ARHANGELI: Otkrivamo ko su zapravo momci ispod kacige! (FOTO)

Po nekom nepisanom pravilu, u narodu se razvilo mišljenje da su bajkeri ljudi koji vode "loš način života". Pod time se misli da su oni prljavi, bradati i zapušteni, da vode život koji je pun razvrata, tuča i alkohola, njihova pojava često se vezuje za drogu, i po većini, motoristi su definitivno "loši momci". Telegraf vam otkriva ko su zapravo momci ispod kacige

Već dugo postoji veliki broj predrasuda o bajkerima koji vlada kako Beogradom, tako i celom Srbijom.

Po nekom nepisanom pravilu, u narodu se razvilo mišljenje da su bajkeri ljudi koji vode "loš način života". Pod time se misli da su oni prljavi, bradati i zapušteni, da vode život koji je pun razvrata, tuča i alkohola, njihova pojava često se vezuje za drogu, i po većini, motoristi su definitivno "loši momci".

Malo je onih koji znaju šta je zapravo istina. U poseti najstarijem nacionalnom moto klubu u Srbiji, "Arhangel - Srbija", i u razgovoru sa predsednikom kluba Banetom Jablanovićem, otkrivamo ko su ljudi ispod kacige, kakve su njihove navike, kojih pravila se drže i kakav život vode van ceste.

Kada i kako je nastao Vaš klub?

Ovaj klub nastao je 1992. godine i najstariji je nacionalni klub u Srbiji. Ja često kažem da je naša sudbina ista kao sudbina naše zemlje. Nastali smo u cilju da ljudima vratimo veru u prave vrednosti i to nam je veliki izazov. Došlo je do toga da smo se okupili kao osobe koje žele promene. Sjedinjili smo se u jedno veliko bratstvo i tako smo nastali.

Zašto baš Arhangel?

Naš osnivač, Rade Pop, po profesiji je bio zoograf ili crtač ikona. On je našu pravdoljubljivost, rodoljublje, srpstvo i čast najviše prepoznao u svetom Arhangelu Mihajlu, čije karakteristične osobine nosimo pune 23 godine.

Vi se pored ovoga bavite enterijerom. Kakva su zanimanja ostalih članova?

Da, ja sam enterijerista i projektovao sam mnogo klubova i poslovnih prostora širom prestonice. Na taj način pretačem svoja osećanja u dela. Ovde ima dosta intelektualaca koji se bave različitim stvarima. Među nama su lekari, piloti, inžinjeri, ekonomisti, pravnici, arhitekte, muzičari, treneri i sportisti, privrednici, kompozitori... Svi smo porodični ljudi,ostvareni kao roditelji i muževi.

Koji su uslovi i pravila koje članovi Vašeg kluba moraju poštovati?

 Ne može svako postati Arehangel. Kao i sva velika udruženja, mi imamo svoj kodeks pravila, koji se mora poštovati. Na primer, veliki smo protivnici narkotika i svako konzumiranje je najstrožije kažnjavano. Svaki član mora posedovati registrovan motorcikl, mora biti ostvaren kao profesionalac i kao porodičan čovek, ali je i obavezno poštovanje rok muzike. Upoznavanje traje godinu dana, nakon čega se odlučuje da li će biti primljen u klub.

Koji su motivi i ciljevi Arhanđela?

Ljubav prema slobodi, familijarnosti i međusobna podrška rezultira kvalitetnom zajednicom. Tako pokazujemo da Srbi mogu da budu složni. Dobra energija uvek pruža odlične rezultate. Naš cilj leži u odgovornosti koju imamo za mlađe generacije. Želimo da im pokažemo da oni odlučuju kako provode slobodno vreme i da im prikažemo prave vrednosti u kojima  mogu uživati. Još jedan od ciljeva je da u Beogradu pospešimo razvoj moto-turizma.

Učestvovali ste u velikom broju humanitarnih akcija. Uživate li u humanitarnom radu?

Pravo je zadovoljstvo pomagati drugima. Proveli smo radne sate na adaptaciji objekata za ugrožene ljude, organizovali smo mnogo humanitarnih koncerta, dobrovoljni smo davaoci krvi, pomažemo deci ometenoj u razvoju i prihode sa svirki dajemo za pomoć pojedincima i deci. Podržavamo i druge neprofitabilne organizacije i ostale moto klubove koji su mlađi od nas.

Čemu učite mlađe generacije?

Mlade učimo moralnom ponašanju, pre svega odgovornosti u saobraćaju, pa onda i u društvu. Učimo ih kako se pravilno vozi i putuje, kako se širi ljubav prema domovini. Teramo ih da prepoznaju ono što je dobro i da izbegnu loše stvari.

Šta je za bajkere sloboda?

Sloboda je kada živiš svoje snove. Kada u jednom trenutku možeš biti bilo gde. Treba imati poseban duh i želju, jer se ljudi plaše da izađu iz kalupa i urade ono što zaista žele. I ja imam obaveze kao i svaki drugi čovek, idem na posao, imam malu decu, pomažem po kući i održavam harmoniju. Ali moja nedelja se razlikuje po tome što sam ujutru u Beogradu, a popodne ili uveče mogu biti u Rimu ili na bilo kojem mestu. To je sloboda.

(D. Čavić)