17 ZANIMLJIVOSTI O AUSTROUGARSKOJ: Imala je tajnu prestonicu, a njeno pravo ime ne može da stane u naslov (FOTO)

Pravi naziv države - u kojoj su dva glavna naroda zajedno bili u manjinu u odnosu na Slovene - bio je "Kraljevstva i Zemlje predstavljene u Carskom savetu i Zemlje svete ugarske krune Svetog Stefana". Njena struktura je bila podjednako interesantna, ali to nije sve!

  • 10
Civilna zastava Austrougarske koja nije imala državnu zastavu. Avenija Andraši u Budimpešti iz tog perioda. Foto: Wikipedia/Unknown Hungarian photographer

Civilna zastava Austrougarske koja nije imala državnu zastavu. Avenija Andraši u Budimpešti iz tog perioda. Foto: Wikipedia/Unknown Hungarian photographer

 

Na stranu to što smo, dok je  Austrougarska postojala, neprestano stremili njenim idealima kulture i lepote, i što smo neprestano žudeli da budemo u svemu kao ona: to ni na koji način ne opravdava ono što je ona nama radila, a što radi svaka imperija na ovom svetu, i nekada i sada, što bismo i mi sami (nažalost) radili je imamo.

 

Naši su je preci mrzeli, a nama je danas uglavnom svejedno, jer je to prošlost a mi imamo sadašnjost i budućnost o kojoj moramo da mislimo.

 

Bez obzira na to da li je i dalje mrzite ili ne, postoji mnogo zanimljivih stvari sa njom u vezi. Mi smo sabrali 17 činjenica koje se nama čine najinteresantnijim.

 

1. Austrougarska se uopšte nije ni zvala Austrougarska. To je bio samo međunarodni naziv, mada je kolokvijalno korišćen i za unutrašnje potrebe, čak i od strane njenih zvaničnika i institucija. Zašto? Pa, zbog toga što je korišćenje punog i zvaničnog njenog naziva bilo vrlo nepraktično.

 

Prag na razglednici iz vremena Austrougarske. Foto: Wikimedia Commons/Derzsi Elekes Andor

Prag na razglednici iz vremena Austrougarske. Foto: Wikimedia Commons/Derzsi Elekes Andor

 

Kako staviti u rečenicu "Kraljevstva i Zemlje predstavljene u Carskom savetu i Zemlje svete ugarske krune Svetog Stefana" a da ne zvuči rogobatno i da ne potrošiš pola dana? Da, ovo što vidite pod navodnicima, to je puni, zvanični naziv Austrougarske.

 

2. Austrougarska monarhija je bio najčešći kolokvijalni naziv, ali nije bio jedini. Kada bi se o njoj govorilo, često bi koristile i fraze kao što su Dvojna monarhija, Dunavska monarhija i Habzburška monarhija.

 

3. Austrijski nadvojvoda (u tom trenutku i sveti rimski car) postao je ugarski kralj 1527. godine, ali Ugarska je ostala izvan Svetog rimskog carstva. Kada ga je Napoleon uništio, Beč je napravio Austrijsko carstvo čijeg je Kraljevina Ugarska bila sastavni deo, poseban, ali potčinjen caru koji je bio i njen kralj. Za sve to vreme ugarski parlament je postojao, ali sa vrlo malim ovlašćenjima. (Istovremeno, Austrija je ostala i deo Nemačke konfederacije u koju se Sveto rimsko carstvo transformisalo.)

 

Unutrašnja podela Austrougarske monarhije. 1-15. su delovi Austrije, broj 16. je Uža Mađarska a broj 17. Hrvatska-Slavonija. 18. je Bosna-Hercegodina kojom se vladalo zajednički. Foto: Wikimedia Commons/IMeowbot/Obradovic Goran

Unutrašnja podela Austrougarske monarhije. 1-15. su delovi Austrije, broj 16. je Uža Mađarska a broj 17. Hrvatska-Slavonija. 18. je Bosna-Hercegodina kojom se vladalo zajednički. Foto: Wikimedia Commons/IMeowbot/Obradovic Goran

 

Zbog težnji Mađara za nezavisnošću koje su eksplodirale u revoluciji 1848, došlo je do nagodbe 1867. godine, te je tako nastala Austrougarska, država krajnje neobične strukture.

 

Naime, Dvojna je monarhija bila podeljena na Austriju ("Kraljevstva i Zemlje predstavljene u Carskom savetu") i Ugarsku ("Zemlje Svete ugarske krune Svetog Stefana"). Austrija je obuhvatala mahom zapadni i severni deo (57 odsto ukupne teritorije), dok je Ugarska uglavnom bila na istoku i jugu. Bosna-Hercegovina je bila kondominium, odnosno, njome je zajednički upravljano.

 

Oba entiteta su imala veliki stepen suvereniteta, svaki je imao svoj parlament i vladu a zajedničkog parlamenta nije bilo. Kada je trebalo uskladiti neki zakon, delegacije od po 60 članova oba parlamenta su se odvojeno sastajali da bi diskutovali o odlukama zajedničkih institucija.

 

Zgrada austrijskog parlamenta iz vremena Austro-ugarske monarhije. Foto: Wikimedia Commons/saját tulajdonú képeslap

Zgrada austrijskog parlamenta iz vremena Austro-ugarske monarhije. Foto: Wikimedia Commons/saját tulajdonú képeslap

 

Zajedničko je zapravo bilo vrlo malo stvari: pored činjenice da su bili u personalnoj i realnoj uniji (car Austrije je bio i kralj Ugarske), tu su još bili spoljni poslovi, odbrana i mornarica. Pored toga, iako su imali istu valutu, Austrija i Ugarska su bile fiskalno suverene i nezavisne jedna od druge.

 

Carina je takođe bila odvojena, carinska unija između Austrije i Ugarske je obnavljivana svakih deset godina, a spoljnotrgovinske sporazume su posebno potpisivali.

 

Razlika između Austrije i Ugarske je bila u toj meri izražena da nije uopšte postojalo zajedničko državljanstvo: pojedinac je mogao da bude ili državljanin Austrije, ili državljanin Ugarske, nije mogao da bude i jedno i drugo. Drugim rečima, pojedinac je ili imao pasoš Austrije, ili pasoš Ugarske.

 

Elegantni dvorac na ostrvu Margaret u Budimpešti, na razglednici iz epohe Austrougarske. Foto: Wikimedia Commons/dl.wdl.org

Elegantni dvorac na ostrvu Margaret u Budimpešti, na razglednici iz epohe Austrougarske. Foto: Wikimedia Commons/dl.wdl.org

 

Elem, sve ovo mnogo podseća na ustrojstvo današnje Evropske unije, samo bez jedinstvenog monarha.

 

4. Premda je Austrougarska monarhija bila podeljena na Austriju i Ugarsku, unutar ta dva entiteta je postojalo bezbroj posebnih kraljevstava, nadvojvodstava, velikih vojvodstava, vojvodstava, kneževina, i tako dalje.

 

"Njegovo Carsko i Kraljevsko Apostolsko Veličanstvo, Franja Josif I, milošću Božjom car Austrije; Apostolski kralj Ugarske, kralj Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije, Lodomerije, Ilirije; kralj Jerusalima, itd; nadvojvoda Austrije; veliki vojvoda Toskane, Krakova; vojvoda Lorena, Salcburga, Štajerske, Koruške, Kranjske, Bukovine; veliki knez Transilvanije; markgrof Moravske, vojvoda Gornje i Donje Šleske, Modene, Parme, Pjaćence, Guastale, Osvjenćima, Zatora, Ćešina, Friulija, Raguze, Zare; kneževski grof Habzburga, Tirola, Kiburga, Gorice i Gradiške; knez Trenta, Briksena; markgrof Gornje i Donje Lužice, Istre; grof Hoenemsa, Feldkirha, Bregenca, Zonenberga, itd; gospodar Trsta, Kotora, Vendskih krajina; Veliki vojvoda Srbije; itd..." - nećete verovati - u jednom je trenutku bila puna titula Franje Josifa.

 

Krunisanje austrijskog cara Franje Josifa za kralja Ugarske 1867. godine u Budimu. Foto: Wikimedia Commons/Szalay József–Baróti Lajos: A magyar nemzet története (1895)

Krunisanje austrijskog cara Franje Josifa za kralja Ugarske 1867. godine u Budimu. Foto: Wikimedia Commons/Szalay József–Baróti Lajos: A magyar nemzet története (1895)

 

Skraćeno, kada se govorilo o Franji Josifu, govorilo se Car i kralj, što se odnosila na to da je car Austrije i kralj Ugarske. Jednako tome, koristila se fraza "Carska i kraljevska vlada" kada se radilo o zajedničkoj vladi cele države, odnosno o Carskom i kraljevskom ministarskom veću.

 

5. Pažljivom čitaocu nije promaklo da je Franja Josif bio i markgrof Osvjenćima. U pitanju je mesto koje je postalo ozloglašeno zbog svog nemačkog naziva tokom Drugog svetskog rata. U pitanju je Aušvic.

 

6. Austrijski deo imperije se na unutrašnjem planu neslužbeno najčešće nazivao Cislajtanija, a ugarski - Translajtanija. Uzrok podele je bila pritoka Dunava, rečica Lajta, koja je bila istorijska granica između nadvojvodstva Austrije i Ugarskog kraljevstva u rejonu jugoistočno od Beča, na putu za Budimpeštu. Cislajtanija tako doslovno znači "sa ove strane Lajte", a Translajtanija - "preko Lajte".

 

Karta na kojoj je vremenski objašnjeno teritorijalno širenje vlasti dinastije Habzburg. Foto: Wikimedia Commons/Grosser Atlas zur Weltgeschichte

Karta na kojoj je vremenski objašnjeno teritorijalno širenje vlasti dinastije Habzburg. Foto: Wikimedia Commons/Grosser Atlas zur Weltgeschichte

 

7. Demografski gledano, Nemaca i Mađara koji su vladali tom državom (premda pod kapom jednog čoveka) bilo je zajedno manje nego što je bilo Slovena, koji nisu imali sopstveni entitet. Naime, Slovena je bilo 23,5 miliona, Nemaca 12, a Mađara 10. Stoga ne čudi što su ovu državu njeni unutrašnji neprijatelji nazivali "tamnicom naroda".

 

8. Austrougarska nije imala jedinstvenu, državnu zastavu, ali je imala civilnu zastavu (koja se koristi od strane civilnih brodova, trgovačkih i privatnih).

 

9. Ni sama Ugarska nije imala zakonski određenu zastavu zato što je zbog Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine određeno da se u svim zajedničkim mađarskim i hrvatskim poslovima ističu i zastava Kraljevine Ugarske i zastava Kraljevine Hrvatske-Slavonije koja je bila deo Ugarske.

 

Živio kralj, slika Vlahe Bukovca. Radi se o poseti Franje Josifa Zagrebu 1895. i otvaranju zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. Foto: Wikimedia Commons/SpeedyGonsales

Živio kralj, slika Vlahe Bukovca. Radi se o poseti Franje Josifa Zagrebu 1895. i otvaranju zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. Foto: Wikimedia Commons/SpeedyGonsales

 

Tako bi recimo u Budimpešti pri zajedničkoj sednici ugarsko-hrvatskog parlamenta bile okačene i zastava Ugarske i zastava Hrvatske-Slavonije, a ispred dvorca Šenbrun visile su austrijska crno-žuta dvobojka, mađarska crveno-belo-zelena trobojka i trobojka Hrvatske-Slavonije.

 

Ratna mornarica je nastavila da koristi i dalje austrijsku zastavu određenu 1786, a vojska je i dalje koristila zastave sa dvoglavim orlom jer su imale kultni status zbog bogate istorije. 1915. su stvorene nove insignije, ali nikada nisu implementirane.

 

10. Pravno gledano, Kraljevina Hrvatska i Kraljevina Slavonija su nagodbom 1868. godine ujedinjene u Kraljevinu Hrvatska-Slavonija.

 

Pravno gledano, Kraljevina Hrvatska-Slavonija bila je deo Kraljevine Ugarske u smislu da je sa njom bila u personalnoj uniji (isti vladar); imala je odvojen parlament (koji je imao vrlo ograničenu ulogu) za tih skoro hiljadu godina, kao i bana koji je bio nešto kao vicekralj u Hrvatskoj, a tako je ostalo i nakon nagodbe, osim što su ovlašćenja hrvatskog sabora proširena.

 

Ilustracija Julija Huna iz 1860. Piše: "Pod ugarskom krunom, kano s bratom, rukuje se Mađar sa Hrvatom". Foto: Wikimedia Commons/www.mgz.hr

Ilustracija Julija Huna iz 1860. Piše: "Pod ugarskom krunom, kano s bratom, rukuje se Mađar sa Hrvatom". Foto: Wikimedia Commons/www.mgz.hr

 

U pravnoj teoriji gledano, hrvatski sabor je mogao u bilo kom trenutku da odluči da raskine tu personalnu uniju; u praksi - ne baš (iako će vam Hrvati reći da su bili "samosvojni", da je to bila njihova dobra volja i da su oni hteli tu personalnu uniju) jer da su to pokušali da urade ne bi se dobro proveli, zbog čega to i nisu pokušavali.

 

Dakle, pravno gledano, austrijski car nije bio direktno hrvatsko-slavonski kralj, već je to bio u vrlini činjenice da je bio kralj Ugarske.

 

Detaljnije rečeno: Austrija i Ugarska su od 1867. bile u personalnoj uniji (pre toga je prosto dinastija Habzburg imala u posedu i ugarsku krunu, između ostalih), odnosno, delile su monarha, a pošto je Ugarska već teoretski bila u personalnoj uniji i sa Hrvatskom i sa Slavonijom (u praksi je jednostavno vladala Hrvatima), onda je Habzburg 1527. godine postao ujedno i kralj Hrvatske i Slavonije.

 

Skulptura koja simbolizuje Kraljevinu Hrvatsku-Slavoniju, integralni deo Zemalja krune Svetog Stefana, odnosno Ugarske, koja je bila deo Austrougarske. Foto: Wikimedia Commons/Pudelek (Marcin Szala)

Skulptura koja simbolizuje Kraljevinu Hrvatsku-Slavoniju, integralni deo Zemalja krune Svetog Stefana, odnosno Ugarske, koja je bila deo Austrougarske. Foto: Wikimedia Commons/Pudelek (Marcin Szala)

 

Komplikovano? Da!

 

11. Paradoks je što je Ugarska bila politički nezavisnija od Austrije. Naime, premda je monarh imenovao i jednog i drugog predsednika vlade, ugarski premijer je odgovarao samo ugarskom parlamentu, dok je u Austriji car davao i oduzimao posao premijera po slobodnom nahođenju bez učešća austrijskog parlamenta u tom procesu.

 

Tako je isto radio i za ministre zajedničke vlade, kojih uostalom kao što možete da zaključite i nije bilo mnogo: odbrana, mornarica, spoljni poslovi i carinska unija. Njih četvorica, uz monarha, dva predsednika vlade i nekoliko nadvojvoda činili su Ministarski savet.

 

12. Početkom 20. veka izbila je duboka ustavna kriza u Austrougarskoj zbog pitanja koje se poteglo a koje se ticalo toga koji će se jezik koristiti za komandovanje u mađarskim vojnim jedinicima. Kriza je produbljena aprila 1906. godine kada je na vlast u Ugarskoj došla nacionalistička koalicija. Problem nije rešen, ako ste se pitali šta se desilo, već su privremeno produženi prethodni dogovori na bazi statusa kvo. A onda se zemlja raspala.

 

Trg Svetog Stefana u Subotici 1914. godine, pri kraju postojanja Dvojne monarhije. Foto: Wikimedia Commons/Private collection of Wolfgang Sauber (Xenophon)

Trg Svetog Stefana u Subotici 1914. godine, pri kraju postojanja Dvojne monarhije. Foto: Wikimedia Commons/Private collection of Wolfgang Sauber (Xenophon)

 

13. Po popisu iz 1910. godine, Zagreb je bio peti najveći grad u Ugarskoj, četrnaesti u celoj državi. Subotica je bila veća od Zagreba; naime, dok je ona imala 94.610 stanovnika, prestonicu Hrvatske je naseljavalo 79.038.

 

14. Srpski jezik je bio jedan od zvaničnih jezika Austrougarske monarhije, i kao takav nalazio se i na novcu. Ako ne verujete, pogledajte banknotu od 20 kruna priloženu na slici ispod, i pronaći ćete na njoj vrednost ispisanu na srpskoj ćirilici.

 

Na vrhu ove strane je nemački natpis, a ispod su natpisi na češkom, poljskom, ukrajinskom, italijanskom, slovenačkom, hrvatskom, srpskom i rumunskom. Poleđina pripada mađarskoj strani.

 

Novčanica od 20 austrougarskih kruna. Jedan je od jezika na njoj je i srpski. Foto: Wikimedia Commons

Novčanica od 20 austrougarskih kruna. Jedan je od jezika na njoj je i srpski. Foto: Wikimedia Commons

 

15. BDP Austrougarske je u proseku rastao 1,76 odsto svake godine u periodu 1870-1913, što je neverovatno. Međutim, sveukupno uzevši, njena ekonomija je i dalje mnogo zaostajala za ekonomijama drugih zapadnih sila.

 

Mađarsko žito je išlo na sve strane, pa je tako Ugarska bila osnovni snabdevač hranom najvećih gradova Velike Britanije. Sa druge strane reke Lajte, neki delovi Austrije su bili razvijeniji od ostalih; na primer industrijski najnaprednija je bila Češka.

 

16. Poseta banjama je tokom 19. i početkom 20. veka bila glavna turistička aktivnost, kako kod nas tako i u ostatku Evrope. Austrougarska je prednjačila u tome, i oni su imali mnoštvo banjskih lečilišta.

 

Fontana u Kajzervili u Bad Išlu. Foto: Wikimedia Commons/Aconcagua

Fontana u Kajzervili u Bad Išlu. Foto: Wikimedia Commons/Aconcagua

 

Ipak, jedna banja je bila najbitnija u Dunavskoj monarhiji, i to zato što je u njoj letovao sam car i kralj Franjo Josif: Bad Išl. Ovo mesto je zbog ljubavi svog uvaženog gosta postalo praktično druga, "tajna" prestonica imperije, stecište svih najbitnijih ljudi u zemlji iz redova aristokratije i buržoazije.

 

Upravo je u "Kajzervili", svojoj zvaničnoj rezidenciji u Bad Išlu, Franjo Josif potpisao objavu rata Kraljevini Srbiji; narednog dana je otišao u Beč i nikada se više nije vratio u gradić koji je nazvao "rajem na Zemlji". Ovo zdanje je i dalje u vlasništvu porodice Habzburg-Loren.

 

17. Budimpeštanski metro - sagrađen u periodu 1894-96 - je najstariji kontinentalni metro u Evropi, i drugi najstariji u svetu; u tom pogledu ga tuče samo onaj u Londonu.

 

(O. Š.

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Ceca

    3. januar 2016 | 22:52

    I u Otomanskoj imperiji je bilo vise Arapa I Slovena nego Turaka.

  • Adonis

    4. januar 2016 | 10:55

    To je bila ekonomski jaka država. Posle njenog poraza nastala je beda na teritorijama koje je pokrivala, a ta beda i danas traje.

  • VAN

    3. januar 2016 | 20:50

    Pošto se istorija ponavlja EU koja u mnogo čemu je slična Austrougarskoj, ima velikih izgleda da prodje kao Austrougarska.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA