Zašto Srbija nema Registar nasilnika u koji bi svi građani imali uvid? I da li bi trebalo da ima kako bi se sprečile tragedije?

Za nasilje se mnogo osoba prijavi, malo njih osudi, razlog - žrtve povlače iskaze

  • 5

Deset ženskih duša, duplo više nego u istom periodu prošle godine, stradalo je od početka godine od muške ruke u Srbiji, a broj onih koji su preživele nasilje ostajući sa modricama koje nikada neće nestati, mnogo je veći. Takva je i Marina Minić (29) koja se u Urgentnom centru Kliničkog centra Srbije bori za život od rana koje joj je iz vatrenog oružja naneo Saša Stojilković (41) sa kojim je bila u ljubavi, a do koje ne bi ni došlo da je znala da je nasilan prema ženama.

Vlasnica cvećare otkriva: Marina iz straha od Saše promenila posao

On je, da podsetimo, nakon što je u sredu uveče u cvećari u Karađorđevoj ulici u Zemunu pucao u Marinu, ispalio metak u glavu i sebi. Borio se do juče, odnosno do četvrtka, kada je izdahnuo.

Sa ovim čovekom Marina nikada verovatno ne bi ni bila u vezi da je mogla da zna ili negde da proveri kako se on ophodi prema ženama. Da je imala registar nasilnika, mogla je možda da vidi da ga je već bivša žena prijavila za nasilje i da je imao krivičnu prijavu za pretnje i ugrožavanje, pa bi Marina i danas umesto u intezivnoj nezi pravila bukete na svom radnom mestu.

Registar nasilnika u koji može svaka žena da uđe i proveri da li je neki muškarac eventualno nasilnik, odnosno da li je zbog nasilja zauzeo svoje mesto u toj evidenciji, Srbija nema.

Foto: Telegraf

REGISTAR NASILNIKA ALI ZA INSTITUCIJE

Novi Zakon o sprečavanju nasilja u porodici koji je počeo da se primenjuje 1. juna 2017. godine, predviđa formiranje Centralne evidencije o slučajevima nasilja u porodici pri Republičkom javnom tužilaštvu. Taj registar bi, kako je najavljeno, trebalo pored okrivljenih nasilnika, da sadrži i imena onih koji su samo prijavljeni za neki oblik nasilništva i zaštitne mere koje su im izrečene u postupku.

U Ministarstvu pravde, ovim povodom, kažu za Telegraf.rs da će uvid u ovaj Registar imati tužilaštvo i određeni državni organi prema nadležnostima, dok građani koji žele da provere neku osobu da li je nasilna, to mogu da učine obraćanjem tužilaštvu i sudu.

Kako saznajemo, nije u planu osnivanje Registra kojem bi i građani imali pristup. 

- Zakon o sprečavanju nasilja u porodici predviđa uspostavljanje evidencija koje treba da vode nadležne policijske uprave, osnovni sudovi, osnovna javna tužilaštva i centri za socijalni rad. Zakon, takođe, predviđa da evidencije tih organa čine Centralnu evidenciju o slučajevima nasilja u porodici, koju vodi Republičko javno tužilaštvo. Prema Zakonu, podaci mogu da se unesu u Centralnu evidenciju samo uz korišćenje odgovarajućih zaštićenih pristupnih šifri, a podaci u evidencijama i u Centralnoj evidenciji se čuvaju deset godina i posle toga brišu - kažu u Ministarstvu pravde za Telegraf.rs.

Foto: Profimedia/imageBROKER

U ovom ministarstvu objašnjavaju da samo zamenik javnog tužioca nadležan za sprečavanje nasilja u porodici i gonjenje učinilaca krivičnih dela određenih ovim zakonom ima pravo na pristup svim podacima iz Centralne evidencije:

Nadležni policijski službenik ima pravo na pristup Centralnoj evidenciji samo u delu koji sadrži podatke iz evidencija područnih policijskih uprava i nadležnih centara za socijalni rad, nadležni sudovi samo u delu koji sadrži podatke iz evidencija koje vode osnovni sudovi, a nadležni centri za socijalni rad - samo u onom delu koji sadrži podatke iz evidencija koje vode centri za socijalni rad.

PREDNOSTI I MANE 

A, da li bi ipak trebalo da imamo Registar kojem bi mogli da pristupe i građani. 

Aktivistkinja Mreže "Žene protiv nasilja" Vedrana Lacmanović kaže da u praksi nema takvih registara, ali i da je pitanje koliko bi oni doprineli sprečavanju nasilja, s obzirom na to da bi smeli da sadrže samo imena pravosnažno osuđenih počinilaca ovog krivičnog dela.

Foto: Pixabay

Ona napominje da je i broj osuđenih veoma mali, tek 6 odsto od svih prijavljenih.

- Takvi registri postoje u nekim zemljama za pedofile i počinioce seksualnog nasilja. Recimo, Poljska ima registar za počinioce seksualnog nasilja prema deci kojem može da pristupi bilo koji građanin ali, nažalost, u tom registru se nisu našli sveštenici što je kod njih veliki problem. U Srbiji takva vrsta registra treba da postoji za nasilje u porodici ali da on predstavlja jedinstvenu bazu za institucije da bi mogli da se iskoordinišu i pruže podršku žrtvi a zaustave i kazne nasilje - smatra Lacmanović.

Naša sagovornica podseća da kada bi postojao registar za sve građane u njemu bi mogli da se nađu samo pravosnažno osuđeni, kojih je kod nas veoma malo.

- Takva evidencija ne bi smela da otkriva identitet osumnjičenih, već samo pravosnažno osuđenih a po trenutnim statistikama samo 6 odsto nasilnika bude osuđeno. Nažalost, naši slučajevi nasilja su takvi da se oni uglavnom baziraju na iskazu žrtve i kada ona povuče iskaz, onda nadležni organi nemaju za šta da gone nasilnika. S tim u vezi, žena može da uđe u registar i vidi da tamo neka te osobe koju proverava,  pomisli da je on u redu a nije.

Foto: A. Nalbantjan

- U praksi nismo imali takve vrste registra. Ne znamo kakve bi to efekte moglo dati. Mi imamo slučajeva gde ceo komšiluk zna da muž čini nasilje, celo nasilje, da je žena ubijena a da kada pitamo institucije i policiju za njega dobijemo odgovor da nema prijava protiv te osobe.

Lacmanović dodaje da bi u borbi protiv nasilja bilo dobro primeniti praksu pojedinih zemalja u kojima se najčešće bivša ali ili sadašnja žena pitaju da li nasilniku treba vratiti oružje.

Koordinatorka Sigurnih ženskih kuća Vesna Stanojević mišljenja je da naše institucije nisu spremne da dozvole da svaki građanin ulazi registar, ali ističe da svakom građaninu treba omogućiti da do tražene informacije dođe.

Foto: Profimedia/ČIF

- Registar nasilnika treba da postoji i to naš zakon od prošle godine propisuje. Nemam podatak da li neka zemlja u svetu ima registar u koji mogu i građani da ulaze, ali naš zakon je i sa ovim registrom za institucije napredniji. Takav registar nemaju ni Hrvatska ni Bosna - kaže Stanojević.

On ističe da nasilnika nije lako a ni teško prepoznati samo ako neko hoće to da vidi u njemu. Problem je ako je neko zaljubljen do ušiju. Ističe da postoji više znakova koji na takav karakter ukazuju.

- Kratkog su fitilja, sve im smeta, viču za svaku sitnicu, netolerantni su, agresivni makar verbalno -  navodi ona i dodaje da su žrtve nasilnika obično u rukama velikih manipulatora.

Foto: Profimedia/Caia Image

KIŠA PRIJAVA, MALO OSUĐENIH 

Istini za volju, godišnje se u Srbiji, prema podacima koje smo dobili iz Republičkog zavoda za statistiku za nasilje u porodici prijavi impozantan broj ljudi, a optuži tek manje od trećine.

Podaci za 2016. godinu pokazuju da je za nasilje u porodici bilo 7.244 prijava. Od toga je optuženo njih 2.386, a osuđeno još manje.

- 2016. godine za nasilje u porodici osuđeno je 2.063 osoba što je 6,3 odsto. Osuđeno je 100 žena i 1.965 muškaraca. Godinu dana ranije prijavljeno je 5.040 nasilja u porodici, optuženo 2.104, a osuđeno njih 1.778. Te godine je otuđena 81 žena naspram 1.697 muškaraca - navode za Telegraf.rs u Republičkom zavodu za statistiku.

Daljinac

(Lj. Račić / lj.racic@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • DARKO 100%

    2. mart 2018 | 22:20

    Da ,to nije losa ideja! kako za musku populaciju tako i za zensku,jednako !

  • Dia

    2. mart 2018 | 22:50

    Mislila sam da već. Postoji, Onolike prijave! SVAKO Za

  • Mate Pikoć

    2. mart 2018 | 23:08

    Pa onda bi svi bili u registru !

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA