Skupili smo pare za Aleksandara (10), ali on nije dočekao operaciju: Spas mu je izmakao za samo 10 dana (FOTO)

Skrhani bolom majka Nedeljka i otac Slobodan istog dana su tužnu vest podelili sa praticoma na društvenim mrežama

Desetogodišnji Aleksandar Rokić od rođenja je bolovao od dečije paralize. Bez pomoći roditelja nije mogao ni jednog trena. Nije hodao, povremeno je imao epileptične napade, majka ga je hranila. Ruski lekari su ga operisali pre dve godine u Ćupriji i zakazali drugu operaciju u martu ove godine koju porodica nije mogla da plati. Nažalost, Aleksandar nije dočekao operaciju.

Vidim duplo, ruka mi se trese i ne sluša me, treba mi 10 minuta samo da udahnem: Shvatam koliko je teška ova bolest i borba za život (FOTO)

Fondacija "Podrži život" je počela prikupljanje novca, a nakon teksta na Telegraf.rs anonimni supružnici iz Švajcarske uplatili su ceo iznos, 305.000 dinara, kako bi pružili šansu Aleksandru da prvi put u životu stane na svoje noge.

Nažalost, Aleksandar nije dočekao operaciju koja je trebalo da se obavi 8. juna. U bolnici u Beogradu je dobio epileptični napad, lekari su odreagovali brzo, povratili ga, a potom je zauvek sklopio oči.

Skrhani bolom majka Nedeljka i otac Slobodan istog dana su tužnu vest podelili sa praticoma na društvenim mrežama.

- Nemam više moga Ace. Odveo ga brat na bolje mesto. Anđeo sa anđelom - napisala je majka Nedejka na svom Fejsbuk profilu.

U skromnom domu Rokića u Badovincima, kod Bogatića, velika je tuga i gotovo neizdrživ bol zbog gubitka drugog deteta. Prvog sina, Radosava izgubili su pre tri godine. I on je bolovao od iste bolesti kao mlađi brat. Imao je petnaest godina.

Posle sahrane neutešna majka je objavila fotografiju dve humke na seoskom groblju.

- Rade, sine, stigao ti je bata Aca. Anđeli naši počivajte u miru - napisala je.

Iako je kukala nad svojom sudbinom, teškim životom i siromaštvom, Nedeljka se ni jednog trenutka nije predavala. Ova "majka hrabrost" je posebno posle smrti prvog deteta danonoćno bila uz mlađeg Aleksandra.

Iako i sama skrhanog zdravlja, borila se svim silama da bar njega spase, da kuća ne ostane bez potomaka. Devetnaest godina, prvo sa Radosavom, a potom i sa Aleksandrom, provela je u bolnicama i rehabilitacionim centrima.

Često su bili bez dinara u kući, naročito od kada je Slobodan ostao bez stalnog zaposlenja, ali nisu odustajali. On je radio za dnevnicu, a brojni neznani humani ljudi pomagali su im dobrovoljnim prilozima da prežive i leče bolesnu decu.

Tužnu vest o preranom odlasku malog Aleksandra, javili su i humanitarnoj fondaciji "Podrži život".

- Neka sredstva koja su humani ljudi iz Švajcarske uplatili za Acinu operaciju pomognu nekom drugom bolesnom detetu - poručila je majka Nedeljka.

(D. Grujić)