D'Anđelov provokativan spot je napravio revoluciju na muzičkoj sceni: Mnogi su mislili da je o seksu, ali...
Spot za pesmu „Untitled (How Does It Feel)“ napravio je revoluciju na svetskoj muzičkoj sceni i pomogao je D'Anđelu da postane kulturni fenomen.
„Najkontroverzniji muzički video koji je emitovan godinama“, nazvao ga je članak Njujork Tajmsa 2000. godine, „prikazuje mišićavog pevača sa pletenicama, ukrašenog samo krstom na ogrlici.“
Ovaj spot je snažno podstakao D'Anđelovu karijeru, ali ju je i pomogao da je izbaci iz koloseka. I to sigurno nije bila njegova ideja.
Povučeni vizionar, D'Anđelo, koji je preminuo od raka u utorak u 51. godini, nikada nije bio plodan umetnik, iako je pre tri decenije pomogao da se uspostavi neo-soul pokret. Prošlo je pet godina između njegovog revolucionarnog debi albuma „Brown Sugar“ i njegovog hvaljenog albuma „Voodoo“ iz 2000. godine.
„Untitled“, balada koju su napisali i producirali D'Anđelo i Rafael Sadik, zamišljena je kao omaž uticaju i nasleđu Prinsa. D'Anđelov menadžer, Dominik Trenijer, video je pesmu kao priliku da poveća popularnost i seksepil pevača. Želeo je da spot prenese izuzetno intiman susret. „Nismo želeli ljubavni interes na ekranu“, rekao je Trenijer za Tajms 2000. godine. „Želeli smo da on može da uspostavi kontakt sa svakim ko gleda, jedan na jedan.“
Da bi to postigao, želeo je da se D'Anđelo pojavi nag — ili što je moguće nagiji u videu koji bi se neprestano prikazivao na MTV-u i BET-u.
„U početku mu se to činilo potpuno ludim“, rekao je Trenijer za magazin Spin 2008. godine. „Nije baš razumeo šta sam govorio. Stalno je ponavljao: 'Šta misliš, nag?'“
Nosio je ogrlicu, ali nagost je na kraju značila mišićavog D'Anđela koji pozira za dugotrajan kadar fokusiran na njegove usne, isklesane ruke i trbušnjake dok mu se znoj slivao niz torzo.
„Bio sam skeptičan u početku kada mi je Dom prišao“, rekao je D'Anđelo 2000. godine. „Mislio sam: 'Da, hoće li ovo zaista uspeti?' Ali kada sam stigao tamo da to uradim, osećao sam se prilično prijatno.“
D'Anđelo je rekao piscu i filmskoj stvarateljki Drim Hempton da je o konceptu spota razgovarao sa Trenijerom oko pola sata.
„Onda više nismo pričali o tome“, rekao je. „Jednostavno sam se pojavio. I zaista je bilo reč o koncentraciji na moj nastup. Pesmu sam morao da pevam 17 puta.“
Video je snimljen u Njujorku, a režirao ga je Pol Hanter. Prikazujući seksualizovano crnačko muško telo, spot se odmah istakao. Pojavio se u eri „Total Request Live“ koja je obično emitovala „sterilne“ ponude od dečačkih bendova poput 'N Sync-a i Backstreet Boys-a, pored spotova koji su prikazivali raskoš hip-hop „bling“ ere i „video viksena“.
Pre ovog spota, D'Anđelo je bio poznat prvenstveno kao umetnik. Sada je bio seks simbol. Na turneji podržavajući „Voodoo“, fanovi su često vrištali i molili D'Anđela da se skine na sceni. Takva vrsta pažnje nije bila ono čemu je D'Anđelo težio. U narednim godinama, zapao je u zavisnost, patio od autorske blokade i uglavnom se povukao od stvaranja muzike sve do „Black Messiah“, koji je stigao 2014. godine. Dok je ostao u osami više od decenije, prizor njega u spotu „Untitled“ i dalje je bila slika koja je većini sveta ostala u pamćenju.
„Osećam se zaista krivim, jer to nikada nije bila namera“, rekao je Trenijer, koji je preminuo 2016. godine, 2008. godine. „‚Untitled‘ nije trebalo da bude njegova misija za ‘Voodoo’. Drago mi je što je video postigao to što jeste, ali on i ja smo obojica bili razočarani jer je, do današnjeg dana, u sećanju opšte populacije, on ‚onaj goli tip‘.“
Decenijama je prava poruka spota prolazila pored skoro svih, otkrili su Hanter i D'Anđelo u intervjuu za GQ 2012. godine.
„Većina ljudi misli da je spot ‚Untitled‘ bio o seksu“, rekao je Hanter. „Ali moje uputstvo je bilo potpuno suprotno od toga. Radilo se o bakinom kuvanju. Zamislite zeleniš vaše bake, kako je mirisalo u kuhinji. Kakvog su ukusa bili slatki krompir i pržena piletina? To je ono što želim da izrazite.“
D'Anđelo se složio: „To je tako istina“, dodao je. „Pričali smo o Svetom Duhu i crkvi pre snimanja. Veo je golotinja i seksualnost. Ali ono što zaista dobijaju je duh.“
(Telegraf.rs/izvor: NY Times/Jonathan Abrams)