Tihomir Paunović, legendarni frulaš: Kad Tiha svira, to je kao zov pastira (PLEJLISTA)

- U mladosti sam živeo za frulu, a priuštio sam sebi i da živim od frule - rekao je Tihomir

- Rođen sam u Orljevu kod Petrovca na Mlavi. I moj deda je svirao frulu, gajde i klarinet, i moj ujak je svirao frulu. Obično se kaže da su frulaši prvo čuvali ovce i da nema dobrog frulaša ako nije bio pastir. Eto, i ja sam pravo od ovaca kročio u Radio Beograd kod Carevca - priča Tihomir Tiha Paunović za Muzičku apoteku.

Preporučujemo

- Kad je Radio Beograd pokrenuo emisiju "Večernja revija želja, moje selo nije imalo nijedan radio aparat. Slušao sam radio preko nekih detektora i žica sa bandera i čuo Savu Jeremića. Naučim prvi i drugi deo čuvene "Paraćinke", pa čekam mesec dana da uhvatim treći i četvrti deo. Sava je preorijentisao moj način sviranja. Do tada sam svirao na način moga dede, tzv. "Prepisor" - sviranje u ritmu vlaških igara, pa ko više ukopa noge u zemlju.

Dolazeći u Radio Beograd na audiciju, ni slutio nije da će tako brzo ući u Carevčevo jato i postati solista nacionalnog radija.

- Sećam se i datuma polaganja audicije na Radio Beogradu - 14. oktobar 1954. Ja dolazim sa Homoljskih planina, a u žiriju Carevac, Maksa Popov i Đorđe Karaklajić. Svirao sam "Paraćinku" od Save Jeremića, "Levačko" od Radojke i "Orijent" od Milije Spasojevića. Odsvirao sam i "Sraru Vlajnu" na zahtev žirija. Već posle mesec dana imao sam prvu emisiju na Radio Beogradu. Pratio sam Pavla Stefanovića i Radmilu Dimić - priča legendarni Tiha.

- Na turneji sa Narodnim orkestrom po Strumici vežbali smo moja nova kola. Naiđe čika Car i pita čije je to kolo. Ja kažem da je moje i da nema imena, nisam ga krstio. Neka se zove "Braničevsko kolo", pošto je to naš kraj - reče Carevac. Tek tada sam saznao da čika Car nosi umetničko ime po selu Carevac iz mog rodnog kraja i da smo zemljaci.

Prva kola objavljuje za PGPRTB 1960. godine. Usledilo je dvadesetak izdanja sa narodnim kolima iz Homolja: "Braničevsko", "Homoljanka", "Vlaško", "Kolo iz Srbije", "Orljevačko", "Opa kolo", "Mlavsko", "Homoljanka", "Gornjačko", "Lazničko", "Tabanovačko", "Vuletovo", "Svadbena igra", "Frulaško", "Negotinsko", "Kostolačko", "Budimka"...

Početkom 60-ih Tihomir Paunović postaje prva frula u prvoj postavi ansambla Buce Jovanovića.

- Buca je sve znao o muzici. Bio je doktor narodne muzike. Proveo sam u Bucimom ansamblu osam godina, odsvirao stotine pesama i kola. Kada smo 1965. godine snimili pesmu "Poleti golube moj", digli smo iz banke pravo malo bogatstvo - pet aktovki punih para. Tada sam samom sebi rekao da odem u samostalne majstore i da formiram svoj orkestar. Ja sam osetio momenat i formirao svoj orkestar 1970. godine. Veliki majstori su prodefilovali kroz moj orkestar: Velizar Matušić, Miro Stojanović, Dragiša Pavlović, Brana Ikonić, Dragoslav Živanović Troša, Zlatibor Đorđević, Braća Parpanđelović, Novica Urošević - nabraja Tiha slavne saradnike.

- Kroz višedecenijsko stvaranje i šefovanje orkestrom, imao sam najviše problema sa harmonikašima. Zato sam insistirao da moj unuk Zoran svira harmoniku, otišli smo u Italiju, kupili novu harmoniku. Mnogo mi je lakše da sviram s njim jer on svira onako suptilno i tiho, kako i ja sviram. Svi moji trileri su kod njega usađeni.

I danas, na pragu devedesete, posećuje koncerte i festivale, otkriva talente i širi ljubav prema iskonskom narodnom instrumentu. Kad Tiha svira, to je kao da slušamo zov pastira. I kad zasvira neke druge motive, Tihina frula ima vlaški prizvuk.

- U mladosti sam živeo za frulu, a priuštio sam sebi i da živim od frule. Fruli sam dao sve, i frula je meni bogato uzvratila. Sviraću je dok dišem, sve sporije, al' sa istim žarom. Doduše, nekad se takmičilo ko će lepše, a danas se takmiče ko će brže - primećuje bard vlaškog narodnog melosa.

(Goran Milošević)