Čeda Marković gost Muzičke apoteke: Njemu ne treba ni mikrofon, ni orkestar

Poklonicima Muzičke apoteke darujemo sat lepog astalskog pevanja, iz duše za dušu, čisto pevanje bez ijednog instrumenta

Čeda Marković je svojim geografskim poreklom i muzičkim genima predodređen da peva muziku starog Vranja. S obzirom da je Vranje vekovima na granici carstava, taj spoj pustog turskog i siromašnog srpskog iznedrio je i "nečistu krv" i "žal za mladost".

Čeda je još u detinjstvu upijao zvuke rodnog kraja i komšiluka, naravno: Makedonije, Kosova, Bugarske, Sandžaka, Bosne. U učiteljskoj školi usavršava i solo pevanje i pevanje u horu. Na vreme je naučio tehniku disanja i da se ne troši pevajući iz grla.

Diskografija ga nije zanimala. Verovali ili ne, Čeda je snimio samo jednu gramofonsku ploču! Tu malu ploču iz 1974. ima samo Čeda, moja malenkost i još nekoliko diskofila. Zašto je bio toliko lenj u diskografiji, saznaćete u video izdanju Muzičke apoteke.

Čeda Marković u Muzičkoj apoteci/Printskrin: Telegraf

Čeda me uvek pita šta da ponese u emisiju. Ja mu uvek isto odgovaram da ponese samog sebe. Čedi ni mikrofon ne treba. Odmiče ga, a glas mu se ne stišava. Dosta mi je pevača koji samo što ne progutaju mikrofon. Čedinom karasevdahu ni orkestar ne treba. Poklonicima Muzičke apoteke darujemo sat lepog astalskog pevanja, iz duše za dušu, čisto pevanje bez ijednog instrumenta.

(Telegraf.rs/Goran Milošević)