Suša i dugovi naterali ih na očajničke poteze: "Radije bih da mi je ćerka mrtva nego udata"
Porodice u avganistanskoj provinciji Badgis, koje su zbog višegodišnjih suša ostale bez prihoda, sve češće ugovaraju brakove svojih ćerki kako bi vratile dugove, kupile hranu ili platile lečenje.
Britanski Guardian objavio je reportažu fotografkinje Elise Blanšar, koja je razgovarala sa devojčicama od osam, deset i 14 godina koje su verene ili već udate.
U Badgisu, na severozapadu Avganistana, oko 95 odsto stanovništva živi od poljoprivrede koja zavisi od kiše i stočarstva.
Suše, koje zbog klimatskih promena postaju sve češće i intenzivnije, uništavaju izvore prihoda. Provinciju je 2018. godine pogodila istorijska suša, a od 2021. godine sušni periodi svake godine uništavaju useve i stoku.
Hiljade ljudi napustile su sela i preselile se u glavni grad provincije, Kalai Nav, u potrazi za poslom, ali mnogi ga nisu pronašli, navodi Guardian.
Verene sa dve i pet godina
Gul Bobo iz sela Tajz Navah, udaljenog oko 12 sati vožnje od Kalai Nava, ispričala je za Guardian da su njene ćerke, stare dve i pet godina, već verene. Iako zna da su premlade, kaže da porodica nije imala drugi izbor.
Njena petogodišnja ćerka Nazila verena je za petnaestogodišnjeg dečaka, a u njegovu porodicu mogla bi da se preseli za dve do tri godine. Majka očekuje da će devojčice biti izložene batinama i da će sa 14 godina već biti trudne.
Jedanaestogodišnja Hatira prodata je za brak sa dvadesetogodišnjakom kako bi njena porodica vratila dugove.
Njena majka Nur Bibi kaže da je devojčica pre veridbe bila zdrava, ali da sada mnogo plače. Prestala je da izlazi iz kuće jer je sramota pred drugim devojčicama.
I jedanaestogodišnja Gulalai verena je za trgovca u kasnim četrdesetim godinama, kojem su njeni roditelji dugovali novac.
"Radije bih da je mrtva nego da je udata za tako starog čoveka", rekla je njena majka Bana.
Devojčicin otac Niaz Mohamed kaže da porodica mora da žrtvuje jednog svog člana kako bi spasla ostale. Četiri njegove ćerke već su udate kao deca.
Porodica se hrani isključivo domaćim hlebom, čajem i divljim slezom koji beru i kuvaju.
Desetogodišnja Nazija prodata je za 2.300 funti. Abdul Aziz iz sela Hoškijan, koji je u osam godina čak sedam puta ostao bez roda pšenice, prodao je pet ćerki za iznose od 90.000 do 150.000 avganija, odnosno za približno 1.000 do 1.750 funti po devojčici.
Prodao bubreg desetogodišnjeg sina
Neke porodice odlaze u kamp Šahrak-e-Sabz u Heratu, gde živi više desetina hiljada raseljenih ljudi. Humanitarna pomoć je tamo presušila, pa i porodice koje su ostale bez sredstava za život ugovaraju brakove svojih ćerki kako bi otplatile dugove.
Petnaestogodišnja Darelah udata je za tridesetogodišnjaka i trudna je. Kaže da je i sama još dete i da brak u tim godinama ne može biti dobra odluka.
Njene sestre, stare devet i 11 godina, takođe su verene.
Njihov četrdesetogodišnji komšija Bahahudin, koji nije uspevao da prehrani porodicu sakupljanjem otpada i prosjačenjem, prodao je bubreg svog desetogodišnjeg sina Ziaudina za 100.000 avganija.
Želeo je da proda sopstveni bubreg, ali njegovo zdravstveno stanje to nije dozvoljavalo.
Khomaha (30) dogovorila je udaju svoje ćerke Fateme samo tri meseca nakon njenog rođenja. Porodica nije imala novca za prevoz do bolnice za njenog osmogodišnjeg sina Ehsanulaha, koji boluje od raka krvi i svake nedelje mora da prima transfuziju.
Fatema će se nakon udaje preseliti u selo udaljeno 15 sati vožnje. Njena majka kaže da neće imati novca čak ni da ode i poseti je.
Klinike se zatvaraju, a devojčice ostaju bez zaštite
U Avganistanu ne postoji jasno utvrđena zakonska starosna granica koja bi u praksi sprečila da devojčice budu predate porodicama budućih muževa u veoma ranom uzrastu.
Cena za mladu plaća se u ratama, a kada se isplati u celosti, porodica mladoženje može da je odvede, često na početku puberteta.
Od maloletnih nevesta očekuje se da rađaju decu i vode domaćinstvo. Avganistan se, prema navodima iz reportaže, suočava sa jednom od najviših stopa smrtnosti majki na svetu.
Mark Calder, direktor za lobiranje organizacije World Vision International u Avganistanu, upozorio je da rani brak izlaže devojčice potencijalno smrtonosnim zdravstvenim rizicima. Istovremeno, zdravstvene ustanove koje bi trebalo da im pruže pomoć nestaju zbog smanjenja humanitarne podrške.
Četrnaestogodišnja Bibi Samija zaplakala je na dan venčanja u selu Nukil, neposredno pre nego što je trebalo da napusti porodični dom.
"Nisam srećna jer sam još veoma mala", poručila je devojčica. Njen mladoženja ima 16 godina, a nakon venčanja odlazi na rad u Iran.
U Kalai Navu, Sara svakog jutra vodi svoju dvanaestogodišnju ćerku Aišu u osnovnu školu, iako je devojčica prodata za brak sa dvadesetogodišnjakom.
Sara namerno ne traži od porodice budućeg zeta da isplati preostali novac. Nada se da će tako odložiti trenutak kada će Aiša morati da napusti dom i ode kod muža.
Talibanski režim i diskriminacija žena
Priče o devojčicama koje porodice daju za brak ne mogu se posmatrati samo kao posledica suše i siromaštva.
Od povratka talibana na vlast u avgustu 2021. godine, devojčice u Avganistanu suočavaju se i sa ozbiljnim ograničenjima prava na obrazovanje i učešće u javnom životu.
Talibanske vlasti zabranile su devojčicama školovanje iznad šestog razreda, dok je ženama zabranjen pristup univerzitetima. Takva ograničenja dodatno su suzila mogućnosti devojčica i žena da steknu obrazovanje, dođu do zaposlenja i postanu finansijski nezavisne.
Posebno zabrinjava pravni okvir: u maju 2026. talibanske vlasti objavile su dekret koji, prema analizi Amnesty international, ne određuje minimalnu starost za stupanje u brak i otežava devojčicama da ospore prinudne brakove.
UNICEF je u avgustu 2026. saopštio da je više od 2,6 miliona devojčica u Avganistanu ostalo bez pristupa srednjem obrazovanju od 2021. godine.
(Telegraf.rs)
Video: „Ljubav, sreća, porodica“: Zavirili smo na set nove porodične komedije
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.