Dženkins: U srednjoj školi sam imao idola - Demarkusa Nelsona!

Pogodio sam trojku i slobodno bacanja u NBA i ispuno svoj san * Srbija je amerikanizovana * Delije su strast i emocija

  • 8

U pobedi protiv Partizana postigao je 11 poena, zabeležio tri asistencije i dve ukradene lopte, ali statistika svakako ne govori dovoljno o istinskom značaju Amerikanca Čarlsa Dženkinsa za Crvenu zvezdu. Prepričava se njegova finta kojom je poslao Milenka Tepića u reklame, ali i srčanost, eksplozivnost, borbenost za svaku loptu i način na koji podiže publiku na noge.

- Uradili smo ono što je trener tražio od nas! Malo smo pali na kraju, ali to se dešava kada igrate protiv dobroh timova kao što je Partizan. Oni uvek mogu da naprave seriju, a nažalost, to se nama dogodilo pred kraj meča. Ostali smo staloženi i stigli smo do pobede.

Posle utakmice zahvalio je saigračima u svlačionici što su mu pomogli da ostane smiren u finišu na liniji penala.

- Bila je drugačija atmosfera nego na ostalim utakmicama koje igramo u ABA ligi. Pobeda je zasluga celog tima, a ja bih izdvojio jednog od najboljih odrambenih igrača sa kojim sam ikada igrao – Branka Lazića. On je neverovatan. Nikada ne ispada iz igre, uvek uradi sjajan posao u odbrani, a ume i da pogodi kada je potrebno. Posle je Bogdana Bogdanovića preuzeo Nelson koji se, takođe dobro snašao - komentariše Dženkins sinoćnji derbi.

Sa 18 godina postao je kapiten svog univerzitetskog tima Hofstra Prajd, tri puta je dobio nagradu za najboljeg koledž igrača Njujorka, ukazana mu je čast time što je njegov dres sa brojem 22 povučen još dok je studirao, i što malo ko zna, u tom periodu obožavao je da gleda kako Nelson igra!

- Kada sam išao u srednju školu, a i kasnije, bio sam veliki fan mog sadašnjeg saigrača Demarkusa Nelsona! On je nekoliko godina stariji od mene, takođe je bio dobar igrač u srednjoj školi i razmišljao sam kako bi bilo odlično da pođem njegovim putem. Tada nisam mogao ni da pretpostavim da ćemo zajedno igrati, i da će to biti baš u Srbiji - priča popularni Đenka za Telegraf.

Sada se u Beogradu druže, obojica vole da večeraju u restoranima na Dedinju ili na nekim mirnim mestima na Savi, a često im se pridruže Jaka Blažič i Ivan Radenović, koji je, takođe, igrao u Americi.

- Mislim da se stranci u svakom timu u koji dođu drže zajedno, to je prirodno, ali znam da bi mi bilo koji saigrač pomogao za sve što ga zamolim. Demarkusu je ovo druga godina u Beogradu, on mi je mnogo pomogao da se snađem, uvek mi savetuje da se opustim. Jaka i ja živimo u istoj zgradi, tako da uvek idemo zajedno na treninge. Prijateljstva koja imam sa njima su za ceo život.

- Košarka se ovde i u Americi različito doživljava, ima mnogo različitih pravila. Najteže mi je bilo da prihvatim to što se ovde ne svira tri sekunde u reketu. To se u SAD jako poštuje, na tome se dalje razvija igra jedan na jedan. Ovde toga nema.

Međutim, to nije ništa u odnosu na to kako mu je bilo da se navikne na vremensku razliku.

- To nije bilo lako, vremenske zone između Beograda i Njujorka razlikuju se za šest sati i dosta vremena mi je trebalo da se prilagodim tome. Osim toga, očekivao sam da ovde više ljudi priča engleski, ali nije slučaj.

- Ima jedan sajt preko kojeg ja pokušavam što više da naučim, ali mi baš ne polazi za rukom. Razumem malo kad drugi pričaju, a najviše volim da kažem: "malo pričam srpski". Ljud se uvek nasmeju kad im to kažem - isto tako uz osmeh nam priča Čarls Dženkins.

Kao bomba prošlog leta odjeknula je vest da NBA igrač Golden Stejta dolazi u Zvezdu. U najjačoj ligi sveta bio je starter, postigao je trojku, ubacio slobodno, i kako kaže, ispunio je svoj san. Neće po svaku cenu da bude u Americi samo da bi se reklo da igra u najjačoj ligi sveta. Kaže, želi da preuzme odgovornost, da bude nosilac, a ne 12. igrač.

- Bio sam presrećan kada smo Zvezda i ja produžili saradnju. To znači da je menadžment zadovoljan mojom igrom i da su videli koliko se trudim. Organizacija u klubu jeste sjajna, trener Dejan Radonjić od nas mnogo traži, svi se trudimo i moj ostanak znači samo da sam odgovorio nekim kriterijumima. Svestan sam isto tako da postoje stvari koje treba da poboljšam.

- Kada dođete iz bilo koje evropske zemlje u Srbiju, u Pionir i vidite kako ovde Delije navijaju, ne možete da otanete ravnodušni! Toliko strasti, emocija, navijači brinu o igračima, okruženje je sjajno, ubedljivo najbolje u kojem sam igrao!

- Na utakmicama Evrolige ili Evrokupa to se najviše oseti! Ili na derbiju protiv Partizana! Jednostavno je svima jako stalo da dobiju baš taj meč. To mora da se doživi, ne može rečima da se objasni! Srećan sam što sam deo ovoga. Treneri nam jasno predoče važnost svake utakmice, a na nama je da se borimo.

Pre nego što je došao u Beograd, nije znao mnogo o našoj zemlji i kulturi.

- Dobio sam jednu malu knjigu, kao vodič, koji je predstavio Srbiju, i stvorio sam neku sliku u glavi kao da je sve ruralno. Međutim, kad sam došao uvideo sam da je dosta amerikanizovano, mnogo podseća na zapadnjački način života. Tržni centri, hrana, mesta za izlaske... Teško je pronaći nešto što zaista jeste tradicionalno - konstatuje Dženkins.

Ipak, mesta na kojima se jede specifična srpska hrana lako je pronašao, a ima i ženu koja mu priprema tradicionalna jela po njegovom izboru.

Često napominje da je u Srbiji srećan i bagosloven jer igra košarku na ovom nivou, a iz Zvezde mu se ne ide, tek je osvojioprvi trofej.

Sportske vesti iz zemlje i sveta možete pratiti i na našoj Fejsbuk stranici Telegraf Sport!

Takode nas možete pratiti i na našem Tviter nalogu @TelegrafSport

(Mina Pavlović)

 

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA