
Naučnici šokirani snimkom ajkula: Zatekli 2 mužjaka i ženku, a onda 110 sekundi GLEDALI U NEVERICI šta rade
Naučnici koji su posmatrali ajkule kod obale Nove Kaledonije ostali su iznenađeni kad su bili svedoci prve zabeležene "trojke" kod ajkula!
Tokom ovog neobičnog susreta, dva mužjaka ajkule leoparda parila su se sa ženkom, jedan za drugim, a čitav čin trajao je svega 110 sekundi.
- Bilo je gotovo brzo za oba mužjaka, jednog za drugim, odnos prvog je trajao 63 sekunde, a drugog 47 - objasnio je doktor Igo Lasos koji je snimio ovaj događaj.
Nakon toga mužjaci su izgubili svu energiju i ostali nepomično da leže na morskom dnu dok je nasuprot tome ženka ajkule "aktivno otplivala". Veruje se da je ovo prvo zabeleženo opažanje kod ove vrste u kojem se dva mužjaka pare sa jednom ženkom.
Ajkule, međutim, nisu jedine životinje koje učestvuju u parenju u troje.
Bonobo majmuni, delfini iz roda Tursiops (poznatiji kao delfini velikih nosova), sivi kitovi, pegave hijene i lemuri su samo neke od životinja koje su ranije viđene kako učestvuju u ménage à trois – parenju u trojkama.
Dr Igo Lasos, morski biolog sa Univerziteta Sunshine Coast, ronio je s maskom na oko 15 kilometara od obale Nove Kaledonije kada je primetio nešto neobično.
„Ranije sam viđao mužjake kako brzo plivaju za ženkom i nekoliko puta sam stigao ‘na lice mesta’ odmah nakon što bi se mužjak i ženka razdvojili, ali nikada nisam video celu sekvencu,“ objasnio je.
„Dok sam proučavao ovu konkretnu grupu ajkula leoparda, spazio sam ženku sa dva mužjaka kako joj drže grudne peraje na pesku ispod mene.“
„Rekao sam kolegi da odmakne čamac kako ne bismo ometali ajkule, a ja sam ostao da čekam na površini, gledajući nadole u gotovo nepokretne ajkule na morskom dnu.“
„Čekao sam sat vremena, smrzavajući se u vodi, ali su na kraju počeli da izranjaju“, rekao je Lasos.
Cela trojka trajala je samo 110 sekundi, iako su oba mužjaka pratila „struktuiranu sekvencu“.
U svojoj studiji, objavljenoj u časopisu Journal of Ethology, istraživači su objasnili:
„Ponašanje tokom parenja sledilo je struktuiranu sekvencu, uključujući produženo pozicioniranje pre kopulacije, mužjačko hvatanje ženke za peraja i rep, izražen sifonski mehur, kopulacione potiske i upotrebu klaspera, u skladu s prethodnim izveštajima iz zatočeništva.“
Ajkule leopardi (Stegostoma tigrinum) su na listi ugroženih vrsta Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), a većina istraživanja o njima sprovedena je u kontrolisanim, zatvorenim uslovima.
Poznata i kao ajkula zebra, zbog prugastog uzorka koji imaju kao mladunci, ova vrsta naseljava priobalne vode širom indo-zapadnog Pacifika – od istočne obale Afrike do pacifičkih ostrva, uključujući i Australiju.
Istraživači se nadaju da će ovo novo opažanje doprineti istraživanjima veštačke oplodnje, s ciljem da se pomogne u ponovnom naseljavanju ove ugrožene vrste u prirodnom staništu.
Dr Kristina Daždon (Christine Dudgeon), glavni autor studije, izjavila je:
„Iznenađujuće je i fascinantno što su se u ovom slučaju dva mužjaka smenjivala tokom parenja.“
„Sa aspekta genetske raznolikosti, želimo da saznamo koliko različitih mužjaka učestvuje u oplodnji jaja koja ženke polažu svake godine.“
Ajkule su najsavršeniji predatori na planeti i od davnina ulivaju strah ljudima.
Njihov osnovni anatomski dizajn nije se značajno menjao više od 200 miliona godina, a smatraju se kompleksnim i inteligentnim bićima.
Njihov glavni izvor zastrašivanja su zubi – posebno kod velike bele ajkule, čiji zubi mogu dostići dužinu i do 6,5 cm.
Plen im se nabada na šiljate zube donje vilice, dok ajkula zubima „testeriše“ i otkida delove mesa. Nazubljene ivice zuba dodatno pomažu u ovom procesu.
Zubi su im krti i često se lome, ali se i neprestano obnavljaju – u proseku, ajkula u svakom trenutku ima oko 15 redova zuba u ustima.
Ajkule su neuporedivo brže u vodi od ljudi – makro ajkula (mako) može u kratkim naletima da dostigne neverovatnih 100 km/h, dok velika bela ajkula može da pliva brzinom do 40 km/h.
Za poređenje, maksimalna brzina prosečnog čoveka u vodi je oko 8 km/h.
Pored brzine, snaga i veličina ajkula dodatno ulivaju strah.
Velika bela ajkula može da naraste i do 6 metara dužine, a iako nema poseban ukus za ljudsko meso, čak i jedno „istraživačko“ grickanje može biti fatalno – dovoljno da prepolovi čoveka.
Većina ajkula pusti čoveka nakon prvog ugriza, ali nekada je to dovoljno da izazove smrt zbog teškog gubitka krvi ili šoka.
Međutim, ajkule imaju mnogo više razloga da se plaše ljudi.
Ljudi godišnje ubiju i do milion ajkula, često im odsecajući samo peraja radi pripreme čuvene ajkuline supe, a zatim ih žive bacaju nazad u more, gde uginu od gladi ili se utope jer ne mogu da plivaju bez peraja.
(Telegraf.rs/Dejlimel)
Video: Jeziva istina o rudniku Gabrovnica
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.