Mileva Ajnštajn: Glas koji je 150 godina čekao da bude saslušan

V. Đ.
Vreme čitanja: oko 3 min.
Foto: Jelena Stanković/Ustupljena fotografija

Na jubilarnom 50. Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji, veliku pažnju publike i medija privukao je dokumentarno-igrani film „Mileva Ajnštajn“.  Scenaristkinja Selena Stanković i glumica Staša Nikolić otkrile su kako je nastajala ova priča koja ruši stereotip o Milevi kao „paćenici“ i pretvara je u univerzalni simbol ženske borbe.

U punoj sali bioskopa u Vrnjačkoj Banji, u okviru pedesetog, jubilarnog izdanja Festivala filmskog scenarija, prikazan je film koji je deceniju i po čekao na svoje konačno uobličenje. Dokumentarno-igrano ostvarenje „Mileva Ajnštajn“ nije samo biografski zapis o jednoj od najumnijih Srpkinja, već, kako se moglo čuti na konferenciji za medije, krik savremene žene kroz prizmu istorije.

Scenaristkinja Selena Stanković započela je svoj put sa Milevom još 2011. godine, tokom magistarskih studija u Los Anđelesu.

„Ja sam 2011. već završila dugometražni igrani scenario, tako da je moj put sa Milevom krenuo par godina pre toga. U ovih 15 i malo više godina, forma se menjala na bolje. Suština priče, lika i dela Mileve Marić je dosta sazrela u meni“, istakla je Selena.

Ona je objasnila da film postoji u dve verzije – na srpskom i engleskom jeziku, ali da nije u pitanju puko titlovanje.

„Adaptacija nije prevod. Ne možemo da očekujemo od međunarodne publike da razume istorijski kontekst Milevinog vremena i kulturu u kojoj je živela.“

Jedna od ključnih tačaka diskusije bio je feministički pristup temi. Autorke su bile jasne: cilj nije bio umanjiti Alberta Ajnštajna, već osvetliti Milevu kao proaktivno biće.

„Ideja nije bila da kažemo 'Albert Ajnštajn ne bi bio ništa bez nje', ne možemo da umanjimo značaj takvog čoveka. Mi možemo samo da istaknemo da je njen životni put bio drugačiji. Postoji ono što se zove toksičan feminizam, a mi smo želeli zdrav pristup“, navela je Selena, dodajući da je Mileva donosila izbore i borila se sa onim što je imala. „Ona nije pasivna, ona ne treba da bude pasivan lik. Donela je par pogrešnih izbora i morala je sa time da živi.“

Foto: Telegraf.rs

Glumica Staša Nikolić, koja tumači lik Mileve, otkrila je da joj ovo nije prvi susret sa ovom ulogom – igrala ju je još u gimnazijskim danima u Nišu, što joj je i odredilo životni poziv.

„Ta uloga je nekako odredila moj put ka glumi. Kroz ovaj film smo se bavili univerzalnom temom borbe jedne žene kroz ceo svoj život sa svim preprekama koje je imala u tom vremenu. To je jedan život u senci sa kojim vi kao žena u tom vremenu ste zaista morali da se borite“, rekla je Nikolićeva.

Da je tema Mileve Ajnštajn itekako aktuelna, govore i brojke sa društvenih mreža koje su iznenadile i samu ekipu filma.

„Samo poster filma na Instagramu ima pola miliona pregleda. Stizalo mi je gomila poruka iz Švajcarske, Amerike...“, rekla je Saša Nikolić, dok je Selena dodala da su reakcije na poslovnoj mreži LinkedIn bile neverovatne: „Slale su mi poruke devojčice i devojke sa MIT-a koje kažu: 'Jao, jedva čekam da gledam ovo, ja pratim Milevinu priču od svoje 14. godine'. To tržište je zapravo mnogo veće nego što pretpostavljamo. Nama je Mileva lokalna heroina, ali ona zanima ljude širom sveta.“

Poseban pečat filmu daje tehnika „razbijanja četvrtog zida“, gde se Mileva direktno obraća gledaocima.

„Mislim da nikada nismo čuli Milevin glas. Nikad nam se ona nije lično obratila. Ovo je bio jedini način da iskažem njenu emociju, a da ne bude dijalog-ekspozicija. Ako ona priča sa Albertom, neće mu reći 'mnogo sam povređena tvojim ponašanjem', to bi bila jeftina fora. Ovako smo čuli njen glas“, objasnila je Selena.

Poruka za kraj je jasna:

„Nama ne treba Mileva kao paćenica. Nama treba Mileva koja će da kaže: 'Devojke, ja sam bila u ovoj situaciji pre 150 godina, ako sam mogla ja – možete i vi'.“

(Telegraf.rs)