≫ 

Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta... tada ćeš biti veliki čovek, sine moj: Unuka Ljubiše Samardžića se emotivnim stihovima oprostila od svog voljenog dede

Unuka Ljubiše Samardžića se od dede oprostila stihovima pesme "Ako" Radjarda Kiplinga

  • 3

Na Novom groblju u Beogradu oko 13 časova je završeno opelo Ljubiši Samardžiću, od kojeg se oprostilo nekoliko stotina ljudi.

Evo kako se Aleksandar Vučić oprostio od Ljubiše Samardžića (FOTO)

Mirka Vasiljević zaplakala kada je zagrlila suprugu Ljubiše Samardžića (FOTO)

Jovana Samardžić, ćerka glumca je smogla snage da izgovori nekoliko reči o svom voljenom ocu.

Foto: A. Nalbantjan

- Posedovao si energiju koju nije mogao svako da prati... bol si prevazilazio radom, pretvarajući je u ljubav. Tako ćemo i mi sada tata - rekla je kroz suze ćerka Ljubiše Samardžića.

A Samardžićeva unuka Marta se od dede oprostila stihovima čuvene pesme "Ako" Radjarda Kiplinga.

Prisutni nisu mogli da sakriju suze dok je Sara recitovala ove stihove:

Ako možeš da sačuvaš razum kad ga oko tebe

Gube i osuđuju te;

Ako možeš da sačuvaš veru u sebe kad sumnjaju u tebe,

Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju;

Ako možeš da čekaš a da se ne zamaraš čekajući,

Ili da budeš žrtva laži a da sam ne upadneš u laž,

Ili da te mrze a da sam ne daš maha mržnji;

I da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar ni tvoje reči suviše mudre;

Ako možeš da sanjaš a da tvoji snovi ne vladaju tobom ,

Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu (sebi) cilj

Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi ili Porazu

I da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž;

Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao

Izopačenu od podlaca u zamku za budale,

Ako možeš da gledaš tvoje životno delo srušeno u prah,

I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom;

Ako možeš da sabereš sve što imaš

I jednim zamahom staviš sve na kocku,

Izgubiš, i ponovo počneš da stičeš

I nikad, ni jednom reči ne pomeneš svoj gubitak;

Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile

Da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali

I da tako istraješ u mestu, kad u tebi nema ničega više

Do volje koja im govori: Istraj!

Ako možeš da se pomešaš sa gomilom a da sačuvaš svoju čast;

Ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman;

Ako te najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da uvredi;

Ako svi ljudi računaju na tebe ali ne preterano;

Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta

Sa šezdeset skupocenih sekunda,

Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,

I što je mnogo više, tada ćeš biti veliki Čovek, sine moj.

(Telegraf.rs)

Daljinac

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • SS

    14. septembar 2017 | 15:14

    Moja omiljena pesma.Procitana bezbroj puta, toliko jaku poruku salje a Ljubisa je sigurna sam izvlacio pouke iz nje kada mu je bilo najteze.Velicine se ispracaju ovim stihovima.

  • Kale

    14. septembar 2017 | 23:27

    Zaista fantasticna pesma.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA