≫ 

Ljude iz ruševina ubuduće će spasavati ove životinje: Obučavaju pacove da pomognu u potrazi za preživelima

Pacovi se obučavaju da lociraju ciljanu osobu u praznoj prostoriji, povuku prekidač na prsluku koji aktivira zvuk, a zatim se vrate u bazu, gde ih nagrađuju poslasticom

  • 0

Neko za koga ne biste pomislili da je potencijalni spasilac obučava se da u tim situacijama pomogne: pacov. Projekat koji je osmislila belgijska neprofitna organizacija APOPO, oprema glodare sićušnim, visokotehnološkim rančevima kako bi se pomoglo onima koji prvi reaguju u potrazi za preživelima među ruševinama u zonama katastrofe.

- Pacovi su obično prilično radoznali i vole da istražuju - a to je ključno za potragu i spasavanje - kaže Dona Kin, naučnica za bihejvioralno istraživanje i vođa projekta, prenosi RTS.

Pored njihovog avanturističkog duha, njihova veličina i odličan osećaj mirisa čine pacove savršenim za lociranje stvari u uskim, teško dostupnim prostorima, kaže Kin.

Pacovi se obučavaju da pronađu preživele u simuliranoj zoni katastrofe. Prvo moraju locirati ciljanu osobu u praznoj prostoriji, povući prekidač na prsluku koji aktivira zvuk, a zatim se vratiti u bazu, gde ih nagrađuju poslasticom.

Dok su glodari još u ranim fazama obuke, APOPO sarađuje sa Tehnološkim univerzitetom u Ajndhovenu na razvoju ranca, koji je opremljen video kamerom, slušalicama, mikrofonom i predajnikom lokacije, kako bi se pomoglo osobama koje prve komuniciraju sa preživelima ali i sa samim preživelima do kojih je teško doći, navodi CNN.

- Zajedno sa rancem i veštinama koje su stekli tokom obuke, pacovi su neverovatno korisni za potragu i spasavanje - kaže Kin.

APOPO već više od jedne decenije obučava pse i pacove u svojoj bazi u Tanzaniji u otkrivanju mirisa nagaznih mina i tuberkuloze. Njegovi programi koriste afričke džinovske pacove, koji imaju duži životni vek u zatočeništvu od oko osam godina u poređenju sa četiri godine života kod običnog smeđeg pacova.

Šta se zbiva u mračnim uglovima zona katastrofe

Dok je projekat potrage i spasavanja zvanično pokrenut tek u aprilu 2021, kada se Kin pridružila timu, APOPO je godinama pokušavao da pokrene ideju, ali nije imao obezbeđeno stalno finansiranje i partnera za potragu i spasavanje koji bi je podržao. Ali kada se dobrovoljna organizacija za potragu i spasavanje GEA obratila APOPO-u 2017, o mogućnosti korišćenja pacova u svojim misijama, tim je počeo da istražuje ideju.

Ključna komponenta misije potrage i spasavanja bila je tehnologija koja je omogućila prvim reagujućima da komuniciraju sa žrtvama preko pacova. APOPO nije imao podršku u svim segmentima - sve dok se elektroinženjer Sander Verdajsen nije uključio.

U želji da „primeni tehnologiju za poboljšanje života" tokom magistarskih studija na Tehnološkom univerzitetu u Ajndhovenu, Verdajsen je stažirao u APOPO-u 2019. i dobio je zadatak da kreira prvi prototip ranca za pacove, kako bi spasiocima pomogao da steknu bolju predstavu o tome šta se dešava unutar zona katastrofe.

Prototip se sastojao od plastične kutijice sa video kamerom koja je slala snimke uživo do prijemnika na laptopu, dok je takođe čuvala snimak visokog kvaliteta na SD kartici.

Za pacove je pričvršćen prsluk, napravljen od istog materijala koji se koristi za izradu odela za ronjenje.

Erdajsen je odleteo u Tanzaniju da testira opremu i kaže da u početku pacovi "nisu baš znali kako da se nose sa tim", ali su se brzo prilagodili.

- Na kraju su trčali okolo sa rančićima, bez ikakvih problema - dodaje on.

Veliki izazovi za „male" tehnologije

Pošto su rančevi funkcionisali „bolje nego što se očekivalo", Verdajsen je nastavio da usavršava dizajn čak i nakon što je njegov staž završio. Ali rad sa fizički malim tehnološkim komponentama nimalo nije bio lak.

GPS ne može da prodre u teške neprohodne ruševine i ruševine zgrada, kaže Verdajsen koji pokušava da upakuje više tehnologije u novu verziju, kao što je mikrofon sa slušalicama, dok istovremeno smanjuje njegovu veličinu. Sa težinom od oko 140 grama prototip je bio dvostruko teži nego što je prvobitno planirano. Verdajsen kaže da je glomaznost bila veći problem - 10 centimetara dužine i četiri centimetra širine.

- Pacovi su tako nailazili na nešto ispod čega bi inače mogli da prođu, i odjednom više nisu mogli - objašnjava on.

Da bi bio „što manji" bez gubitka funkcionalnosti, Verdajsen planira da sve integriše na jednu štampanu ploču, i takva nadograđena verzija ranca trebalo bi da bude završena kasnije ove godine. On se nada da će jednog dana pomoći onima koji prvi reaguju „da lociraju nekoga ko inače ne bi bio spašen".

U međuvremenu, u Tanzaniji, Kin povećava složenost okruženja za obuku pacova, „da bi ono više ličilo na ono sa kojima bi se mogli susresti u realnoj situaciji". To uključuje dodavanje industrijskih zvukova kao što je bušenje kako bi se oponašali stvarni hitni slučajevi.

Super-samouvereni u bilo kom okruženju

Dosadašnji su rezultati obećavajući: prema njenim zapažanjima, Kin kaže da pacovi dobro reaguju na sve teže i teže simulacije: „Moraju da budu super-samouvereni u bilo kom okruženju, pod bilo kojim uslovima, i to je nešto u čemu su ovi pacovi prirodno dobri".

- Pacovi su inače od rođenja izloženi raznim okruženjima, prizorima, zvucima i ljudima kao deo „procesa navikavanja", što čini njihovo postepeno izlaganje ekstremnijim situacijama manje stresnim - rekla je Kin.

Životinje se u centru obučavaju u 15-minutnim sesijama pet dana u nedelji i žive same ili sa istopolnom braćom i sestrama u kućnim kavezima. Na kraju, kada dovoljno ostare - povlače se iz radnog veka, odnosno „idu u penziju".

Jedu sveže voće i povrće, a imaju na raspolaganju igraonicu napravljenoj po meri, tako da organizacija APOPO ističe da se prema ovim životinjama odnosi što je moguće humanije.

Program je još uvek u razvoju, ali Kin procenjuje da će biti potrebno najmanje devet do 12 meseci da se obuči svaki pacov.

Projekat se seli u Tursku

Za sledeću fazu obuke, ona dodaje - tim će kreirati „nivoe koji će oponašati više spratova urušene zgrade" i približiti se „scenarijima iz stvarnog sveta".

Kada pacovi budu sigurni u složenijim okruženjima, projekat će se preseliti u Tursku, gde je GEA sedište, zbog dalje pripreme u realističnijim okruženjima. Ako to prođe dobro, onda bi pacovi potencijalno ušli u krizne situacije iz stvarnog života.

Za sada, međutim, Kin i tim u Tanzaniji su fokusirani na to da pacove provedu kroz njihovu prvu fazu treninga za koje se nadaju da će jednog dana biti uspešni na terenu.

- Čak i ako naši pacovi pronađu samo jednog preživelog na mestu ruševina, bili bismo bili srećni - zaključila je Kin.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Više sa weba

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA