6 RAZLOGA ZBOG KOJIH POLJACI MRZE RUSE: Dobro ćete posle ovoga razmisliti na čijoj ste strani (FOTO)

Poslednjih nekoliko vekova istorije Istočne Evrope obeležili su bezbrojni grehovi ruskog naroda prema Poljacima, tako da ovi potonji nemaju nikakvog razloga da vole Ruse a imaju svaki razlog da ih intenzivno ne vole. Mi se srećom nikada nismo graničili sa Rusijom pa nismo imali ni prilike da osetimo kako izgleda pravi bratski dodir

  • 98

Istorija i dalje opterećuje odnose u Evropi, čak i među državama koje su članice Evropske unije (recimo, između Mađarske i Slovačke) koja je sam po sebi projekat pomirenja, a kamoli među onima koje to još uvek nisu. Istina, Poljska jeste u EU ali Rusija nije i nema nikakvih naznaka da će ikada biti, osim ako se nešto ozbiljno ne promeni u međunarodnoj politici.

Elem, nije tajna da se ove nacije ne mirišu, da se ne vole, da se mnogi njihovi pripadnici čak i otvoreno mrze. Mi imamo običaj da idealizujemo Ruse i da uvek stajemo na njihovu stranu jer kako mogu Rusi da u nečemu ne budu u pravu, što dolazi od nepoznavanja istorije i predrasuda.

Poljaci, koji su takođe naša slovenska braća, ipak imaju mnogo razloga da ne vole Rusiju, zbog svega onoga što je Rusija radila Poljskoj u poslednjih nekoliko stotina godina.

Naravno, Poljaci zaboravljaju da su prvo oni bili ti koji su se nalazili u nadređenom položaju, da su čak početkom 17. veka držali pod okupacijom Moskvu, ali to ne bi trebalo nikoga da čudi. Nijedan nacionalizam nije sposoban da racionalno sagleda stvari i da bude objektivan (nije ni naš).

Alegorija Prve podele Poljske prikazuje rusku caricu Katarinu II, Jozefa II od Austrije i Fridriha Velikoga od Pruske kako se raspravljaju oko plena. Foto: Wikimedia Commons/Pieter Kuiper Alegorija Prve podele Poljske prikazuje rusku caricu Katarinu II, Jozefa II od Austrije i Fridriha Velikoga od Pruske kako se raspravljaju oko plena. Foto: Wikimedia Commons/Pieter Kuiper

Zbog čega, onda, Poljaci (najblaže rečeno) imaju problem sa Rusima. Idemo redom.

1. Tri podele Poljske

Od 14. do 18. veka Poljaci i Litvanci su imali zajedničko moćno i napredno kraljevstvo koje je bilo različito po ustrojstvu od svih drugih na evropskom kontinentu, pošto je čitavo plemstvo, i veliko i malo, učestvovalo u izborima kraljeva u Krakovu pa potom u Varšavi. Poljsko-litvanska "republika" (kako se njihova država nazivala zvanično) nije biralo dinastije već samo monarhe.

Ali, do sredine 18. veka došlo je do pada zbog velike političke moći velikaša (slično onome što se desilo i nama tokom kasnog srednjeg veka) pa je ruski ambasador sebi počeo da dopušta da se ponaša kao kolonijalni potkralj. Nakon propasti prvog pokušaja rušenja tog ruskog uticaja, dogodila se 5. avgusta 1772. godine Prva podela Poljske kada je Rusija zajedno sa Pruskom i Austrijom anektirala delove njihove zemlje.

Rejtan, ili Pad Poljske. Slika velikog poljskog slikara Jana Matejka prikazuje Tadeuša Rejtana (dole desno) kako protestuje protiv Prve podele Poljske. Foto: Wikimedia Commons/Bogomolov.PL Rejtan, ili Pad Poljske. Slika velikog poljskog slikara Jana Matejka prikazuje Tadeuša Rejtana (dole desno) kako protestuje protiv Prve podele Poljske. Foto: Wikimedia Commons/Bogomolov.PL

Dve decenije kasnije, 23. januara 1793. godine isti akteri su izvršili Drugu podelu Poljske i zauzeli još njihovih zemalja, da bi 24. oktobra 1795. dovršili celu priču Trećom podelom Poljske kojom je izvršena eliminacija Poljske i Litvanije kao suverenih zemalja za naredne 123 godine.

2. Rusifikacija

Zamislite da neko vašu zemlju drži pod okupacijom, da ju je anektirao, a da onda pokušava da vas pretvori u sebe, odnosno da vas utopi u svoj etnički korpus. Ako vam to zvuči poznato i ako se sećate onog ustaškog "trećinu Srba pokatoličiti, trećinu prognati, a trećinu pobiti", onda ćete shvatiti koliko je ovo bolno za Poljake.

KO SU NAŠA PRAVA BRAĆA: 4 naroda sa kojima delimo istorijsku muku, a da toga nismo ni svesni (FOTO)

Rimokatolička crkva u Viljnusu srušena 1877. godine po naredbi ruskih vlasti. Nisu sve rušene, mnoge su pretvarane u pravoslavne bogomolje. Foto: Wikimedia Commons/ Rimokatolička crkva u Viljnusu srušena 1877. godine po naredbi ruskih vlasti. Nisu sve rušene, mnoge su pretvarane u pravoslavne bogomolje. Foto: Wikimedia Commons/

Jer, upravo su to Rusi pokušavali da urade tokom celog 19. veka, koliko je postojala takozvana Kongresna Poljska, pa sve do Prvog svetskog rata. Toliko je to bilo opštepoznato i važno pitanje da čak i Tolstoj pominje rusifikaciju Poljske u svojim delima.

Poljski jezik i pismo su bili van zakona, poljski učitelji su ubijani i proganjani, kultura satirana i uništavana, rimokatolička im je vera bila sputavana na svakom koraku i sve se radilo da se ona uništi, svaki pomen poljskog nacionalnog imena i slavne prošlosti je značio ili smrt ili sibirsko utamničenje, njihove etničke teritorije su im otimane i davane ili Rusima ili poljskim izdajicama.

Drugim rečima, Rusi su više od sto godina pokušavali da izbrišu Poljake sa lica zemlje, da ih više nema, da ne postoje više ljudi koji sebe zovu Poljacima već da počnu da se nazivaju Rusima.

Ruski i nemački vojnici u bratskom razgovoru tokom silovanja nedužne Poljske. Foto: Wikipedia Commons/Bundesarchiv Ruski i nemački vojnici u bratskom razgovoru tokom silovanja nedužne Poljske. Foto: Wikipedia Commons/Bundesarchiv

I nemojte da kažete da su to zaslužili zato što su Rusi pravoslavci a oni rimokatolici. Nemojte biti isti kao ustaše; šta više, nemojte biti ustaše. Poljaci i Rusi su nam podjednako braća, slovenska braća, i ne bi trebalo da zauzimamo strane; trebalo bi da pokušamo da ih pomirimo, ako je to uopšte moguće.

3. Četvrta podela Poljske

23. avgusta 1939. godine - samo dve decenije nakon što je Poljska obnovljena kao nezavisna i suverena država posle Prvog svetskog rata - Nemački Rajh na čelu sa Adolfom Hitlerom i Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika na čelu sa Josifom Staljinom potpisali su Pakt o nenapadanju koji će u istoriji crnim slovima ostati zabeležen kao Sporazum Ribentrop-Molotov, po nemačkom odnosno ruskom ministru spoljnih poslova koji su ga u ime svojih zemalja potpisali.

RUSIJA I HITLER BRATSKI POČELI RAT: Istorijska lekcija koju ne smemo zaboraviti (FOTO)

Ruski i nemački vojnici prijateljski ćaskaju na teritoriji rasparčane Poljske. Foto: Wikipedia Commons/Bundesarchiv Ruski i nemački vojnici prijateljski ćaskaju na teritoriji rasparčane Poljske. Foto: Wikipedia Commons/Bundesarchiv

Ono što u tom trenutku nije bilo poznato, a što će postati poznato kasnije, bio je Tajni protokol ovog dokumenta koji je predviđao podelu Istočne Evrope između nacističke Nemačke i sovjetske Rusije. Njime je SSSR dobio Finsku, Estoniju, Letoniju, Litvaniju, Besarabiju u Rumuniji i - istočnu Poljsku.

(Napomena: Već te jeseni Tajni protokol je počeo da se primenjuje i u pogledu Litvanije, Letonije i Estonije te Besarabije, koje su okupirane i lažiranim izborima pripojene SSSR. Finska je pružila strašan vojni otpor i ponizila moćnu Moskvu pred celim svetom te konačno pobedila i svoje bivše vekovne okupatore - Ruse.)

Hitler je napao Poljake već 1. septembra, a Sovjetski Savez je to isto uradio sedamnaest dana kasnije, udarivši s leđa, što ih je potpuno dotuklo nakon što su neko vreme uspevali da Nemcima pruže žestok otpor i da im unište celu jednu diviziju. Rusi i Nemci su se sreli na rekama Narevu, Bugu, Visli i Sanu, rukovali se, zapalili cigarete, sipali piće i nazdravili.

Jedna od masovnih grobnica u Katinskoj šumi u kojoj su Rusi izvršili pokolj poljskog oficirskog kadra i inteligencije. Foto: Wikimedia Commons/Zbrodnia katyńska w świetle dokumentów Jedna od masovnih grobnica u Katinskoj šumi u kojoj su Rusi izvršili pokolj poljskog oficirskog kadra i inteligencije. Foto: Wikimedia Commons/Zbrodnia katyńska w świetle dokumentów

To se ne zaboravlja, a mnogi Poljaci to nisu u stanju ni da oproste...

4. Katinska šuma

... kao što nisu u stanju ni da zaborave ni da oproste seriju masakara koje je - neposredne nakon ove takozvane Četvrte podele Poljske - sovjetski Narodni komesarijat za unutrašnje poslove (NKVD) izvršio nad poljskom elitom: oficirima, intelektualcima, naučnicima, piscima, umetnicima, profesorima, učiteljima, žandarmima, zemljoposednicima, fabrikantima, advokatima, državnim službenicima, sveštenicima...

Najveće stratište u okviru te nove genocidne ruske politike uperene protiv poljskog naroda bilo je u Katinskoj šumi, u kojoj su Nemci 1943. godine otkrili masovnu grobnicu i obznanili svetu da su Rusi izvršili pokolj krema poljskog društva. (Ma koliko to iz ove perspektive izgledalo smešno, da nacisti svetu govore o nečijim zločinima.)

Poljski ustanik u Varšavi 1944. godine. Foto: Wikimedia Commons/ Poljski ustanik u Varšavi 1944. godine. Foto: Wikimedia Commons/

Kada je poljska izbeglička vlada u Londonu tražila istragu Međunarodnog odbora Crvenog krsta, Staljin je prekinuo diplomatske odnose sa njima. Potom su Rusi decenijama negirali umešanost, tvrdeći da su Nemci bili ti koji su zločin izvršili 1941. godine, ali su na kraju 1990. godine konačno priznali da je NKVD odgovoran i da je cela sovjetska vlada participirala u zataškavanju.

Šta više, ispostavilo se da je 5. marta 1940. godine čitav sovjetski Politbiro učestvovao u donošenju odluke o likvidaciji zarobljenih poljskih oficira, uključujući i Staljina. Ukupno je streljano oko 22.000 ljudi, od toga 8.000 oficira i 6.000 policijaca (ostali su bili gorenavedena inteligencija).

Da stvar bude gora, Rusi su u periodu 1937-38. već bili poubijali 111.091 etničkih Poljaka koji su živeli u SSSR, i onih koji su bili "optuženi" da su Poljaci, i to tako što je NKVD proizvoljno hapsio i osuđivao sve ljude sa prezimenima koja su zvučala poljski. Sigurno im se osladilo.

Lepe Poljakinje u pokretu otpora tokom Varšavskog ustanka 1944. Rusi im nisu pomogli da bi Nemci mogli neometano da ih unište. Foto: Wikimedia Commons/Jerzy Tomaszewski Lepe Poljakinje u pokretu otpora tokom Varšavskog ustanka 1944. Rusi im nisu pomogli da bi Nemci mogli neometano da ih unište. Foto: Wikimedia Commons/Jerzy Tomaszewski

5. Varšavski ustanak

Nemci su Ruse iz Poljske isterali 1941. (kao i iz većeg dela evropske Rusije te godine), ali su se Rusi u velikom stilu vratili 1944. godine.

Poljaci - preživevši godine paklene nacističke okupacije tokom kojih je Rusija promenila stranu i postala saveznik Poljske umesto što je do tada bila saveznik nacista - naivno su 1. avgusta podigli nacionalni ustanak pod imenom Operacija Oluja, sa glavnim žarištem u Varšavi, brižljivo vodeći računa da se poklopi sa sovjetskim dolaskom na obale Visle.

Poljska Armija Krajova (odnosno: Domovinska armija) - koja je bila direktna paralela Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini, koja je bila zapravo jedini pokret otpora u okupiranoj Poljskoj (tamošnji partizani su bili beznačajna sila pre dolaska Crvene armije, za razliku od naših partizana) - preuzela je kontrolu nad centrom Varšave ali su Rusi jednostavno ignorisali svaki poziv u pomoć i svaki pokušaj da se uspostavi radio-kontakt.

Poljska žene i deca beže iz Varšave nakon sloma ustanka 1944. Rusi su čekali na drugoj obali Visle da bi Nemci mogli neometano da unište poljski pokret otpora. Foto: Wikimedia Commons/Bundesarchiv Poljska žene i deca beže iz Varšave nakon sloma ustanka 1944. Rusi su čekali na drugoj obali Visle da bi Nemci mogli neometano da unište poljski pokret otpora. Foto: Wikimedia Commons/Bundesarchiv

Ubeđivanje Vinstona Čerčila da se Armiji Krajovi pomogne Staljin je odbijao; šta više, Staljin je odbio čak i da dozvoli američkim i britanskim avionima koji su snabdevali opkoljene Poljake da slete na sovjetske aerodrome i da dopune gorivo.

Drugim rečima, Rusi su pustili Nemce da uguše Varšavski ustanak, da ubiju ono poslednje vredno a živo u poljskom narodu, sve ono što nije bilo komunističko, što su ovi i uradili. Kada je sve u suštini bilo gotovo, sredinom septembra, Rusi su se radi reda aktivirali.

Procena je da je u ovim zbivanjima bespotrebno stradalo oko 16.000 pripadnika poljskog pokreta otpora i ukupno 150-200.000 civila. Varšava je postala bivši grad, bukvalno je ležala u ruševinama, a Staljin je zadovoljno trljao ruke jer je odmah posle toga počela...

6. Ruso-komunistička okupacija

Red ispred državne prodavnice u Poljskoj tokom '80-ih godina prošlog veka. Foto: Wikimedia Commons/Niki K Red ispred državne prodavnice u Poljskoj tokom '80-ih godina prošlog veka. Foto: Wikimedia Commons/Niki K

Poljaci nisu želeli komunizam, kao što ga ni mi nismo želeli, ali ih niko ništa nije pitao, kao što ni nas niko nije pitao. Da, postojao je pokradeni referendum, kao što su kod nas postojali pokradeni izbori, ali ih suštinski niko ništa nije pitao.

Narodna Republika Poljska će biti marionetska država Rusije sve do pada Berlinskog zida, a Crvena armija će permanentno imati ogroman broj svojih okupacionih vojnika na njenoj teritoriji. Istina, taj broj je stabilno padao sa pola miliona neposredno nakon rata, ali je čak i 1989. godine bilo 40.000 naoružanih Rusa u Poljskoj.

Uglavnom, Poljska je naterana na legalizaciju otimanja svojih bivših a istorijskih teritorija koje je SSSR uzeo još 1939. godine dok je bio u prijateljstvu sa Hitlerom, a zauzvrat su dobili nemačke teritorije na zapadu sa kojih su Nemci deportovani.

Foto: Profimedia/AFP Foto: Profimedia/AFP

Sledio je i novi talas ubijanja poljske inteligencije i uništavanja poljske kulture, kao i suzbijanje bilo kakvog otpora Kremlju, posebno onog koji je dolazio od nezavisnog sindikata "Solidarnost" koji je vodio Leh Valensa a koji se borio protiv terora i za slobodu.

U tome su učestvovali i sami poljski komunistički funkcioneri, da li zbog slepog poslušništva prema Moskvi, da li zato što nisu želeli da se njihovoj zemlji desi isto što i Čehoslovačkoj koja je, u pokušaju da sovjetskom tipu socijalizma da ljudski lik, došla u situaciju da bude vojno napadnuta od strane Rusa i njihovih ostalih saveznika i da bude okupirana (zbog čega ni Česi ne vole Ruse).

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • .

    2. avgust 2015 | 16:33

    A sto ne napisete sta je bilo ranije? Koliko dugo su Poljaci drzali Rusiju pod okupacijom? Sta su Poljaci uradili Rusima posle smrti Ivana Groznog? Zasto su 300 godina drzali Kijev pod okupacijom? Zasto su drzali Moskvu pod okupacijom? Koliko su Rusa pobili i pokatolicili? Koliko danas postoji pravoslavaca u Poljskoj? A koliko katolika u Ukrajini, koja je pre okupacije od strane Poljske bila pravoslavna? Pricate o sovjetskoj okupaciji 1939? Sto ne kazete da su Rusi tada "okupirali" teritoriju koju je nepunih 20 godina pre toga POLJSKA okupirala i oduzela Rusiji uz pomoc zapadnih sila? Kako to da Poljaci ne mrze Nemce? Ipak su Nemci ti koji su pobili 6 MILIONA Poljaka za samo 6 godina. A u vekovima pre su redovno napadali Poljake? Pa ipak, Poljaci njih vole, a ne vole Ruse jer su im pobili 20 000 ljudi '41? Zaboraviste da napomenete da je u Hitlerovoj vojsci koja je napala SSSR bio ogroman broj Poljaka, sve dobrovoljci. Ubijali i klali po SSSR-u 4 godine. 27 miliona Rusa pobili sa svojim saveznicima! I sta su trebali Rusi da urade posle rata? Da ih zasipaju cvecem i slatkisima? Oni su ih za razliku od Nemaca pustili da zive, NISU ih okupirali, Poljska je bila nezavisna drzava, a trupe su drzali u Poljskoj jer su bili saveznici. Isto kao sto Amerikanci danas drze vojnike u Poljskoj pa niko ne kaze da je to okupacija. Uz sve to, Staljin i Hitler nisu bili saveznici, potpisali su pakt o nenapadanju. I to posto su Englezi i Francuzi ODBILI Staljinov predlog da napadnu Hitlera. Britanci i Francuzi su Hitleru dozvolili da okupira Cehoslovacku i nazvali ga "garantom mira u Evropi". Iste godine ga je "Tajms" proglasio za licnost godine.

  • Ddare

    2. avgust 2015 | 17:58

    Не браним ни једне ни друге,политика ме не занима.али ако причамо о народу за пољаке незнам нисам био у пољској..у москви сам живео 5 година и веће дебиле од људи у животу видео нисам...невероватно колико су баxати и некултурни,нај обичније пијанице...жене од по четрдесетак година и млађе наравно бауљају по граду у пола ноћи са флашом у руци...тамо ако неконзумираш алкоxол ниси приxватљив ни у једном друштву...гледају те као да си болестан...има безброј клипова на јутјубу какав им је саобраћај на пример,верујте све је то тако свакодневно...част ретким изузецима...

  • Finac

    2. avgust 2015 | 18:07

    Biti ruski komsija znaci stalnu izlozenost nepredvidljivim reakcijama i mogucnoscu agresije. Zivim u Finskoj i verujte mada su ih Finci pobedili u ratu u kome su ovi pokusali da ih osvoje negde pred drugi svetski rat oni ne smeju to da slave i da se raduju plaseci se krvolocne odmazde. Nema tog coveka koji ne sanja da je izmedju njih i Rusa bar jedna drzava.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA