ZBOG PRIČE O ALEKSI NASILNIK SE POKAJAO: Neverovatna ispovest oca dečaka koji se UBIO JER SU GA MALTRETIRALI u školi (VIDEO)

- Mi već četiri godine pokušavamo da skrenemo pažnju na ovaj problem. Svesni smo da Aleksu ne možemo da vratimo, ali sve ovo radimo zbog utehe, misije i pomoći - rekao je za Telegraf Aleksin otac Bojan Janković

  • 86

Prošlo je četiri godine otkako je Aleksa Janković iz Niša izvršio samoubistvo, jer više nije mogao da izdrži zlostavljanje od strane njegovih vršnjaka.

VRŠNJACI SU GA TUKLI I MUČILI, A ONDA SE ON UBIO: Građani traže "Aleksin zakon" u znak sećanja na dečaka iz Niša

Pre nekoliko dana je pokrenuto internet potpisivanje peticije, a i njegov otac Bojan je otvorio profil pod imenom svog sina na Fejsbuku, kako bi putem njega mogao da iskazuje svoje mišljenje. Kako kaže, i on i supruga Dragana su svesni da ovo što rade neće vratiti njihovog Aleksu, i da ponovo sve proživljavaju, ali da moraju da učine nešto u znak sećanja na svoje dete.

Znate li zašto morate da podržite ALEKSIN ZAKON? Jer, Aleksa je i vaše dete!

Priča o "Aleksinom zakonu" je naišla na dobar odjek kod ljudi, a priča koju su njegovi roditelji javno izrekli je dotakla mnoge, pa i one najmlađe. Na Fejsbuku se mnogo ljudi javlja Aleksinim roditeljima i pruža im znak podrške, ali ipak jedan dečak se posebno izdvojio.

Printskrin: TV Prva Printskrin: TV Prva

DRUG NIJE META: Ali u našim školama jeste! (VIDEO)

Naime, on je poslao poruku da u njegovom odeljenju postoji dečak koga su maltretirali, ali da mu je sada žao. Zahvaljujući pojavljivanju Aleksinih roditelja na televiziji i priče, njega više niko ne dira.

- Hvala ti mladi čoveče, nikad nije kasno da se shvate neke stvari. Ova tvoja poruka je smisao cele ove priče i svih mogućih zakona jer ni jedan zakon ne može nadoknaditi dečje suze i strahove, strahove vaših vršnjaka koji trpe nasilje. Svi ovde smo uspeli... Ti si doprineo tome! - napisao je Aleksin otac.

Osim ovog dečaka, javila se i jedna devojčica koja je bila žrtva nasilja u školi, koja se zahvalila Bojanu i Dragani i rekla kako su joj oni vratili nadu.

- Javilo se mnogo dece, ali nisu hteli javno da govore o svom problemu, kako ih ne bi zadirkivali drugari u školi. Ta devojčica nam je doslovno rekla da smo joj dali veliku nadu. Meni i mojoj supruzi je drago što smo na ovja način reagovali na decu i druge ljude i što je sve ovo imalo pozitivan odjek - kazao nam je Bojan.

Foto: Facebook / Dragana Gaga Janković Foto: Facebook / Dragana Gaga Janković

U prvi momenat, kada su videli koliko dece i ljudi im se javlja, Dragani i Bojanu su se emocije pomešale. tu je bilo i tuge i boli, ali se na kraju sve svede na to da je u krajnjem slučaju pozitivno.

- Mogu da kažem da smo uspeli. Šta god se dogodilo u narednim koracima, mi smo uspeli u našoj misiji da pmognemo bar jednom detetu.

Prema rečima Bojana, najbitnije je da se skupi snaga da se razumeju svi ti mladi ljudi koji su izloženi zlostavljanju i nasilju.

- Mi već četiri godine pokušavamo da skrenemo pažnju na ovaj problem. Svesni smo da Aleksu ne možemo da vratimo, ali sve ovo radimo zbog utehe, misije i pomoći. Samo trebamo da smognemo snage i razumećemo decu koja nam napišu da su žrtva zlostavljanja, a svi oni imaju 13, 14 , 15 i 16 godina.

Ipak, niko ne može da shvati zbog čega se ni u jednom lokalnom niškom mediju nije prikazao gest fudbalera Radničkog iz Niša i Borca iz Čačka koji su na teren pred utakmicu na teren izašli u majicama "Drug nije meta" i na taj način pružili podršku borbi za donošenje "Aleksinog zakona".

- Ovo može da se komentariše u smislu da je to neki odnos u društvu u kojem je bitnije šta kaže neko u pojedinom rijaliti šouu, nego da se bave socijalnim pitanjima i da li je neko nešto uradio, napravio ili osvojio medalju. Takvi su valjda neki standardni u našem društvu i mi ne možemo tu ništa da promenimo - prokomentarisao je Bojan, pa dodao:

- Možda je u Nišu bitnije to što je Lalatović opsovao nekom majku i oca, nego što je rukovodstvo Radničkog i Borca izašlo s majicama "Drug nije meta" i simbolično Aleksi poklonili dres s potpisima svih fudbalera. Ipak, mi nismo iznenađeni time, jer se u Nišu i pre četiri godine ćutalo o našem slučaju.

Otkako su sa svojom pričom ponovo izašli u javnost, Jankovićima se javio veliki broj ljudi da im pruži podršku i pomoć, a oni umeju sve to da cene.

Međutim, nasilje u školama nije prestalo. Đaci se tuku međusobno, zlostavljaju svoje "drugare" iz odeljenja, nasrću na nastavnike, a i profesori na njih. Da li niko ne želi da stane na put ovom problemu, ili je on toliko dubok da ga je teško iskoreniti, to niko ne zna, no zna se da ukoliko se ovaj problem ne reši, biće još mnogo žrtava - što psihičkih, što fizičkih.

Podržite "Aleksin zakon", Aleksa je i vaše dete!

(Marina Bojić)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Ljutko

    6. novembar 2015 | 11:11

    Sve što napišem u komentaru je iz ličnog iskustva. Unuka dva lekara u mom gradu i kćerka majke koja je brinula samo da joj cirkoni stoje na svom mestu na noktima, maltretiranja je moje žensko dete u vrtiću danima. To je bilo u vidu ujedanja, lomljenja igračaka, cepanja crteža, udaranja. Svaki dan sam upozoravala vaspitačicu da obrati pažnju, zamolila baku te devojčice da joj objasni da treba da se druže, pokušala na milion načina da ne napravim problem. Nije vredelo ništa. Onda sam lepo svojoj kćeri od 6 godina kazala kad je prvi put i prstom dotakne da je odalami i ujede i sta god joj ova uradi da joj vrati. Zamislite, taj isti dan vaspitsčica me sačekala u hodniku da mi kaže kako je moje dete nasilno i da voli da se tuče. Ali mi nismo doktori nego obični ljudi. E onda sam pukla i kazala joj užasne stvari i malo je falilo da odem lično u ministarstvo. Htela sam reći da koliko god se mi normalni roditelji trudili da vaspitamo dete u duhu dobrog čoveka, druga, koliko god bili korektni uvek će se naći neko ko će to da sruši. Ta vaspitsčica je žmurila kad je moje dete zlostavljano jer je nasilnica bila unuka poznatih, ali kad je to isto nevaspitano dete dobilo svoje, odmah se podigla prašina i užas. Od tada niko je više nije takao. Sad je devojka koja je će uskoro da završi i fakultet i ima bezbroj drugova i prijatelja i to baš pravih i nećete verovati 90% su to prijatelji iz vrtića i osnovne škole. A to nasilno dete je postiglo ništa u životu jer gledam je svaki dan i žao mi je jer je u startu bilo i napušteno i samo i jadno. Žao mi je što nije ono krivo nego i roditelji i baba i deda koji su je učili da je ona pa sto mesta ispod ostali.

  • NiY

    6. novembar 2015 | 15:52

    Mene su maltretirali od petog do osmog razreda,samo zato sto nisam imala para da kupim novu garderobu, pa sam bila prinudjena da nosim garderobu svoje pokojne bake. Majka mi je sama i invalid. Tukli su me i ismevali me. Nazivali me pogrdnim imenima. Majka je upucena i kada je pokusala da me prebaci u drugo odelenje,to odelenje je ucenjeno sa strane razrednog profesora. Ukoliko me prihvate svima ocena manje,ukoliko ne,svima ocena vise i to iz hemije. Sta mislite,koju opciju su odabrali? Naravno,drugu opciju. Kada sam se pokusavala odbraniti,dobivala bih ukor. Kada sam isla da "tuzim" bivala bih "tuzibaba". Verujte mi,ni malo nije lako,svakog dana sam isla placuci. To je ogromna trauma i to bas u periodu odrastanja. Kada se dete menja,stice svoje stavove i svoj karakter. Mene je mozda bas ta istrajnost naucila da budem covek i da svima priteknem u pomoc.

  • Nista licno

    6. novembar 2015 | 07:51

    Juce je jedan otac ispisao sina iz iste skole u koju je Aleksa isao, zbog istog problema koji je Aleksa imao. Uprkos naporima ovih ljudi u toj skoli se sve nastavlja po starom, niko od nadleznih se ne obazire na prijavu vrsnjackog nasilja...

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA