UTISCI JEDNE NORVEŽANKE: Neprijatelji Srbije su promaja i hladan beton!

"Promaja ubija, promaja je opasna i mislim da je najveći neprijatelj srpske populacije. Ako ih zakači, momentalno će postati bolesni, prehladiti se, ili nešto mnogo gore", ističe ova Norvežanka

Sine Folsland Olsen, Norvežanka koja živi u Srbiji, podelila je svoje utiske koje su na nju ostavili naša zemlja i njeni stanovnici. Iako se oduševila srpskom ljubaznošću i gostoprimstvom, kako kaže, nikada joj neće biti jasno zašto je promaja "najveći neprijatelj srpske populacije", kao ni zašto, ni u kom slučaju, ne treba spustiti ranac ili torbu na pod. Prenosimo vam njena zapažanja.

Pre svoje prve posete Srbiji, nekoliko godina ranije, nisam čak znala ni gde se ona nalazi na mapi. Znala sam da je bivša članica Jugoslavije, da se prostire nedaleko od Rumunije, ali to je bilo otprilike sve što sam znala. Na časovima geografije u osnovnoj školi, učili smo svaku zemlju i glavni grad na svetu, ali tamo gde je trebalo da bude Jugoslavija, nalazio se prazan, beli prostor bez granica – zbog ratova koji su se tada odvijali.

Došla sam u ovu zemlju na vrlo čudan način. Neko vreme sam igrala onlajn kompjutersku igricu "World of Warcraft", i u toku godišnjih odmora prethodnih godina sam obilazila onlajn prijatelje u Irskoj i Engleskoj. Onda, 2008, došlo je vreme da posetim vrlo dobrog prijatelja iz Srbije. Njega sam takođe upoznala kroz igricu, i nikada ga ranije nisam videla uživo.

7. Hodati unutra bos, ili čak u čarapama, bez papuča. Od ovoga mogu da vam se smrznu stopala.

8. Spustiti ranac ili torbu na zemlju ili pod. Ovo donosi lošu sreću. Kako je ovo savršeno normalna stvar u Norveškoj, uradila sam to u prvom pica-restoranu u kome sam bila, 20 minuta otkako sam prvi put stigla u Srbiju. Moji srpski prijatelji su momentalno potrčali da me spasu podižući torbu, ali već je bilo prekasno: 2 minuta kasnije, shvatila sam da sam zaboravila svoje nove naočare u toaletu na aerodromu, 5 minuta kasnije moj prijatelj je izgubio mobilni telefon, a onda sam, 10 minuta kasnije, ja njega privremeno "izgubila" na parkingu.

Ima još mnogo toga da se kaže o mojoj omiljenoj zemlji, i stalno nalazim nove stvari kojima se oduševljavam – i nekoliko stvari koje zaista ne volim – među njima ovdašnje pušačke navike i načine na koje mnogi ovde tretiraju prirodu bez imalo poštovanja.

Srbija je haos, ali sa nekim čudnim redom. Ako želite da se nešto popravi, možda neće biti sređeno danas ili sutra, možda ne čak ni ove nedelje, ili sledeće – ali HOĆE se jednom srediti. I to ipak ne na način na koji ste planirali. Ono što sam ovde u Srbiji pronašla, učinilo je da obožavam ovu zemlju, i imam problema da je napustim od tada.

(Telegraf.rs / Izvor: iSerbia.rs/Miloš Belčević)