U ovim zemljama plastične kese su zabranjene, a kazne su paprene: Počinje njihovo naplaćivanje u Srbiji, trošimo ih u nenormalnim količinama (FOTO) (VIDEO)

Nisi Srbin ako u kući nemaš kesu punu drugih kesa, glasi jedan od šaljivih opisa Srba

Vest da će kompanija Delez Srbija od 16. aprila početi da naplaćuje plastične kese u prodavnicama Shop&Go, ponovo je pokrenula priče o zabrani njihove upotrebe. Brojne zemlje u svetu već su ili zabranile ili uvele poreze na upotrebu plastičnih kesa kako bi smanjile zagađivanje životne sredine.

Kako su naveli iz ove kompanije, dosadašnja iskustva na drugim tržištima, pokazala su da je naplata kesa dala najbolje rezultate i da je potrošnja plastičnih kesa smanjena i do 80 odsto.

>>>ZABRANIMO ZAKONOM UPOTREBU NAJLON KESA U SRBIJI: Da li ste i vi već potpisali ovu peticiju?

Tim povodom nedavno se oglasio i ministar za zaštitu životne sredine Goran Trivan, koji je rekao da Ministarstvo životne sredine radi na rešenju za smanjenje upotrebe plastičnih kesa, a jedan od predloga je upravo ovaj koji će kompanija Delez Srbija uskoro početi da sprovodi, a to je naplata tih kesa. Kako je Trivan rekao za Radio Televiziju Vojvodine, do kraja godine bi moglo da se nađe rešenje za prekomernu upotrebu kesa.

I dok se u Srbiji potroši oko 2.500 kesa godišnje po glavi stanovnika, građani EU potroše samo 500. Direktiva o plastičnim kesama obavezala je članice EU da do 2025. godine potrošnju smanje za 80 odsto.

Podaci Evropske komisije pokazuju da su Danska i Finska primenom raznih mera smanjile upotrebu na četiri kese po glavi stanovnika, a Irska je za 15 godina sa 328 došla na 18.

ZAŠTO BI TREBALO PLASTIČNE KESE ZAMENITI CEGERIMA?

Glavni razlog zbog koga bi plastične kese trebalo da zamenimo platnenim cegerima, jeste činjenica da je za razgradnju jedne plastične kese potrebno od 400 do 1.000 godina, pa bi na taj način smanjili zagađenje životne sredine. Takođe, samo 1-3 odsto njih se reciklira.

Na godišnjem nivou u svetu se iskoristi jedna milijarda vrećica, dok je prosečno vreme upotrebe kese od strane ljudi je 12 minuta. Istraživanja su pokazala da ceger ili torba može da poštedi minimalno šest plastičnih kesa mesečno, a godišnje čak 288.

Koliko je štetna upotreba plastičnih kesa toliko je štetna i njihova proizvodnja, jer se za proizvodnju koriste naftni derivati.

Iako izgledaju bezazleno, veoma su opasne po životnu sredinu. Lagane su, pa ih vetar lako raznosi na velike udaljenosti i ima ih sve više i više. Vrlo često ih možemo videti na granama drveća, u rekama, u žbunju kraj puta ili čak i u okeanima.

Kako su se kese u supermarketima pojavile tek 1977. godine, sve su prilike da se nijedna još uvek nije raspala.

Naučnici procenjuju da bi, ukoliko nešto ne uradimo po tom pitanju, do 2050. godine količina plastike u okeanima mogla da nadmaši količinu ribe.

Na žalost, procenjuje se da oko 100.000 životinja godišnje umre od gušenja plastičnim kesama, jer ih greškom uzmu kao hranu, a mnoge od njih se upetljaju u kese i ne mogu da se oslobode.

GDE JE ZABRANJENA UPOTREBA PLASTIČNIH KESA?

Prva država na svetu koja je zabranila distribuciju plastičnih kesa je Zanzibar, a ubrzo su njen primer sledili Bangladeš, Butan, Ruanda, Luksemburg i Italija.

Prva zemlja u Evropi koja je počela da naplaćuje porez na upotrebu plastičnih kesa bila je Danska, koja je još 1994. godine uvela tu meru.

Najpozitivniji primer predstavlja Irska koja je 2002. godine uvela obaveznu naplatu kesa, što je za rezultat dalo pad potrošnje sa 328  na samo 18 komada.

Od evropskih zemalja koje su takođe uvele zabranu ili poreze na korišćenje plastičnih kesa, tu su još i Velika Britanija, Nemačka, Francuska, Španija, Belgija, Holandija, Rumunija i Švajcarska.

Od afričkih zemalja, pored Kenije i Ruande, koje su uvele poreze na korišćenje ili zabranile plastične kese, spominju se još i Kamerun, Gvineja Bisao, Mali, Tanzanija, Tunis, Uganda, Etiopija, Eritreja, Malavi, Mauritanija, Maroko, Benin, Čad, Kongo, Bocvana i Južnoafrička republika.

Neposredno pre početka Olimpijskih igara 2008. godine u Pekingu, Kina je zabranila upotrebu tankih plastičnih kesa, a deblje kese počele su da se naplaćuju. Ovakve mere dovele su do smanjenja upotrebe kesa za dve trećine.

Osim Kine i Bangladeša, azijske zemlje koje zabranjuju ili imaju visoke poreze na upotrebu plastičnih kesa su Kambodža, Hong Kong, Indija, Indonezija, Izrael, Malezija, Mjanmar i Tajvan.

Kad je reč o Australiji, još uvek nema zabrane na državnom niovu, ali Severna teritorija, Južna Australija i Tasmanija zabranjuju upotrebu plastičnih kesa na svom području.

Nažalost, Sjedinjene Države još nisu stavile zabranu na upotrebu plastičnih kesa. Međutim, Meksiko i neke kanadske pokrajine jesu uvele određene mere, a i sve veći broj američkih država i gradova ide u tim pravcu. Kalifornija je 2014. godine postala prva američka država koja je zabranila upotrebu plastičnih kesa, a umesto njih uvela je papirne. Osim Kalifornije, u Americi upotrebu plastičnih kesa zabranjuju Njujork, Sijetl, Distrikt Kolumbija, Havaji, Mejn, Roud Ajlend i Portoriko.

Kada je reč o Južnoj Americi, Argentina, Brazil, Čile i Kolumbija preduzele se određene mere kako bi se smanjila upotreba plastičnih kesa, a neke od tih mera su korišćenje samo biorazgradivih kesa i implementacija reciklaže.

U Srbiji upotreba plastičnih kesa još uvek nije zabranjena, mada se radi na pronalasku adekvatnog rešenja za smanjenje njihove upotrebe. Republika Srbija za sada podstiče proizvodnju i korišćenje biorazgradivih kesa.

Prema Zakonu o ambalaži i reciklažnom otpadu iz 2012. godine, predviđeno je da oni koji proizvode i uvoze plastične kese plaćaju taksu za to, dok Fond za zaštitu životne sredine daje i podsticaj za sredstva proizvođačima biorazgradivih kesa i njihovim uvoznicima.

NOVČANE KAZNE ILI ZATVOR

Više od 40 zemalja dalo je zeleno svetlo za zabranu, delimično zabranu, novčane kazme ili poreznim pojedincima i kompanijama koje koriste plastične kese za jednokratnu upotrebu radi bolje zaštite životne sredine.

Kenija je prošle godine zabranila upotrebu plastičnih kesa, a svima koji ne poštuju zabranu, sledi novčana kazna do 38.000 dolara ili četiri godine zatvora. Zabrana se odnosi na korišćenje, proizvodnju i uvoz plastičnih kesa, a izuzetak su kese koje se proizvode u industrijske svrhe.

U Hong Kongu je zbog ne naplaćivanja plastičnih kesa prodavac bi morao da plati kaznu od oko 500 evra.

Posebna zabrana u Montrealu u Kanadi podrazumeva novčanu kaznu do 2.000 dolara za trgovce na malo i 4,000 za kompanije. U Južnoj Africi od 2003. godine novčana kazna iznosi oko 6.900 evra ili 10 godina zatvora, a sve kako bi pokazali da su ozbiljni povodom ovog pitanja.

Južna Australija je bila prva država koja je izdala zabranu 2009. godine. Za kršenje zakona novčane kazne iznose do 5.000 dolara za distribuciju zabranjenih kesa.

U videu pogledajte kako su Britanci odlučili da se bore protiv plastike:

VIDEO: Đubre na parkingu kod Buvljaka

(M.I.)