Četiri godine od smrti Žike Nikolića: Tako je pevao srpski sevdalija (PLEJLISTA)

Imao je Žika sve predispozicije za veliku zvezdu: glasinu upoređivanu sa Safetovom, reljefno lice kao stvoreno za glumca, manire svetskog gospodina i Silvanu Armenulić za svastiku

Debitovao je 1969. sa pesmom "Života nema bez tebe" na festivalu "Beogradski sabor", i pobedio. Baš u godinama Safetove dominacije pojavio se grlati gospodin iz Srbije koji je pucao od snage i emocije. Ovo je sećanje na srpskog sevdaliju Žiku Nikolića (1944 - 2017).

Preporučujemo

- Žika Nikolić je jedan izuzetno kvalitetan pevač i divan kolega. Sećam se kako je raspalio publiku na "Beogradskom saboru". Na tom festivalu sve sam uložio u pesmu "Mito bekrijo" za Vasiliju Radojčić. Ali, ovaj grlati gospodin iz Boljevca zasenio je ostale učesnike i pobedio mojom pesmom "Života nema bez tebe" - priča Radoslav Graić za Muzičku apoteku.

- Snimio je Žika još nekoliko mojih festivalskih pesama: "Ajša", "Najlepša Bosanka", "Tri sestre lepotice", "Hej, stanite dani bijeli". Bio je prototip festivalskog i koncertnog pevača, imao je i snagu i emociju u svom glasu, imao je i briljantan scenski nastup.

Već na samom početku karijere snima megahit "Ako me nekada sretneš", ubitačan sentiš, jednu od tezgaroški najskupljih pesama. Sve je u ovoj pesmi potaman: meraklijska melodija kompozitora i harmonikaša Mikija Mitrovića, briljantan solo na gitari, stihovi koji ujedaju za srce i, iznad svega, Žikina čista emocija.

- Žika i ja smo generacija, počeli smo da snimamo u isto vreme. Žika je postao ekskluzivac PGP-a, a ja Jugotona. Kad sam u Jugotonu zaređao sa hitovima i zlatnim pločama, čelnici iz PGP-a počeše da mi šalju emisare da pređem kod njih. Glavni emisar je bio Žika Nikolić, za koga sam komponovao nekoliko ploča.

- Onako markantan, i kao glumac i kao pevač, ubeđivao me da ću u PGP-u imati veću reklamu, a tu je i televizija (na kojoj se i markantni Žika pojavio jednom ili dvaput!). Ipak sam prihvatio, i na Žikino insistiranje prešao u PGP - pričao je maestro Novica Negovanović.

Imao je Žika sve predispozicije za veliku zvezdu: glasinu upoređivanu sa Safetovom, reljefno lice kao stvoreno za glumca, manire svetskog gospodina i Silvanu Armenulić za svastiku.

U diskografiji je od 1969. Snimio je Žika oko 100 pesama na 23 singla i 4 LP-ija. Snimao je sevdalijske, šumadijske, romske, starogradske, vojvođanske pesme. Impozantan je spisak Žikinih kompoziitora i pesama. To je Jugoslavija u celosti, od Makedonije i Crne gore do Šumadije, Vojvodine i Bosne: "Ako me nekada sretneš", "Noćas majko oboje smo budni", "Ostani pesmo i posle mene", "Magdalena" (Miki Mitrović), "Ništa nemam i sve imam", "Nije srce izdajica", "Želja srca mog", "Dva jarana, dva drugara", "Đe si čoče" (Novica Negovanović), "Moj život je moja briga", "Srećan put i piši", "Ko me noćas prihvata za druga", "Tako, tako, samo tako" (Predrag Negovanović), "Medaljon moje majke", "Gina" (Nasko Džorlev), "Znaj, svemu je kraj", "Ja ne pevam što se meni peva", "Zašto sam te opet sreo" (Buca Jovanović), "Ljubav zidaš, ljubav rušiš", "Neću plakati za tobom", "Aman, aman, čaršijo", "Man' se zemlje koja Bosne nema", "Sve zbog jedne žene" (Danilo Živković), "Promašena ljubav", "Budi uvek vedra lica" (Aca Stepić), "Samo jednom srce voli", "Mladenci", "Momačko doba" (Aksentije Šoškić), "Ja sam ptica ranjena", "Pusti me da odem, pusti me da patim" (Dragan Bendeković)...

- Žika je bio pevač retko prodornog i markantnog glasa, veliki emotivac i specijalista za bosanski sevdah. Uzor mu je bio Safet, što se i čulo u njegovoj interpretaciji. Snimio je nekoliko mojih pesama, a učestvovao je i u trci za veliki hit "Tako, tako, samo tako".

- Družili smo se u Beogradu, u njegovom stanu na Banovom Brdu koji mu je kupila produkcija PGPRTB za desetine komercijalnih ploča. Godinama je važio za najpopularnijeg jugoslovenskog pevaca u Bugarskoj - kaže hitmejker Predrag Negovanović.

Kad se zaratilo u bivšoj Jugoslaviji, Žika je napustio ovdašnju scenu, preselio se u Bugarsku, a odatle u Dansku. Zajedno sa suprugom Dinom, rođenom sestrom Silvane Armenulić i Mire Bajraktarević, pevao je za jugoslovensku dijasporu, daleko od očiju javnosti.

Preminuo je na današnji dan, 12. septembra 2017. Ostavio je desetine pesma trajne narodne i umetničke vrednosti, sinove Silvana i Sašu, te ćerke iz prvog braka. Ostavio je i poslednju poruku za javnost: "Pevao sam samo ono što sam voleo, ne stidim se nijedne svoje pesme".

(Goran Milošević)