Ovo je Hitlerovo tajno oružje iz Drugog svetskog rata: Izgleda futuristički i potpuno je šokiralo saveznike
U sumrak Drugog svetskog rata, dok se Treći Rajh urušavao, nemački inženjeri su u očajničkom pokušaju da preokrenu tok sukoba radili na oružjima koja su prkosila mašti.
Jedan od najzagonetnijih i najnaprednijih projekata iz tog perioda bio je Horten Ho 229, mlazni avion bez trupa i repa, koji je krasio futuristički dizajn.
Novi tip lovca
Njegov izgled, prilično nalik svemirskom brodu, podstakao je decenije nagađanja i stvorio mit o “tajnom oružju” Adolfa Hitlera.
Ideja za Horten Ho 229 nastala je iz ratnog iskustva. Naime, tokom Bitke za Britaniju 1940. godine, Valter Horten, pilot i tehnički oficir u lovačkoj eskadrili Luftwaffe, iz prve ruke je svedočio o nedostacima tada najnaprednijeg nemačkog lovca, Messerschmitta Bf 109.
Njegov ograničeni domet značio je da su piloti imali samo nekoliko minuta za borbu iznad Engleske, pre nego što bi morali da se vrate, a jedan pogodak u sistem za hlađenje motora bio je dovoljan da avion bude izgubljen.
Valter je tada shvatio da je Nemačkoj potreban potpuno novi tip lovca - brži od britanskog modela Spitfire, sa dva motora radi veće pouzdanosti i dovoljnim dometom za dugotrajne misije.
Nemoguć zahtev Geringa
Njegov brat Rejmar bio je savršen partner za takav poduhvat. Samouki dizajner i aerodinamičar, Rejmar je od 1933. godine eksperimentisao sa letelicama bez trupa i repa.
Verovao je da takva konfiguracija pruža najmanji mogući aerodinamički otpor, što je ključno za postizanje velike brzine i dometa. Kada im je Valterov položaj u Luftwaffe omogućio pristup tajnim informacijama o razvoju novih mlaznih motora, braća su shvatila da imaju pobedničku kombinaciju.
Prilika za ostvarenje njihove vizije ukazala se 1943. godine, kada je komandant Luftwaffe, Herman Gering, izdao gotovo nemoguć zahtev.
Tražio je bombarder koji može da nosi 1.000 kilograma bombi na udaljenost od 1.000 kilometara, i to pri brzini od 1.000 km/h.
Izradili tri prototipa
U to vreme, nijedan konvencionalni avion nije mogao ni da se približi navedenim performansama. Mlazni motori nudili su potrebnu brzinu, ali su trošili ogromne količine goriva, što je drastično smanjivalo njihov domet.
Braća Horten tvrdila su da jedino njihovo osmišljeno delo, zahvaljujući izuzetnoj aerodinamičkoj efikasnosti, može da ispuni sva tri zahteva.
Gering je bio impresioniran i dodelio im je sredstva za izradu tri prototipa.
Prvi prototip, Ho 229 V1, bio je jedrilica bez motora koja je uspešno poletela u martu 1944. godine i potvrdila ispravnost dizajna.
Drugi, V2, bio je opremljen sa dva mlazna motora Junkers Jumo 004. U decembru 1944. godine konačno je poleteo i tokom testiranja pokazao izvanredne karakteristike. Navodno je u simuliranoj vazdušnoj borbi nadmašio i Messerschmitt Me 262, prvi operativni mlazni lovac.
"Napredna svojstva"
Međutim, 18. februara 1945. godine, tokom trećeg probnog leta, dogodila se tragedija. Jedan od motora se zapalio, a test pilot je poginuo. Uprkos nesreći, projekat nije zaustavljen, a proizvodnja je predata fabrici Gothaer Waggonfabrik.
Glatka silueta Ho 229, bez repnih površina, neizbežno je dovela do tvrdnji o njegovim “naprednim svojstvima”. Rejmar Horten je osamdesetih godina govorio da je nameravao da meša ugljenu prašinu sa lepkom koji je spajao drvene panele krila kako bi avion bio “nevidljiv” za britanske radare.
Ta tvrdnja postala je centralni deo mita o modelu Horten Ho 229, prenosi Net.hr.
Ipak, moderna nauka ponudila je drugačiji odgovor. Kada su američke snage u aprilu 1945. zauzele fabriku, pronašle su treći, gotovo dovršeni prototip V3, koji se danas čuva u Nacionalnom vazduhoplovnom i svemirskom muzeju Smithsonian.
Samo srećne okolnosti
Detaljna analiza njegovih delova, koju su sproveli konzervatori muzeja, nije pronašla tragove ugljene prašine. U lepku su pronađene samo sitne čestice oksidiranog drveta, verovatno nusproizvod proizvodnog procesa.
Dalje, inženjeri kompanije Northrop Grumman su 2008. godine izradili repliku u punoj veličini i testirali njen radarski odraz. Rezultati su pokazali da je radarski presek Ho 229 bio manji od onog kod Bf 109, ali ne dovoljno da bi se smatrao istinski “nevidljivim” prema modernim standardima.
Stručnjaci danas veruju da su smanjene radarske karakteristike Ho 229 bile srećna, ali nenamerna posledica dizajna usmerenog isključivo na aerodinamičnost.
Fotografije sačuvanog prototipa možete OVDE pogledati.
(Telegraf.rs)
Video: Žena ostala bez teksta kada je NJIH ugledala na krovu: Čula je buku, pa uspaničeno izletela iz kuće
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Hugo
Da nije ludi Hitler hteo posto poto osvojiti ne osvojivo kao sto je SSSR gde je izgubio rat i gde je i krenuo njegov pad,istorija bi danas bila mnogo drugacija jer sem ovog aviona imali su u planu jos mnogo razlicitih oruzija kao sto je hiper sonicna raketa velikog dometa,cak i bi prvi imali nuklearnu bombu jos pre Amera da su nacisti sacekali sa napadom na Sovjete i jos bolje i jace se naoruzali istorija bi bila drugacija od ove sadasnje. Mnoge planove posle rata i inzenjere naciste pokupila je Amerika da rade za njih i dan danas se koriste neki od tih planova.
Podelite komentar