Špijun koji je nakon Drugog svetskog rata lažirao svoju smrt i tako živeo skoro 4 decenije (VIDEO)

Odlučio je da napravi svoju špijunsku biografiju i izgradi poverenje nacista, hraneći ih dezinformacijama iznutra

  • 1

Huan Pujol Garsija, poznat i kao Garbo, bio je poznati špijun, tj. poznati špijun za kojeg se nije znalo, jedan od onih koji je dobro radio svoj posao i za njega bio nagrađen. Medalje za svoje zasluge dobio je od Hitlera ali i od kralja Džordža VI. Ovaj na prvi pogled običan čovek bio je jedna od najvažnijih figura Drugog svetskog rata, i pre svega jako lukav i opasan špijun. Posle rata lažirao je svoju smrt i tako živeo skoro četiri decenije.

Pre nego što je započeo da zarađuje milione od svojih špijunskih usluga, živeo je životom poput bilo kojeg farmera u Španiji. Bavio se uzgojem kokoški, i doduše neuspršno, pokušavao da pokrene niz različitih poslova. Kada je počeo Španski rat, dezertirao je i priključio se nacionalistima, a kada je pokazao svoju simpatiju prema monarhiji bio je zatvoren.

Na početku Drugog svetskog rata vodio je neugledan hotel u Madridu. I dalje ostaju nejasni njegovi motivi, njega kao sasvim prosečnog vojnika, za priključivanje britanskoj vojsci. Dok im je nudio svoje usluge, Britanci su pomislili da im dezerter, bivši farmer i propali biznismen neće puno koristiti u ratu, pa su ga odbili. Ali, odlučan kakav je bio, svoje im je usluge ponudio još jednom, i treći put nakon toga. Odbijenicu je dobio svaki put, prenosi Express.hr.

I tada je Garsija došao do jedne pomalo revolucionarne ideje. Odlučio je da napravi svoju špijunsku biografiju i izgradi poverenje nacista, hraneći ih dezinformacijama iznutra. U to je vreme bilo lako uspostaviti kontakt sa nemačkom vojskom. Na prevaru je dobio diplomatsku vizu, koju je koristio kako bi izgradio lažni identitet i predstavio se kao nacistički simpatizer koji je redovno putovao u London zbog diplomatskog posla. Bila je to jako hrabra laž, s obzirom da nije uopšte govorio engleski jezik.

Nacisti su poverovali u njegovu izmišljotinu. Obrazovali su ga da postane špijun, i sa 600 funti, danas oko 42.000 dolara, poslali u London kako bi regrutovao nove špijune. Bez ikakvog znanja engleskog jezika uz lažan pasoš, umesto Londona Garsija je otišao u Lisabon.

Dobio je šta je hteo, poverenje nacista i kontakt s njima. I sada je trebao da ih snabdeva dezinformacijama. I bilo mu je to lako. Kombinovao je razne dnevne vesti, priče iz turističkih vodiča i ostalih sličnih priča, i stvorio priču o životu u Londonu i tako izmislio niz priča o špijunskoj londonskoj mreži. Nisu to uvek bili precizni i tačni izveštaji, a znao je u njima i da greši, pa je tako jednom napisao kako će Škoti ''napraviti bilo šta za litar vina".

Uprkos tome, u njegove izveštaje svi su poverovali. Toliko poverovali, da su Britanci, nakon što su presreli njegov izveštaj, krenuli u veliku potragu za špijunom koji se infiltrirao u njihovu zemlju. Verovali su kako u to vreme nije bilo protivničkih špijuna u Britaniji, pa su ih vesti o Garsiji jako zabrinule.

Trik zbog kojeg su Britanci poverovali u njegovu špijunsku vrednost bio je onaj u kojem je izmislio čitavu britansku armadu na Malti. Uprkos nepostojanju armade, nacisti su nastavili da veruju njegovim informacijama. Tako je i Britance uspeo da uveri u svoju vrednost 1942. godine. Radeći sa britanskim službama izmislio je 27 agenata s nizom različitih informacija koje je lepo sve zajedno ispleo u mrežu kodiranih informacija. Bila je to mešavina dezinformacija, istinitih, ali i potpuno nebitnih, te pravih i vrednih informacija koje su uvek stizale u poslednji trenutak. Tako je npr. dao potpuno tačne informacije o savezničkim snagama u Severnoj Africi, u pismu koje je pripremljeno pre njihovog dolaska, ali stiglo je nakon njihovog iskrcavanja. Nacisti su mu se čak i izvinili, jer nisu stigli da postupe po njegovim informacijama.

Za te svoje uvek u poslednjem trenutku zakasnele informacije Garsija je morao da isplete jako dobru, snažnu mrežu izvinjenja i laži. Kada nije izvestio o glavnom pokretu britanske flote, Garsija je informisao naciste da mu se važni agent razboleo i umro. Potvrdio je to i lažnom umrlicom u novinama, pa su nacisti morali tom izmišljenom liku i njegovoj supruzi, dati i pravu penziju. Kako bi pokazali da podržavaju njegovu špijunsku mrežu, platili su mu 340.000 dolara, blizu šest miliona današnjih dolara.

Najveći dan u njegovoj karijeri bio je Dan D, bitka za Normandiju. Bila je to odlična prilika da iskoristi poverenje koje je sagradio. Nizom različitih i zbunjujućih izveštaja uverio ih je kako će invazija započeti na prolazu na Doverskim vratima, za šta je i sam Hitler verovao da će biti tako. Kako bi zadržao svoj kredibilitet Garsija je rekao nacistima da sačekaju poverljivu poruku. Učinio je to u svom već dokazanom stilu poruke koja je opet trebalo da dođe prekasno. I tu se uplela sreća, pa nacisti nisu dočekali tu poruku a odgovorili su tek kasnije tog jutra. Garsija je bio ljut jer su izgubili tako kritičnu poruku.

- Ja ne mogu da prihvatim prihvatiti izgovore ili nemar. Da nije mojih čvrstih uverenja, napustio bih posao - govorio im je.

I tako je zaradio još jedan dodatni deo kredibiliteta. Odlučio je da ode korak dalje i izmislio vojsku sa 150.000 vojnika na čelu kojih je bio general Paton - prva SAD armi grupa. Uz kombinaciju lažnih govora i tenkova na naduvavanje nemačka vojska bila je uverena kako je stigla protivnička vojska u južnu Britaniju. Uverio je Garsija naciste kako je invazija na Normandiju bila samo diverzija, a da je ovaj napad, njegov napad, pravi. Bila je to velika udružena saveznička akcija a dok su nacisti čekali drugi napad, savezničke snage odnele su pobedu.

Izmišljanjem lažne vojske i kontrolom nad tokom informacija prema nacistima, Garsija je tako osigurao titulu jedne od najuticajnijih figura u ratu. Njegov identitet dvostrukog agenta otkriven je tek decenijama posle, a možda je i to razlog zašto tako malo znamo o njemu.

Ono što je poznato jeste da je 1949. godine lažirao svoju smrt (izmislio malariju) i preselio se u Venecuelu, gde se bavio knjigama i postao vlasnik knjižare. Živeo je jednim običnim životom a preminuo je 1988. godine.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA