Nije dočekao završetak svog dela: Anonimni genije koji je stvorio simbol Pariza i izgubio sebe u procesu
U okviru glavnog programa ovogodišnjeg Beograd Film Festivala, u mts Dvorani održana je press projekcija i razgovor o filmu „Velika kapija“ (Grand Arc). Francuski reditelj Stefan Demustije predstavio je beogradskoj publici i medijima fascinantnu, ali i tragičnu priču o nastanku jednog od najprepoznatljivijih simbola modernog Pariza, kroz prizmu sudbine danskog arhitekte Ota fon Šprekelsena.
Razgovor sa autorom vodila je istoričarka umetnosti Simona Živanović, fokusirajući se na kompleksan odnos arhitekture, politike i ličnog integriteta umetnika.
Jednostavnost kocke kao rediteljski ključ
Film prati neverovatan uspon i pad Ota fon Šprekelsena, profesora iz Kopenhagena koji je 1980-ih godina, na konkursu koji je raspisao tadašnji francuski predsednik Fransoa Miteran, odabran da projektuje čuvenu „Veliku kapiju“ u poslovnom kvartu La Defans. Reditelj Stefan Demustije objasnio je da je estetika samog zdanja direktno diktirala način na koji je film sniman.
„Prednost ovog filma je u tome što sam subjekt daje vrlo jasnu ideju o tome kako ga treba snimiti. Kocka je kocka. Kvalitet tog objekta je u jednostavnosti ideje – jedan oblik i jedan materijal. Želeo sam da i film bude takav: direktan, sveden i vizuelno povezan sa figurom kvadrata i kocke,“ izjavio je Demustije.
Sukob romantizma i industrijske mašinerije
Centralna tema filma je unutrašnji sukob arhitekte koji je bio „romantičar stare škole“. Šprekelsen je bio čovek koji je verovao u manuelni rad, crtanje rukom i neposredan dodir sa materijalima poput mermera. Međutim, projekat Velike kapije bio je toliko monumentalan da je zahtevao ulazak u svet industrije i tehnoloških performansi, što je za njega bilo pogubno.
„Šprekelsen je imao romantičan odnos prema svom radu. Verovao je da moraš dodirnuti mermer da bi osetio arhitekturu. Ali, kada gradite na takvoj skali, ulazite u svet industrije i tehnologije. On se plašio tehnologije i pokušao je da ostane po strani, što je na kraju bilo nemoguće. Kao reditelj, ja takođe koristim tehnologiju, ali ona mora biti u službi poetičnog pristupa, a ne prepreka,“ istakao je reditelj.
Miteranova era: Vreme kada su političari imali viziju
Film suptilno kritikuje i današnje stanje evropske kulture i politike, praveći kontrast sa 1980-im godinama kada je Fransoa Miteran želeo da „promeni život“ kroz umetnost.
„Tada je postojao predsednik koji je imao viziju za Francusku i Evropu. Danas, nažalost, nemamo zajedničku viziju i zbog toga trpimo. Pariz je danas postao konzervativniji grad. Miteran je želeo umetnike u srcu svog projekta, dok se danas arhitektura uglavnom svodi na transformaciju starih zdanja jer više nema onog radikalnog zamaha i, naravno, novca,“ objasnio je Demustije.
Skandal koji je izostao
Zanimljiv deo razgovora odnosio se na poređenje Velike kapije sa drugim pariskim simbolima, poput Ajfelovog tornja ili staklene Piramide u Luvru, koji su svojevremeno izazvali ogromne skandale.
„Za razliku od Piramide, Velika kapija nije izazvala skandal u Parizu jer se gradila u modernom kvartu La Defans, van konzervativnog centra. Ljudi su bili radoznali jer je pobednik bio anoniman čovek, a ne neko veliko arhitektonsko ime. Pravi skandal nastao je tek kasnije, kada su videli koliko je sve to koštalo i kada je postalo jasno da je zgrada, iako spomenik, iznutra ostala poluprazna jer je previše skupa za održavanje,“ otkrio je autor.
Tragedija odustajanja
Na pitanje o tragičnom kraju Ota fon Šprekelsena, koji je preminuo ne dočekavši otvaranje svog remek-dela, Demustije je ponudio emotivan uvid. Iako Šprekelsenova udovica i danas krivi Francusku za njegovu smrt, reditelj smatra da je uzrok bio dublji.
„Njegovi saradnici kažu da Oto nije umro od tereta same gradnje, već zato što je odustao. To je bila gradnja njegovog života, a on ju je napustio pre kraja. Ne mogu da zamislim ništa bolnije za jednog stvaraoca. Ceo život je crtao kocke, a kada je dobio priliku da izgradi najveću kocku na svetu, mašinerija ga je slomila.“
Film „Velika kapija“ je nakon premijere u Kanu doživeo veliki uspeh u Francuskoj, a Stefan Demustije je izrazio zadovoljstvo što priča o ovom „anonimnom geniju“ konačno dobija međunarodnu pažnju koju zaslužuje.
(Telegraf.rs)