Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika Žena piše
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Rajvos@

    15. oktobar 2020 | 17:14

    Imati firmiranu garderobu i novac ,ne znaci da si SRETAN....

  • Рј38

    15. oktobar 2020 | 14:56

    Имам капут,немам инстаграм,твитер,фејсбук....и полован телефон имам! Шта је ту за жаљење а шта за хвалу?

  • Plavoki Crnogorac

    15. oktobar 2020 | 14:41

    Ja sam isao u skolu u prsle cipele, prst mi je virio po kisi ..bez carapa ,pokisao sa okracalim pantalonama u prozirnoj kosuljici ...neosisane zarasle kosice ispod koje su virile plave okice,kao Balzakov junak iz predgradja Pariza,ne znam sta me vise sibalo hladan vjetar i kisne kapi koje su mi se kao ledenice slivale niz ledja ,il otrovne rijeci i podsmijeh mojih skolskih "drugara"...jednog dana na igralistu kod skole ugledao sam nov kaput sa krznenim okovratnikom,neko od djece ga je zaboravio...gledao sam ga par trenutaka osvrnuo sam se oko sebe nije nikoga bilo,jedna misao mi prodje kroz glavu ,zacrvenjeh se i pognuh glavu ...okrenuh se i cvokocuci uputih se kuci,bilo me je stid te pomisli.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA