≫ 

KOME PRIPADA JERUSALIM? IZRAELU ILI PALESTINI? Grad ni na nebu ni na zemlji, ni u jednoj državi (FOTO)

Odgovor na ovo pitanje je teško dati, i pravnici širom sveta se oko ove materije spore. U suštini sve zavisi od toga koga pitate, a mi ćemo pokušati da vam malo bolje približimo problematiku

  • 26

Premda se nama čini da su stvari jasne, u međunarodnoj zajednici postoji ogromno neslaganje oko legalne pozicije grada Jerusalima, i jednako neslaganje oko toga kako taj problem rešiti i kako raščivijati pravni spor.

Stvari su dugo bile prilično jednostavne; od 1517. godine pa sve do kraja Prvog svetskog rata, Jerusalim je bio deo Osmanlijskog carstva. Međutim, počev od 1860-ih godina počeli su da pristižu Jevreji u velikom broju, iako su sve vreme tu živeli (suprotno uvreženom mišljenju), samo u manjini. Već 1887. bili su većina u Svetom gradu.

1917. Velika Britanija preuzima kontrolu nad gradom, a 1923. od Lige naroda dobija upravu nad celom tom teritorijom, poznatom kao Palestinski mandat.

Ondašnja međunarodna zajednica je, međutim, shvatala važnost Jerusalima za sve tri avramovske religije, i želela je da bude garant jednakih prava za sve, zauvek. Jevreji i Arapi nisu delili ta uverenja; posebno Arapi.

Plan UN za podelu Palestine 1948. godine. Foto: Wikipedia Commons/Zero0000 Plan UN za podelu Palestine 1948. godine. Foto: Wikipedia Commons/Zero0000

Generalna skupština Ujedinjenih Nacija donela je dvotrećinskom većinom 1947. plan podele Palestine na dve države, jevrejsku i arapsku, po kojem je Jerusalim "korpus separatum" (zasebni legalni i politički status različit od okruženja, ali bez punog suvereniteta, i pod upravom UN).

Jevreji su prihvatili plan, ali su ga Palestinski Arapi odbacili, tražeći celu zemlju za sebe i najavljujući da će se "Jevreji podaviti u moru" (drugim rečima, da će počiniti etničko čišćenje i genocid).

Tako je počeo rat u kom su se sve okolne arapske zemlje okomile na usamljeni Izrael, i iz koga je Izrael izašao kao veliki pobednik. Usput, okupirao je i anektirao mnoge teritorije koje su trebale da budu deo palestinske države, a Arapi su ili pobegli ili proterani (drugim rečima, desilo im se ono što su planirali za Jevreje).

Avram Adan, potonji general-major, podiže izraelsku zastavu u Eilatu čime je 1949. godine okončan Prvi arapsko-izraelski rat i stvoren Izrael. Nazvana Mastiljavom zastavom, prosti čaršav sa dve nacrtane linije i zašivenom Davidovom zvezdom, postala je relikvija sama po sebi. Foto: Wikimedia Commons/Government Press Office (Israel)

Izrael je potom pripojio Zapadni Jerusalim, dok je Jordan okupirao Istočni. Par godina kasnije Izrael je objavio da je Jerusalim njegov nedeljivi deo, a Jordan je anektirao svoj sektor. Izraelu niko nije priznavao suverenitet na bilo kojim delom Svetog grada, dok su Jordanu na njihovom delu to priznavali Velika Britanija i Pakistan.

Šestodnevni rat 1967. doneo je ponovljeni ishod: sve arapske zemlje Bliskog istoka bile su protiv usamljenog Izraela, koji je pobedio i usput okupirao Golansku visoravan (deo Sirije), Sinajsko poluostrvo (deo Egipta) i ostatak Palestine koji je bio deo Jordana. Uključujući i Istočni Jerusalim.

Od tada na Zapadnoj obali grade jevrejska naselja koja ceo svet vidi kao nelegalna, dok se u međuvremenu Jordan formalno odrekao svih pretenzija ka tom tlu u korist buduće palestinske države.

Zgrada Kneseta, izraelskog parlamenta, u Jerusalimu. Foto: Wikimedia Commons/Leifern Zgrada Kneseta, izraelskog parlamenta, u Jerusalimu. Foto: Wikimedia Commons/Leifern

E, sad, kakav je pravni status Jerusalima?

Zavisi koga pitate.

Pozicija Ujedinjenih nacija je takva da oni vide Istočni Jerusalim kao okupiranu palestinsku teritoriju, i ne odustaju od toga da čitav grad treba da bude prestonica i jedne i druge države.

Što se Izraela tiče, čitav Jerusalim je njihov. Nakon Šestodnevnog rata proširili su jurisdikciju na Istočni Jerusalim i obavestili UN da to nije aneksija već administrativna integracija, ali je Savet bezbednosti osudio ovaj potez. Jula 1980. Kneset je proglasio da je "Jerusalim, čitav i ujedinjen, prestonica Izraela". Savez bezbednosti je i ovaj zakon proglasio ništavnim.

Hebrejski univerzitet u centralnom delu Jerusalima. Foto: Wikimedia Commons/Adiel lo Hebrejski univerzitet u centralnom delu Jerusalima. Foto: Wikimedia Commons/Adiel lo

Takođe, što se Izraela tiče, u međunarodnom pravu ne postoji nikakva osnovanost tvrdnje da je status Jerusalima "korpus separatum"; po njima, predlog UN nije bio obavezujući i postao je irelevantan kada su ga Arapi odbacili i izvršili invaziju na teritoriju koja je po istom sporazumu dodeljena Jevrejima.

Inače, Izrael takođe ima zakon koji zahteva referendumsko odobrenje i glasove najmanje 60 poslanika u Knesetu, pre bilo kakvog povlačenja iz Istočnog Jerusalima ili sa Golanske visoravni.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je pre nekoliko godina izjavio da je "Jerusalim oduvek bio prestonica jevrejskog naroda i nijednog drugog", i da je "večna i nedeljiva prestonica", kao njegov odgovor na ideju da bi Sveti grad trebalo da bude i prestonica Palestine.

Šire područje Jerusalima sa svim spornim elementima uključujući ilegalna jevrejska naselja i zidove. Foto: Wikimedia Commons/CIA/Timeshifter Šire područje Jerusalima sa svim spornim elementima uključujući ilegalna jevrejska naselja i zidove. Foto: Wikimedia Commons/CIA/Timeshifter

Palestina smatra da je Istočni Jerusalim skupa sa Hramovnom gorom njen neotuđivi deo i prestonica (koja se privremeno nalazi u Ramali, gradu na Zapadnoj obali); oni takođe tvrde da čak Zapadni Jerusalim mora da bude predmet pregovora što se stalnog statusa tiče.

Sa druge strane, nude i mogućnost da Jerusalim u celini bude otvoreni grad, iako oni objektivno nisu u poziciji da bilo šta nude, a još manje da bilo šta zahtevaju.

Evropska unija i Velika Britanija smatraju da je status Jerusalima "korpus separatum", a slično misli i Rusija (do skoro i Sjedinjene Države, barem dok Donald Tramp nije odlučio da promeni stav zvaničnog Vašingtona) koja, kao i EU, zagovara međunarodnu upravu. Niko osim Amerike ne priznaje Jerusalim kao izraelsku prestonicu i svi smatraju da do odgovora na pitanje iz naslova mora da dođe pregovorima i sporazumom sa kojim će se složiti obe strane.

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • DrMrFr

    9. decembar 2017 | 22:09

    Kada ljudi shvate da je religija najveca prevara u istoriji covecanstva...nestace ovih glupih i besmislenih ratova

  • Cika Velja

    10. decembar 2017 | 09:57

    A jel ima nesto od istorije pre te 1517. godine??? Grad i Hram je gradio i David i Solomon,a posle 600 godina napisan kuran koji ih zove Davud i Sulejman pa Muslimani kazali...to je nase??? Mislim da bas ne ide tako?!

  • Стрелок

    10. decembar 2017 | 12:00

    Санашњи Јевреји као ни муслимани немају право да спомињу Давида, Мојсија и остале праоце јер нису прихватили Христа због овоземаљског блага. Прави Јевреји су доласком Христа постали хришћани.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA