Enes Halilović: Romanu "Bekos" dao sam sve što sam mogao, u njemu dosta dokumentarnog
Književnik Enes Halilović izjavio je da je u svom romanu "Bekos" dao sve od sebe i da u njemu ima dosta dokumentarnog.
Na promociji "Bekosa" u knjižari Delfi Studentskog kulturnog centra, Halilović je rekao da je knjigu pisao nekoliko godina, skupljajući građu i da je u tom poslu "iskrvario".
"Dao sam knjizi sve što sam mogao, i sa svakom je tako. Nikad ne bih mogao ponovo da je pišem. Jednostavno, čovek pohrani deo sebe. Dosta se trošim dok pišem", rekao je Halilović.
Završavajući pisanje "Bekosa", koji je objavila Laguna, Halilović je imao "neko finalno osećanje da ne može bolje, ne može da se doda više".
Halilović je rekao, između ostalog, da u romanu ima dosta dokumentarnog jer se trudio da mu da dokumentarnu dozu, primetivši i da "nijedan pisac ne može da napiše savršenu knjigu".
U savremenom svetu u kome niko više nikoga ne sluša, niti ima neko da se posveti knjizi, Halilović je rekao da je nakon izlaska romana u junu i orijema kod čitalaca ostao "zadivljen da neko čuje neku priču".
"Knjigu sam pisao tako da sam joj dao sve što sam mogao, dao sam joj ljubav i pažnju", naveo je Halilović, pisac knjiga "Ljudi bez grobova" i "Ako dugo gledaš u ponor".
Ocenivši da je u svetu danas "70 posto romana nepročitano", jer su ljudi u doba razvijene tehnologije razmaženi, Halilović je dodao da "priča mora da bude mnogo dobra da bi je čitalac pratio".
"Nikad nije bilo teže piscu da zadovolji pažnju čitalaca. Većina romana ostaje nepročitano, osim za neki uži krug ljudi", ocenio je Halilović.
Novinarka i književna kritičarka Vesna Jovanović je rekla da je Halilovićev roman "grandiozni mozaik u kome bi svaki kamenčić mogao da predstavlja pojedinačnu sudbinu ljudi sa ovih prostora".
"Svi junaci Halilovića u ovom romanu nose težak teret na plećima ovog prostora i vremena, ali i teške modrice na duši. Pokušavaju na svoj način da budu srećni", ocenila je Jovanović.
Prema njenim rečima, Halilović je u "Bekosu" povezao Balkan, Herodota, Vergilija i poeziju Eskima sa Grenlanda.
Književna kritičarka Marija Blagojević je rekla da roman vidi kao "arheologiju ljudske duše, gde kroz različite književne tradicije (Halilović) povezuje i uklapa u specifičan balkanski prostor" - Pešterske visoravni, i ako tu ima i Italije ,Rusije, Ukrajine i Crne Gore.
Blagojević je rekla da "roman čini specifičnim njegova fragmentarnost" i da to stvara "mozaik koji je jako karakterističan" - oblik kratke priče se širi u pasaže i zaokružuju umetničku istinu.
Prema njenim rečima, Halilović dosta koristi faktografiju, a u trodelnom romanu je prvi glas Eneida, drugi su narodne priče, a u trećem je grčka mitologija.
(Telegraf.rs/Tanjug)