najvažnije: željeni ishod u Ukrajini.
U intervjuu za Politiko u četvrtak, Tramp je ponovo ciljao na Volodimira Zelenskog, a ne na Putina, kao prepreku miru. Iako su ukrajinske snage zauzele više teritorije nego što su izgubile u poslednje dve nedelje februara, što je prvi takav dobitak od 2023. godine, prema Institutu za proučavanje rata, Tramp je ponovio ono što je rekao Zelenskom pre godinu dana u Ovalnom kabinetu: "Nemaš karte."
Najnovije informacije o situaciji na Bliskom istoku pratite u našem specijalnom blogu.
(Telegraf.rs)
Video: Breast Meeting Belgrade 2026
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.