≫ 

Svemoćni orao sa srpskog grba: Čudesna slika kojoj je mesto u našim istorijskim udžbenicima - i to iz jednog dobrog razloga

Orao belorepan obično obitava u blizini velikih vodenih površina, a gnezdi se visoko u krošnjama drveća, najčešće u starim šumama koje pružaju mir i odmor od nebeskih visina kojima krstari. Takođe se ugnezdio i na srpskom i poljskom grbu

  • 1
Orao belorepan uslikan na severu Norveške. Foto: Wikimedia Commons/Yathin S Krishnappa

Orao belorepan živi na širokom prostoru Evroazije, čak od Grenlanda i Islanda pa sve do japanskog ostrva Hokaido, a u našoj zemlji na samom njenom severu. Ovaj najveći orao Evrope (od glave do repa dugačak je 70—90 centimetara dok mu se raspon krila kreće od 2—2,4 metra) kod nas je strogo zaštićena vrsta jer je savremeni čovek (tako sklon uništavanju svega uzvišenijeg od sebe, svega što ga podseća na vlastitu ništavnost) ugrozio njegovo postojanje pa je početkom ovoga stoleća bio na ivici istrebljenja.

Pripada široj porodici orlova i jastrebova, i je jedna od deset vrsta koje se ubrajaju u takozvane morske orlove. Obično obitava u blizini nekih velikih vodenih površina, poput reka, jezera i mora, a gnezdi se visoko u krošnjama drveća, najčešće u starim šumama koje pružaju mir i odmor od nebeskih visina kojima krstari.

Orao belorepan se takođe ugnezdio i na srpskom i poljskom grbu, na kojima je iz estetskih razloga dobio potpuno beli karakter: boja njegovog repa kojoj duguje naziv, prelila se na čitavo perje. Kod nas je postao i dvoglav. Nekada je igrao bitnu ulogu i u saksonskom folkloru i umetnosti, a upravo u taj domen spada ova fotografija, nastala u Norveškoj, u oblasti kod grada Svolvera na slabo naseljenom severu zemlje.

Čini se da mi našeg orla belorepana na grbu uzimamo danas previše zdravo za gotovo i ne cenimo visoku simboliku koju on nosi sa sobom. Navodno je u staroslovenskog Perunovom hramu u Kijevu pisalo: „Ako ustreliš orla — ustrelio si sebe“. Sad, da li je to istina ili mit, manje je važno, pošto savršeno ilustruje duboki smisao orla — žudnju za visinama i čežnju za prevazilaženjem samoga sebe — što je upravo način na koji su ga naši preci doživljavali, zbog čega nam i jeste na grbu od doba Nemanjića (mada je kao simbol sigurno postojao od ranije).

Ovoj fotografiji je zato mesto u istorijskim udžbenicima, a ne u udžbenicima biologije. I to upravo u delovima koji se bave istorijom Srba, pošto verovatno ništa ne može bolje da ilustruje datu temu od orla belorepana koji raširenih krila leti iznad zemlje.

VIDEO: Da li vuk treba da bude jedan od zvaničnih simbola Srbije?

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Sasa

    5. oktobar 2018 | 13:11

    Prelep!!! Ali ni to nismo znali da sacuvamo,poubjasmo ih na prste mozemo da ih prebrojimo!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA