Skrivena oblast Kine: Ovo su čudesne, zemljane zgrade u kojima skoro 1.000 godina vlada komunizam (FOTO)

Na malom prostoru u planinskoj oblasti kineske pokrajine Fuđen, pripadnici naroda Haka već osam vekova grade ogromne zemljane zgrade u kojima žive složno i jedinstveno

  • 3
„Tulou“ je naziv za ogromnu, kružnu ili pravougaonu, zemljanu zgradu u kineskoj pokrajini Fuđen. Grade ih pripadnici naroda Haka. Foto: Wikimedia Commons/yazi-swallow

Fuđen je kineska primorska pokrajina na jugoistoku, u čijoj se planinskoj oblasti na severoistoku, na jednom malom prostoru, kriju možda najneobičnija sela na kugli zemaljskoj.

Njih grade pripadnici kineskog naroda Haka, a odlikuju se ogromnim zemljanim zgradama kružnog ili pravougaonog oblika, koje se nazivaju „tulou“ (što doslovno znači „zemljana zgrada“), koje imaju od tri do pet spratova i u kojima ponekad živi i do osamsto ljudi. Neke od ovih zgrada stare su i po osam vekova, mada ima onih i novije gradnje, koje su podignute u dvadesetom stoleću.

Nekada su imale odbrambenu funkciju, odnosno, bile su praktično utvrđenja sa spoljnim zidovima debelim i do dva metra, kojima se stanovništvo štitilo od napada sa strane budući da su tim krajevima tokom dugog niza vekova harale razbojničke bande. Obično imaju jednu glavnu kapiju sa desetak centimetara debelim drvenim vratima obloženim gvozdenim pločama, dok su na gornjim spratovima nekadašnje puškarnice.

„Tulou“ je naziv za ogromnu, kružnu ili pravougaonu, zemljanu zgradu u kineskoj pokrajini Fuđen. Grade ih pripadnici naroda Haka. Foto: Wikimedia Commons/Zhangzhugang

Zidane su takvom tehnikom da su odlično osvetljene, s dobrom ventilacijom, bezbedne od zemljotresa i naleta vetra, što sve znači — leti je u njima sveže a zimi toplo. Međutim najzanimljivija stvar s njima u vezi nije specifični izgled, već komunalni način života koji u njima vlada: jer, svi su jednaki i sve je jednako.

Sve sobe su iste veličine, od istih materijala, istih spoljašnjih dekoracija, prozora i vrata; bunari, ceremonijalne sale, skladišta, kupatila i toaleti, kao i nekadašnje oružarnice, bile su u zajedničkom vlasništvu, kao i okolno zemljište sa njivama, povrtnjacima i voćnjacima, koja su svi obrađivali zajedno.

„Tulou“ je naziv za ogromnu, kružnu ili pravougaonu, zemljanu zgradu u kineskoj pokrajini Fuđen. Grade ih pripadnici naroda Haka. Foto: Wikimedia Commons/Zhangzhugang

Za uglednije pripadnike komune nisu bili rezervisani gornji spratovi: šta više, manja porodica posedovala je vertikalni sklop soba od prizemlja do poslednjeg sprata, dok su veće porodice imale nekoliko vertikalnih sklopova. Razume se, svako zasebno domaćinstvo imalo je nešto svoje lične svojine i potpunu privatnost iza zatvorenih vrata.

Jedan „tulou“ je obično sadržavao klan sastavljen od nekoliko razgranatih generacija, premda su postojali i veći u kojima je živelo i više klanova. Porodice su se granale po sinovima, a svaki sin je bio glava sopstvenog domaćinstva; organizovanje verskih svetkovina, otvaranje i zatvaranje glavne kapije, čišćenje — sve se radilo po sistemu rotacije, to jest, porodice su se rotirale u tim zaduženjima.

„Tulou“ je naziv za ogromnu, kružnu ili pravougaonu, zemljanu zgradu u kineskoj pokrajini Fuđen. Grade ih pripadnici naroda Haka. Foto: Wikimedia Commons/Gisling

Sve grane jedne porodice su delile isti krov, što je simbolisalo jedinstvo klana, i sve stambene jedinice gledale su ka centralnoj predačkoj sali, što je simbolisalo zajedničko poštovanje predaka i solidarnost među njima; kako je klan rastao, zgrada se ili širila novim koncentričnim krugom, ili pak gradnjom novog „tuloua“ neposredno pored, sve da bi klan ostao na okupu.

Četrdeset šest ovih zdanja, koje se danas nalaze pod zaštitom Uneska, predstavljaju pravu turističku atrakciju koja svake godine privlači veliki broj posetilaca. Kineska civilizacija dala je veliki doprinos razvoju ljudske vrste, a „tulou“ kao građevina i ideja svakako se može tako nazvati, uprkos tome što je van Kine prilično nepoznat kao pojava. A trebalo bi da bude poznat. Možda bi i mi, koji živimo u stanovima u savremenim zgradama sa ljudima s kojima nismo u rodu, mogli ponešto o zajedničkom životu da naučimo od njihovih stanovnika. Barem o neophodnosti međusobne saradnje.

(P. L.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Qwerty

    6. februar 2019 | 19:52

    Nemaju pojma koliko su srecni sto su izolovani od ostatka sveta. Rado bih im se pridruzio.

  • doberman

    6. februar 2019 | 16:15

    pueblosi u juznoj i srednjoj americi, detaljno su ih obradili marx i engles u delu- poreklo porodice, privatnog vlasnistva i drzave, valjda i dalje postoji sociologija na svakom fakultetu kao obavezan predmet.

  • Mile

    13. februar 2019 | 01:56

    Pazimo na pravopis ne 'stoleca' nego 'veka'.Pisimo Srpski

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA