MAJKE STAVLJAJU DECI GLAVU U RERNU: Evo kako sve roditelji maltretiraju mališane u Srbiji!

Kad lekari ustanove da je dete zlostavljano i kako je zlostavljano, a potom i pitaju dete zašto ima toliko ožiljaka, najčešći detinji odgovori budu - "nisam bio dobar" ili "mama je bila ljuta". Ovo je priča o zastrašujućem maltretiranju dece tu pored nas

  • 37

Bilo koje društveno uređenje servira ideju da su majke nežniji pol, da su tolerantnije, da je za detinju psihu bolje da raste uz majku (ukoliko je već neophodno da se biraju strane).

 

Na žene bez izraženog materinskog instinkta društvo ume da gleda s jakom osudom, te možda i nije iznenađenje što se neke majke odlučuju da glume majčinsku ljubav kako ih "javno mnjenje" ne bi osudilo. Međutim, posle skinute maske, ono što se dešava deci tih majki glumica je, u najmanju ruku, zastražujuće.

 

Izvor blizak redakciji koji ima kontakte s medincinskim ustanovama po Beogradu u koje se dovode ozleđena deca ispričao nam je vrlo potresne priče koje će slomiti i najtvrđa srca.

 

Ime izvora, kao ni medicinske ustanove, nećemo navoditi iz bezbedosnih razloga.

 

Iako je uvreženo verovanje da su muškarci ti koji su najčešći zlostavljači, kako smo saznali - kad su deca u pitanju, najčešći zlostavljači su majke i vrlo su, u najblažem smislu reči, surove. Posle majke, najčešći zlostavljači su očuh, novi mamin dečko, baba i deda, kao i bliži članovi porodice (ujne, ujaci, strine, stričevi).

 

- Bilo da se radi o fizičkom nasilju nad detetom, seksualnom zlostavljanju ili psihičkom naselju, česta je zabluda da su zlostavljači ljudi iz okoline, tačnije, neko ko se ustremio na dete, a ni ne poznaje ga. Naravno, ima i takvih slučajeva, ali su to retke pojave. Najčešće zlostavljaju prvi srodnici, dakle majka i otac, pa posle toga i ostatak familije - priča naš izvor.

 

Foto-ilustracija: Profimedia

Foto-ilustracija: Profimedia

 

Kako kaže naš sagovornik, stanje u kom se dovode deca na kliniku je zastrašujuće. Opekotine prvog, drugog i trećeg stepena, povrede od batina raznim predmetima, psihičke traume, seksualna zlostavljanja... stvari su na koje su deca osuđena od malih nogu.

 

Naime, kako saznajemo, neke od najčešćih povreda koje se događaju deci su: opekotine nanesene peglom za kosu, peglom za peglanje veša, figarom za kosu. Opekotine od cigareta po telu su lekarima postale normalna povreda, tj. od svih povreda koje deca pretrpe, ove su najminornije. Takođe, lekari tačno znaju koliko je cigareta bila dogorela kada je ugašena na dete - da li je tek upaljena pa u besu ugašena na detinju kožu, da li je do pola dogorela ili je već bila "zrela" za pikslu.

 

Možda najstrašnije saznanje je da postoje slučajevi kada se, kao mera kazne koju majka (ili neko drugi iz porodice) smatra da je dete zaslužilo, detetu stavlja glava u rernu, ili da je dete stavljeno golo na vrele plotne od šporeta. 

 

U ovakvim situacijama, kada lekari pitaju dete zašto su povređeni, najčešći detinji odgovori budu "nisam bio dobar" ili "mama bila ljuta".

 

Foto: ilustracija /stockphotosforfree.com

Foto: ilustracija /stockphotosforfree.com

 

Naravno, majke-zlostavljači nauče decu kako da razgovaraju sa medinciskim osobljem kako se ne bi saznalo kroz šta dete sve prolazi. Naš izvor izdvaja i slučaj kada je otac, koji je toliko bio u strahu da mu sin ne bude homoseksualac, vezao sina za stolicu i držao ga vezanog danima ispred televizora puštajući mu najrazličitije pornografske filmove (i homoseksualne i "obične" porno-fimove) kako bi utvrdio na šta dete reaguje. Dete je u tom trenutku imalo 9 godina.

 

Kada ga je zbog povreda doveo na klinku, pri razgovoru sa lekarima, dete je imalo vrlo smirene reakcije i pripremljene odgovore. Na sumnju doktora da nešto nije u redu, skinuli su detetu odeću da bi videli da je dete ozvučeno - naime, otac ga je ozvučio kako bi znao šta je dete tačno ispričalo lekarima i kako bi mogao kasnije da ga kazni ili i sam znao šta da kaže lekarima.

 

Kako nam objašnjava naš izvor, većina dece koja je mučena u ranim godinama do puberteta ne shvati da je bila zlostavljana jer u tom trenutku to za njih nije predstavljalo mučenje nego jedinu stvarnost koju poznaju. Zbog toga se za mnoge tinejdžere koji u ranom stadijumu pokažu sklonost depresiji ispostavi da su deca koja su bila žrtve zlostavljanja u detinjstvu.

 

Foto: Profimedia

Foto: Profimedia

 

Lekari imaju paletu otisaka predmeta kojima se najčešće deci nanose povrede i često na osnovu toga mogu da utvrde kako je dete ozleđeno. Na toj paleti nalaze se: otisci od kaiša, šnale od kaiša, otisci od varjače, kutlače i escajga generalno. Na paleti se nalaze i otisci predmeta kojima se najčešće deci nanose posekotine, predmeti poput noža, brijača, makaza, igala i sličnih oštrih predmeta.

 

Bilo je i slučajeva kada roditelji detetu batinama polome ruku, nogu, ključnu kost... ali ga ne odvedu na pregled i do nedelju, dve dana nadajući se da će iščašenje ili slomljena kost malo srasti kako ne bi morali da prolaze kroz ispitivanje lekara šta se dogodilo. Naravno, rana može da se inficira a dete podnosi neverovatan bol sve to vreme.

 

Uskraćivanje hrane je samo jedna od kazni koja, dalje, dovodi do detetove neuhranjenosti, gde često krajnji ishod može da bude smrt.

 

Psiholog Marija Milošević objašnjava da je slučaj zlostavljanja deteta, a kada je majka zlostavljač simptomatičan osećaju inferiornosti u životu koji ona sama vodi.

 

- Majke tj. žene su uglavnom fizički dosta slabije od muškaraca, ne mogu svoje frustracije da izbace tako što će da prebiju muža ili oca. Dete je tu na dohvat ruke, a i neće se braniti jer će najčešće misliti da to i zaslužuje. Majka će izbaciti svoj bes i neće misliti kakve to posledice ima na dete jer se ona oseća rasterećeno do sledeće frustracije.

 

Foto: Harris County PD

Foto: Harris County PD

 

Miloševićeva je, dalje, objasnila da razlog zlostavljanja može da bude i činjenica da je dete neželjeno te toj majci predstavlja samo smetnju.

 

- Mozda dete nije bilo planirano pa te žene nikada nisu ostvarile osećaj majčinstva, nema emocijonalne povezanosti sa detetom, gleda ga kao na smetnju.

 

I, u takvim trenucima, to zlostavljenje je samo odgovor na njena unutrašnja osećanja. Međutim, nikada ne možemo da znamo kakav će neko biti kao roditelj.

 

Neko može jako da želi dete ali da shvati da to nije za njega, i obrnuto. Tada nagomilane frustracije počnu da se ispoljavaju kroz fizičko nasilje nad onim ko je uzročnik te frustracije - zaključila je Miloševićeva.

 

Možemo da prokomentarišemo da je to iživljavanje, a koje je, očito, pristunije nego što se zna, kukavički i pogrešno. Možemo da kažemo i da je divljački, da je nehumano, da je za svaku osudu. Ali, da li će išta od onoga što kažemo promeniti činjenično stanje stvari, ostaje pitanje.

 

(E. C.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Blok23

    26. mart 2015 | 21:26

    Ne dirajte decu ljudi..gde ide ovaj svet..

  • Kafa

    26. mart 2015 | 20:24

    Starsno

  • Marко

    26. mart 2015 | 21:14

    Neke žene i nezaslužuju da budu majke, bog im je dao dete a one ga zapostavljaju i iživljavaju se nad njim, dok druge žene mole boga da dobiju dete.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA