Budućnost nije u kolonizovanju drugih planeta već okeana (FOTO) (VIDEO)

Za sto godina naši bi potomci mogli u vestima slušati o najnovijem trgovinskom sporazumu između Atlantidske konfederacije i Federacije gradova Kokosovog grebena. Mogli bismo da živimo na okeanima, a evo i kako!

  • 15

Dok sa strahopoštovanjem gledamo kosmonaute koji lebdeći po svemiru grade i popravljaju vasionske stanice, dok sa nestrpljenjem iščekujemo nove fotografije robota koje smo poslali na druge planete i njihove satelite ili snimke kutova naše galaksije koje prave moćni teleskopi, ono što nam je na dohvat ruke jednako nam je nepoznato.

Dubine okeana nam danas nisu ništa bliže od zemljolikih planeta na kojima tražimo život. Kukamo zbog povećanja broja svetske populacije i zabrinuti smo zbog prenaseljenosti, a ignorišemo činjenicu da 70 odsto površina naše majke Zemlje pokriva voda na kojoj niko ne živi i koju (gotovo) niko uopšte i ne uzima u obzir kao mesto na kome je moguće živeti.

Zato, dok maštamo o teško izvodljivom kolonizovanju drugih planeta i ostvarivanju naučno gledano nemoguće brzine veće od svetlosti, ogromna površina svetskih okeana i mora ostaje neiskorišćena od imaginacije naših najumnijih vizionara.

Ali, nije sve tako crno pošto postoje malobrojni koji o tome ipak razmišljaju.

KAKO BI IZGLEDALI OKEANSKI GRADOVI

Zaboravite na slike naftnih bušotina, jer dizajneri, arhitekte i vizionari u svojim mislima imaju prave male životne oaze, prepune zelenih površina, izgrađene od betona, čelika, stakla, titanijuma i mnoštva novih sintetičkih materijala koji bi sprečili korodiranje pod teškim morskim uslovima. Neki projekti su strikno na površini voda, ali postoje i mnogi koji zadiru u dubinu okeana. Neki mogu da se kreću, a drugi su pozicionirani na jednom mestu.

Ideje se razlikuju, ali svima je zajednički hrabri futuristički dizajn koji nekad izgleda kao svemirski brod koji je pao sa neba a nekad neodoljivo podseća na rustične varošice Toskane.

Osnovna ideja za manje zajednice je da se sklope blizu obale pa odvuku tamo gde bi bile najkorisnije, i zatim privežu u morsko dno. Neki bi možda bili sklopljeni iz gotovih delova na tačno određenim lokacijama. A opet, moguće je da će one najveće biti neophodno graditi tačno tamo gde će i stajati. I još nešto: zbog projektovanog rasta nivoa okeana i mora, sve naseobine ovog tipa će plutati. Drugim rečima, neće biti moguće da ih Posejdon proguta.

KAKO BI POLITIČKI I EKONOMSKI FUNKCIONISALI

Jedna reč sve objašnjava: samoodrživost. U svakom smislu. Što se tiče političkog, bili bi stecišta direktne demokratije i u njima bi se narod pitao za sve. Nešto poput pomorskih švajcarskih kantona. Bili bi nezavisni od drugih država, a međusobno bi bili povezani u federacije poput anarhističkih komuna. Bili bi zapravo idealan poligon za dokazivanje da je sistem drugačiji od ovog u kome danas živimo i te kako moguć. Za sto godina mogli bismo da pričamo o trgovinskom sporazumu između Atlantidske konfederacije i Federacije gradova Kokosovog grebena.

Takođe, mnogi bi mogli da služe i kao okeanografski univerziteti, drugi bi bili morske farme, trećima bi ekonomija bila bazirana na izvlačenju nafte ili drugih ruda, četvrti bi bili koncentrisani na očuvanje prirode, peti bi bili turističke destinacije, šesti bi služili kao mesta na kome velike kompanije imaju svoja sedišta zbog manjeg poreza, sedmi kao lokacije za razvoj visoke tehnologije, osmi kao rajski vrtovi za startap kompanije, deveti bi se fokusirali na bolnički "turizam", i tako dalje, i tako dalje.

U suštini, svi bi se bavili svime (da bi bili samoodrživi) ali bi posebno bili koncentrisani na jedno. Mada, možemo pretpostaviti i da će u federaciji ili konfederaciji ovakvih gradova doći do podele zaduženja i delatnosti.

Jer, postoji bezbroj stvari kojima bi mogli da se bave, a mnoge trenutno ne možemo ni da pretpostavimo ne samo iz perspektive sveta koji se stalno menja i u kome se neprestano pojavljuju novi poslovi, već i zato što ne znamo sa kakvim će se sve izazovima budući "Atlantiđani" suočavati. Što više izazova, više i poslova za one koji će morati da ih rešavaju. Ne zaboravimo, primera radi, da će morati da budu potpuno ekološki da ne bi zagađivali prostor u kome žive. Podvlačimo reč morati. Nekoliko puta.

Međutim, najvažnije u celoj priči je sloboda: ako budete želeli možete i da ne živite u morskom gradu, možete da uzmete svoju kuću i "zabodete" neki pusti deo okeana ili mora gde ćete biti sami na svome!

ŠTA JE POTREBNO DA BI SE PRESELILI NA MORA?

Pre svega, novac. Potom - politička volja. Pođimo od ovog drugog, a za kraj ćemo vam reći kako mi mislimo da je ekonomski izvodljivo napraviti okeanska staništa za ljude.

Dakle, oblik države kakav je danas ne samo dominantan nego jedini koji postoji krajnje je netolerantan prema svakom pokušaju da se njegova dominacija dovede u pitanje, zbog čega će se i ovo o čemu danas pričamo suočiti sa ozbiljnim problemima a možda i sa otvorenim pretnjama nekih supersila. Osim ako se i te države same ne promene, pa eventualno počnu da se šire po okeanima koji za sada, srećom, ne pripadaju nikome. To ipak ne odgovara osnovnoj ideji labavo povezanih komuna. Rešenje je istrajnost budućih "morskih" ljudi, ali i geopolitički stabilan svet u kome će svi shvatiti da ima mesta za sve.

Ekonomski gledano, postoji nekoliko načina da se ovo izvede do kraja, i verovatno je da će svaka biti i u praksi primenjena. Prva opcija je najmanje primamljiva: velike korporacije bi mogle da grade okeanopolise iz ličnih interesa, i da na njima prave korporativne republike slične trgovačkim iz evropske istorije (Mletačka, Dubrovačka, Firentinska, baltički gradovi koji su bili u Hanzi). Druga opcija je da ih grade same države. Ni ona nije preterano zgodna.

Treća opcija je po nama najbolje rešenje: mnoštvo malih investitora koji bi se udruživali i zajedno gradili nova staništa. Deset hiljada porodica bi moglo da uloži novac i da sagradi grad na vodi u kome će živeti. Ovo verovatno nije konačan broj mogućih izvedbi ove zamisli: očekujemo da se pametne glave udruže i smisle najbolju koja će svakome omogućiti da sebi priušti slobodu na moru.

Bilo kako bilo, "plava revolucija" nam je neophodna i kako vreme bude prolazilo to će postajati sve očiglednije i očiglednije. Međutim, nas sada zanima šta vi mislite, i da li biste se vi otisnuli i usidrili u nekom okeanopolisu? Odgovorite nam u komentarima!

Pogledajte video o već postojećim japanskim planovima:

(V. V.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA