Tajna "Planine Pijuk": Ovo je iranska nuklearna tvrđava

N. S.
N. S.    
Čitanje: oko 4 min.
  • 0

Više od godinu dana američki vazdušni udari ostavljaju težak trag na iranski nuklearni program. Postrojenja su uništena, kritična infrastruktura je pretrpela ozbiljna oštećenja, a procenjuje se da su zalihe visoko obogaćenog uranijuma Teherana - ono što Donald Tramp naziva "nuklearnom prašinom" - zatrpane ispod ruševina i tona šuta.

Ipak, usred tog pejzaža uništenja, postoji jedna tačka koja ostaje gotovo netaknuta. Mesto koje nije pogođeno, ne zato što se ne smatra ključnim, već zato što je previše teško uništiti ga. Reč je o "Planini Pijuk" (lokalno poznatoj kao Kuh-e Kolang Gaz La) - podzemnom objektu u unutrašnjosti Irana za koji stručnjaci procenjuju da je ukopan toliko duboko da čak ni najmoćnije američke bombe za probijanje bunkera možda nisu dovoljne.

Upravo to ga čini toliko opasnim. Ne samo kao infrastrukturu, već kao ideju - potencijalni dokaz da čak ni najžešća vojna kampanja možda neće biti dovoljna da trajno zaustavi iranski nuklearni put.

Postrojenje koje uliva strah pre nego što je završenoStručnjaci ne smatraju da je "Planina pijuk" još uvek u punoj funkciji. Međutim, njihov strah se ne odnosi samo na sadašnjost, već prvenstveno na ono što bi ovo mesto moglo postati u budućnosti.

Ako se završi, ovo postrojenje bi Teheranu moglo pružiti prostor za proizvodnju nuklearnog materijala ili oružja koji je gotovo imun na vazdušne napade. Praktično, to bi bilo mesto gde bi Iran mogao da pokuša finalni skok ka obogaćivanju uranijuma vojnog nivoa, znajući da je mogućnost neutralizacije iz vazduha krajnje ograničena.

Nije slučajno što su, dok su SAD eskalirale svoje operacije, krugovi koji se zalažu za agresivniju strategiju vršili pritisak na Belu kuću da razmotri čak i ekstremne scenarije - od slanja specijalnih snaga na teren radi postavljanja eksploziva, do kontroverznih ideja poput korišćenja hemijskih zagađivača kako bi postrojenje postalo nefunkcionalno.

Gde se slažu i "jastrebovi" i pragmatičari

Ovde leži paradoks. Iako se ne slažu oko rata, diplomatije ili granica pritiska, postoji široki konsenzus u jednoj tački: bilo kakav sporazum sa Teheranom, ako do njega dođe, ne sme ostaviti planinu Pickaxe izvan okvira. Ako ovaj podzemni kompleks ostane dostupan i aktivan, svaka tvrdnja o konačnom kočenju iranskog nuklearnog programa ostaće nepotpuna.

Šta je poznato o planini Pijuk?

Malo je zvanično potvrđenih podataka, ali satelitski snimci zabeležili su napredak radova prošle jeseni, ubrzo nakon što su američke snage u junu pogodile tri glavna nuklearna postrojenja Irana. Sam Donald Tramp je u govoru u aprilu pomenuo ovaj razvoj događaja, tvrdeći da Teheran nije odustao, već da seli svoj program na novu lokaciju pod drugačijim bezbednosnim uslovima.

Dublje od Fordoa, teže od bilo čega do sada

Stalno se povlači poređenje sa Fordo-om, podzemnom jedinicom koja se godinama smatrala najtežom metom. Fordo je gađan bombama Massive Ordnance Penetrators od 30.000 funti (oko 13,6 tona), dizajniranim za probijanje najčvršćih bunkera.

Ipak, planina Pickaxe je još veći izazov. Procenjuje se da se postrojenje nalazi oko 2.000 stopa (oko 610 metara) dublje u granitnoj steni u odnosu na Fordo. To znači da SAD, uprkos najmoćnijem konvencionalnom arsenalu na svetu, možda nemaju garantovan način da unište ovaj cilj isključivo iz vazduha.

Uranijum koji se možda već tamo nalazi

Postoji i druga, još uznemirujuća dimenzija. Neki stručnjaci strahuju da je Iran možda već prebacio deo svojih zaliha visoko obogaćenog uranijuma u planinu Pickaxe. Direktor IAEA, Rafael Grosi, izjavio je da se veruje da je polovina zaliha zatrpana u Isfahanu, ali nije precizirao gde je ostatak, što pothranjuje sumnje da je on sklonjen u ove neosvojive dubine.

Zašto do sada nije bombardovano?

Odgovor je trostruk:

Tehnički: Dubina ne garantuje uništenje jezgra iz vazduha.

Operativni: Urušavanje ulaza bi moglo otežati kasniju inspekciju ili fizičku neutralizaciju materijala.

Strateški: Napad koji ne rešava problem definitivno može stvoriti više haosa nego koristi.

Scenario kopnene operacije

Zbog toga se pominje kopnena operacija, jer bi samo inženjeri na licu mesta mogli trajno da onesposobe objekat. Međutim, planina se nalazi u srcu Irana, južno od Teherana. To bi zahtevalo duboko prodiranje u neprijateljsku teritoriju, izlaganje helikoptera i ljudstva stalnoj vatri i pretvorilo bi misiju u potencijalnu zamku.

Planina Pijuk je mesto gde prestaje iluzija o "lakom rešenju". Za one koji veruju samo u bombe, ona je podsetnik na granice vazdušne moći. Za one koji veruju u diplomatiju bez nadzora, ona je upozorenje da će Teheran uvek tražiti sigurnost u dubini zemlje.

Ona je centralni test ozbiljnosti za bilo koji budući dogovor. Ako se Pijuk planina ne stavi pod kontrolu, problem će samo biti odložen – bukvalno i politički – još dublje u stenu. A ako neko pokuša da ga reši samo silom, mogao bi otkriti da mu najteži protivnik nije iranska volja, već sama geologija.

(Telegraf.rs/Protothema.gr)

Video: Nije ga ni dotakao, a on tvrdi da je samoodbrana: Otac Branislava Milenkovića nakon saslušanja

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA