Na sahrani mladića pojavio se pas lutalica: Nije se pomerao sa groba 10 dana, a onda isplivala POTRESNA PRIČA

A. G.
A. G.    
Čitanje: oko 3 min.
  • 1

Priča o vernosti koja slama srce – pas lutalica iz turskog grada Yüksekova danima je ležao na grobu svog prijatelja Muğdata Esenera (27), koji je iznenada preminuo 21. jula od srčanog zastoja. Potresne fotografije psa koji u tišini čeka kraj humke obišle su društvene mreže i izazvale buru emocija širom sveta.

Mugdat Esener, diplomac Univerziteta Abant İzet Bajsal, vraćao se u rodni grad na granici Irana i Kurdistana kada mu je, prema navodima turskih medija, iznenada pozlilo. Mladić je preminuo na putu kući, a njegova smrt ostavila je porodicu i prijatelje u šoku. Među njima, kako se ispostavilo, bio je i pas lutalica — verni pratilac s kojim je Esener delio posebnu povezanost.

Prijateljstvo za koje su svi znali

Mugdat je godinama brinuo o psu, koga je isprva samo hranio, ali se s vremenom među njima stvorila neraskidiva veza. Iako je pas živeo na ulici, Esener mu je svakodnevno donosio hranu, igrao se s njim i negovao ga, ne pokušavajući da ga ukroti ili zatvori — naprotiv, poštovao je njegovu slobodu, što nije često u zemlji u kojoj su lutalice često meta represivnih zakona.

Njihov kontakt nije prekinut ni tokom Esenerovih studentskih dana. Svaki put kada bi se vratio kući, njih dvojica bi se ponovo okupljali, kao da se nikada nisu ni rastajali.

Na dan sahrane, pas se pojavio među okupljenima i, prema rečima očevidaca, nije se pomerao od groba punih deset dana. Ležao je u tišini, bez hrane i vode, čekajući, kako mnogi veruju, svog prijatelja da se vrati — možda još jedan zagrljaj, još jedna šetnja.

Porodica usvojila psa

Dirnuta ovom scenom, porodica preminulog Mugdata Esenera odlučila je da usvoji psa i nastavi da brine o njemu, kao što je to njihov sin činio za života. Ova odluka dočekana je sa odobravanjem i emocijama širom zajednice.

„On je deo Mugdatove priče i deo naše porodice“, navela je njegova sestra za lokalne medije.

Zašto psi ostaju na grobu svojih vlasnika?

Ova dirljiva scena podsetila je mnoge na priču o čuvenom japanskom psu Hačiku, koji je svakog dana godinama čekao svog vlasnika na stanici, ne znajući da je on preminuo. Međutim, stručnjaci upozoravaju da psi verovatno ne razumeju koncept smrti onako kako ga ljudi doživljavaju.

Etolozi, naučnici koji proučavaju ponašanje životinja, kažu da psi osećaju gubitak, osećaju kada im neko nedostaje, ali da ih na grob verovatno vodi mirisna memorija — psi svet doživljavaju mirisima, i u stanju su da detektuju miris voljene osobe i nakon što je zakopana.

Trener pasa David Moretini objasnio je za italijanski Kodami:

„Pas ne dolazi na grob da bi tugovao kao čovek, već zato što je to mesto gde je poslednji put osetio prisustvo voljene osobe. On traži kontakt, sigurnost, povezanost. Za razliku od ljudi koji dolaze da se sete, pas dolazi da ostane.“

Slika koja govori više od reči

Pas na grobu Mugdata Esenera postao je simbol bezuslovne ljubavi i vernosti koja prevazilazi ljudsko razumevanje. Njegovo čekanje, nepomičnost i tuga koju oseća nemoguće je racionalno objasniti — ali se itekako može razumeti srcem.

Ova priča iz Turske još jednom nas podseća da prijateljstvo između čoveka i psa nije prolazna emocija, već duboka i snažna veza koja, očigledno, ne prestaje ni kada život stane.

(Telegraf.rs)

Video: Ono kad žirafe pasu ispred tebe: Lepote Afrike

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA