"Zločin je ulaznica u organizaciju": Pukovnik Milović o tome kako tinejdžeri postaju "mašine za ubijanje"
Tinejdžeri - maloletnici i mlađi punoletnici - sve češće bivaju lišeni slobode i to zbog izvršenja najtežih krivičnih dela. Hapšenje osumnjičenog za brutalno ubistvo Tadije Pantića, kao i stravični pokušaj likvidacije u poznatom beogradskom restoranu "Durmitor" zbog kojeg je uhapšen šesnaestogodišnjak, ukazuju na jezivu činjenicu da kriminalne grupe sve češće unajmljuju tinejdžere za obavljanje najsurovijih kriminalnih radnji. Penzionisani pukovnik MUP Milan Milović za Telegraf.rs govori o tome zbog čega su tinejdžeri sve brutalniji kada su u pitanju izvršenja krivičnih dela.
Čini se da era profesionalnih ubica polako odlazi u istoriju jer su ih zamenile ubice koje su gotovo deca - oni su jeftini, lako zamenljivi i zakonski zaštićeniji.
Kako za Telegraf.rs objašnjava pukovnik MUP u penziji Milan Milović, tinejdžeri su "idealni za vršenje krivičnih dela jer nemaju formirano mišljenje, niti sistem vrednosti".
- Toga su svesni i organizatori kriminalnih grupa. Oni znaju da klinci nemaju dubinu razmišljanja i ako "padnu" krivične sankcije će biti minimalne, u zavisnosti od težine krivičnog dela koje su izvršili. Čak i da "padnu", većina njih ne zna ko je stvari nalogodavac krivičnog dela jer sa njim nije imao kontakt. Oni su idealni jer su željni dokazivanja. Takmiče se ko će biti opasniji i to dovodi do bezbednosnih fenomena. Naša policija i tužilaštvo se do skoro nisu susretali sa zločincima tih godina. S druge strane, u državama kao što su Kolumbija i Meksiko postoje maloletnici koji su plaćene ubice - objašnjava Milović.
On ističe da je tinejdžerima izvršenje krivičnog dela "ulaznica u organizaciju".
- Neko ih uslovi da treba da izvrše određeno krivično delo da bi postali članovi grupe. Surova je eliminacija ljudi koji ne mogu da budu članovi organizovane kriminalne grupe. Jako je dobro znati da te klince neko vrlo vešto organizuje. Kada odu u zatvor, tamo već imaju svoju infrastrukturu i to se često rešava rotacijama iz jednog zatvora u drugi ili čestim i iznenadnim promenama zatvorskih ćelija - dodaje.
Pukovnik u penziji ističe da policija aktivno hapsi tinejdžere prestupnike, ali da oni nisu koren problema. Kako su lako zamenljivi, učešće maloletnika i mlađih punoletnika u najtežim kriminalnim radnjama može da se spreči samo pronalaskom nalogodavca i presecanjem logistike.
- Ništa ne vredi dok se ne pronađe nalogodavac koji je naredio ubistvo, paljenje lokala ili izvršenje nekog drugog krivičnog dela, dok se ne preseče logistički deo, odnosno finansije. Kako sklonite "vojnike" sa ulice, dođe neki novi klinac. Kada se preseku tokovi novca i kada se zapleni imovina, onda dolazi do napretka. Treba napomenuti da su tinejdžeri koji učestvuju u vršenju krivičnih dela veoma vešti u komunikaciji. Često kupe karticu za telefon koju koriste tokom izvršenja krivičnog dela, pa je posle polome i bace. Njih neko jako dobro organizuje. UKP njih sve pohapsi, ali je dalje na tužilaštvu kako će da budu kažnjeni. Često kazne budu blaže jer ranije nisu izvršavali krivična dela, te se često brane sa slobode - objašnjava pukovnik Milan Milović.
"Filmovi i serije opasni po život"
Pukovnik Milović takođe ističe da postoji negativna strana medija kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori, Hrvatskoj i BiH, koja stvara određenu "podlogu" za kasnije vrbovanje tinejdžera za kriminal.
- U medijima se veličaju kriminalci. Oni gostuju u medijima i vode emisije, a mladi ljudi željni pažnje i brzog novca to sve vide kao najkraći put do ostvarenja snova. Takođe negativno utiću i ekranizacije poput serije "Narcos" i filma "Kum". Često govorim da je "Kum" napravio više štete u srpskom narodu nego svi ratovi i bombardovanje jer dovode do toga da se mladi ljudi poistovete s kriminalcima i misle da je to ispravan život - dodaje.
Kako ističe, u pitanju su "filmovi i serije opasni po život".
Zašto klanovi biraju decu?
Kriminolozi i stručnjaci za bezbednost saglasni su u jednom, što ističe i pukovnik Milović, a to je da regrutacija omladine nije slučajna, već da je reč o hladnoj, proračunatoj strategiji organizovanog kriminala.
Postoji nekoliko ključnih razloga za ovaj fenomen, a je Krivični zakojedan od važnijih faktora, osim onih koje je nabrojao sagovornik Telegrafa, jeste Krivični zakonik. Prema njemu, mlađi maloletnici, do 16 godina starosti, i stariji maloletnici, od 16 do 18 godina starosti, ne mogu biti osuđeni na doživotnu robiju ili kazne od 40 godina zatvora koje prete odraslima. Čak i mlađi punoletnici, starosti do 21 godine, mogu da budu osuđeni za maksimalno 20 godina zatvora, za šta je primer u srpskom pravosuđu, Uroš Blažić, koji je počinio masovno ubistvo. Takođe, mlađi od 14 godina nisu krivično odgovorni i ne može da im se sudi.
Takođe, jedan od razloga je i to što su tinejdžeri "jeftina radna snaga". Dok profesionalni plaćenik za likvidaciju može tražiti desetine ili stotine hiljada evra, zavedeni tinejdžer to može učiniti za "sitniš", otpis duga, ili samo za lažni osećaj pripadnosti i statusa u grupi.
Mlade je najlakše izmanipulisati i ubediti ih da su ubeđenja određene kriminalne grupe pravedna. Deca koja su često željna dokazivanja, "brze love" i statusa opasnih momaka sa društvenih mreža, postaju idealno "topovsko meso". Za njih, kriminal nije posao, već način da postanu "neko i nešto" u iskrivljenom sistemu vrednosti.
(Telegraf.rs)