Kako je Balašević govorio o pesmi "Bezdan", za koju je Džiboni rekao da je neverovatna

V. Đ.
Vreme čitanja: oko 2 min.
Foto: Tanjug/Jaroslav Pap

Đorđe Balašević je tokom svog života stvorio veliki broj nezaboravnih pesama. Jedna od takvih je i "Bezdan", za koju je Zlatan Stipišić Džiboni rekao da je neverovatno.

U intervjuu Peci Popović za časopis "Rock" 1989. godine, Balašević je govorio o pesmi "Bezdan".

"„Bezdan“? Bezdan kao šta, kakva kota? Priznajem da sam pokušavao da nađem drugu reč, ali je sve bilo beznadežno. Tu pevam o novoj situaciji. U „Dunji“ ona se udala, Vasa Ladački je oženio drugu koju nije voleo, onaj je doveka voleo protinu kći. Sada sumnja: da me više ne voliš? U pesmama svi volimo da smo mangupi, mi ostavljamo. U ovim mojim godinama ljubav drugačije doživljavamo i primamo. Nema recki na revolveru, sada ti trebaju saputnici, oslonci. „Bezdan“ mi je zato vrlo draga pesma jer nosi čar novog iskustva", rekao je svojevremeno Balašević.

Reči hvale o pesmi "Bezdan", kao što smo napisali, imao je Zlatan Stipišić Džiboni.

"Kada je reč o pevačima, mada znam da bi bilo gotovo nemoguće, ali u nekoj specijalnoj situaciji mislim da bismo Đorđe Balašević i ja mogli da složimo pesme. Mi se ne poznajemo privatno, samo preko pesama, ali ja jako poštujem te ljude koji su izdvojeni i nezavisni od trendova. Kao Leonard Koen, Bob Dilan, Dejvid Bouvi… Đorđe Balašević je pravi majstor, a pesma Bezdan je neverovatna, kao i ceo taj album", rekao je u jednom intervjuu Džiboni.

Inače, pesma "Bezdan" se našla na istoimenom albumu Đorđa Balaševića iz 1986. godine. Na tom albumu i sledeće numere:: "Sve je otišlo u Honduras", "Virovitica", "Ne volim januar", "Nema više benda kao “Neoplanti”", "Bezdan", "Stari orkestar", "Narodnjaci", "Ne lomite mi bagrenje" i "Slow Motion".

Tekst pesme "Bezdan"

Nema me više u tvojim molitvama

Više me putem ne prate

A noć mi preti, ponoć i pusta tama

Kad me se samo dohvate

Više me ne voliš

Kad se vraćam, nisi budna

Ne goriš, gasne naša zvezda čudna

Lažna srebrna stvar

Daleko putujem

Vetar nudi neke rime

Kupujem, pristaju uz tvoje ime

Dva-tri stiha na dar

Ne slušam više šta šapućes dok snivaš

Plaši me koga pominješ

I sve si dalja, a sve mi bliža bivaš

Kao da opet počinje

Ali me ne voliš

To se uvek drugom desi

Govoriš, ali više ne znam gde si

Da li neko to zna?

Šta sam uradio?

Kakva tužna humoreska

Gradio ispod gradova od peska

Dubok bezdan bez dna

(Telegraf.rs/izvor: balasevic.in.rs)