Dorćol posle savezničkog bombardovanja 1944: Dosad neviđene slike užasa i jezivog uništenja srpske prestonice

Saveznici su jedanaest puta bombardovali Beograd 1944. godine, ali najteže je bilo 16-17. aprila, prvog i drugog dana Vaskrsa po julijanskom kalendaru. Jedna zalutala bomba pala je kod Bajlonijeve pijace na Dorćolu, i napravila pakao, odnevši u smrt dve stotine ljudi

  • 2
Savezničko bombardovanje Beograda 1944. godine. Foto: Znaci.net/Muzej revolucije naroda Jugoslavije

U periodu između marta 1942. i novembra 1943. godine armijski đeneral Dragoljub Mihailović — ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva pri jugoslovenskoj izbegličkoj vladi u Londonu i načelnik Štaba Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbiniu trideset šest navrata tražio je depešama od vlade i Saveznika bombardovanje osovinskih ciljeva u okupiranoj otadžbini.

Maribor je tako bombardovan devetnaest puta, ali Beograd — iako je Draža trinaest puta to zahtevao — nije nijednom, verovatno zato što stanje na terenu iz savezničke perspektive nije ni na koji način strateški opravdavalo trošak. Ili su barem oni to tako videli. U svakom slučaju, morala je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije da napravi dramatičan iskorak i da se postavi kao glavna antiosovinska sila u zemlji, da na terenu postane igrač koji može da protera okupatora, pa da Saveznicima bombardovanje Beograda postane opravdano.

Vađenje leševa iz ruševina na Dorćolu posle savezničkog bombardovanja Beograda 1944. godine. Foto: Znaci.net/Muzej revolucije naroda Jugoslavije

Nema sumnje — partizani su, kao i Draža, napravili spisak ciljeva, ali saveznički bombarderi, kao i nemački četiri godine ranije, teško da su tehnološki bili u stanju da baš uvek „pogode“ cilj; okvirno su znali gde su tačke koje treba da se sravne, ali sa tri do pet hiljada metara visine, bez modernih sistema za navođenje, to se pretvaralo u opšte krvoproliće i teško stradanje srpskih civila (Nemci, koji su godinama nejahno bombardovali šta su stigli, pa tako i Beograd, i sami su poslednjih godina rata na nemačkom tlu videli kako je to kada te neko sa neba gađa maltene proizvoljno, „tepih-bombardovanjem“).

Vađenje leševa iz ruševina na Dorćolu posle savezničkog bombardovanja Beograda 1944. godine. Foto: Znaci.net/Muzej revolucije naroda Jugoslavije

Savezničko bombardovanje počelo je na pravoslavni Vaskrs 16. aprila 1944. godine, što posebno boli jer se o takvim stvarima mora voditi računa (premda je izgleda Beograd bio rezervni cilj tog prvog dana, koji je nastradao samo zbog loših vremenskih prilika nad Rumunijom i Mađarskom, gde je valjalo uništiti naftna polja, komunikacije i industrijske instalacije koje su radile za glavnu fabriku „Meseršmita“).

Posebno su o tome morali da vode računa jer su time dali propagandnu municiju fašističkim zlikovcima i njihovim saradnicima, koji su nas držali pod okupacijom. Inače je laž da je na jednoj neeksplodiranoj bombi pisalo „Srećan Uskrs“, to je čista izmišljotina u koju nažalost mnogi veruju, jer žele da veruju (kako baš ta da ne eksplodira?!); kolaboracionistički list „Srpski narod“ uopšte tu priču nije ni pominjao, već da je bombardovanje svojevrsna čestitka šefa jugoslovenske sekcije Bi-Bi-Sija, H. D. Harisona, što je neko kasnije „kreativno“ interpretirao.

Spasavanje ranjenika iz ruševina na Dorćolu posle savezničkog bombardovanja Beograda 1944. godine. Foto: Znaci.net/Muzej revolucije naroda Jugoslavije

A tog i narednog dana, najviše žrtava je palo i najveće razaranje bilo, iako je Beograd te godine gađan ukupno jedanaest puta, i to još jednom u aprilu, dva puta u maju, po jednom u junu i julu te četiri puta u septembru, dok su se partizani i Crvena armija približavali i spremali za operaciju oslobađanja Beograda.

Američka 15. vazduhoplovna jedinica bila je glavna formacija u ovoj operaciji; šest stotina bombardera poletelo je iz Fođe na jugu Italije, a nemačka protivvazdušna odbrana nije postojala. Tako Saveznici nisu imali gubitke, dok su poginula 343 nemačka i 96 italijanskih vojnika (onih Musolinijevih koji su u tom trenutku i dalje bili verni Hitleru).

Ruševine na Dorćolu posle savezničkog bombardovanja Beograda 1944. godine. Foto: Znaci.net/Muzej revolucije naroda Jugoslavije

Ali to je ništa u poređenju sa srpskim gubicima: između 2—4.000 mrtvih te oko 5.000 ranjenih. Materijalna šteta — četiri puta veća nego pri nemačkom bombardovanju četrdeset prve (Nemci su tvrdili da je tada šteta nad imovinom građana uglavnom bila posledica pljačke; da se to zbilja dešavalo, već smo podrobnije pisali). Stradale su crkve, bolnice, porodilište u Krunskoj, skloništa, fakulteti, ali i fabrike, železničke stanice, aerodrom, oštećeni su mostovi i druge komunikacije.

Slike pred vama, snimljene na Dorćolu, na izvestan su način dosad neviđene jer su gotovo nepoznate našoj široj javnosti. Ovde nisu u pitanju vojni ciljevi već civilne kuće, i to najverovatnije u blizini Bajlonijeve pijace gde je pala zalutala bomba koja je usmrtila 200 ljudi. Razaranje je, dakle, bilo ogromno, kao i broj unesrećenih. Slika na samom kraju teksta je najstrašnija, i najbolje bi bilo da, ako ste slabog srca i živaca, prekinete sa skrolovanjem. OVOG TRENUTKA.

Otac i mati pored poginule kćerke, sestrica pored poginule sestrice. Dorćol posle savezničkog bombardovanja Beograda 1944. godine. Foto: Znaci.net/Muzej revolucije naroda Jugoslavije

(P. L.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Posmatrac

    3. januar 2019 | 15:17

    Nisu propustili ni jednu sansu da bombarduju Srbiju. I danas nam pricaju pricu kako su nam oni prijatelji a ne Rusi. Ne znam sta bi trebalo da urade da di se iskupili , doduse oni se i ne trude. Tako do daljeg oni su za mene gomila ratnih zlocinaca.

  • Sasa

    10. januar 2019 | 16:32

    Nasi "Saveznici"

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA