Šta se dešava ispod čelične kupole Černobilja: Više od 200 tona radioaktivnog materijala i dalje preti

M. K.
Vreme čitanja: oko 2 min.
Printskrin: Facebook/ VOLODIMIR ZELENSKII

Nakon saopštenja IAEA da je sarkofag koji štiti nuklearnu elektranu u Černobilju oštećen, oglasili su se stručnjaci i objasnili kakve bi potencijalne posledice mogle biti.

Podsetimo, ruski dron je u februaru ove godine udario u Novi bezbedni konfajment (NBK), gigantsku čeličnu konstrukciju otvorenu 2019. godine kako bi pokrila stari sarkofag - izgrađen u žurbi 1986. godine. Februarska intervencija je "popunila prazninu", ali je to bilo privremeno rešenje, poput flastera na rani, govore stručnjaci za "La Repubblica".

Sergij Plohij, poznati ukrajinski istoričar, objasnio je da bi vraćanje pune bezbednosti zahtevalo opsežne strukturne radove, a ne privremenu popravku. Kupola počiva na materijalima koji su već ugroženi posledicama eksplozije reaktora, i danas je u krhkom stanju koje se ne može ignorisati.

Katastrofa iz 1986: bomba radioaktivne prašine

Ispod kupole, stari sarkofag i dalje leži, brzo izgrađen nakon katastrofe 1986. godine i nikada nije bio potpuno stabilan. Unutra se čuva preko 200 tona rastopljenog radioaktivnog materijala, kontaminirane prašine i ostataka uranijuma i plutonijuma. NSK je stvoren posebno da izoluje ovaj materijal i spreči njegovo oslobađanje. Edvin Lajman, fizičar iz "Union of Concerned Scientists", upozorava da bi svako urušavanje dela sarkofaga moglo da oslobodi oblak radioaktivne prašine sa potencijalno ozbiljnim posledicama po okolnu sredinu.

Zašto curenje može da izazove reakciju

Ako oštećenje strukture nije rezultiralo trenutnim radioaktivnim curenjem, ostaje još jedna opasnost: voda.

Kupola služi ne samo da spreči curenje zračenja, već i da spreči curenja. Prodor kišnice može uticati na rastopljeno gorivo, bogato uranijumom i plutonijumom, stvarajući uslove za reakciju fisije.

Lajman objašnjava da voda "moderira" neutrone, povećavajući verovatnoću lančane reakcije. U takvom scenariju, radioaktivni materijal bi se zagrejao, emitovao gasove i ubrzao unutrašnju koroziju, što bi potencijalno rezultiralo povećanim nivoom zračenja.

Kako navode stručnjaci, ranjivost reaktora nije apstraktna hipoteza. U 2021. godini zabeležen je neobjašnjiv porast od 40% neutrona koje emituje radioaktivno gorivo. Događaj nikada nije u potpunosti shvaćen, delom zbog toga što sarkofag sprečava precizan pogled na to šta se dešava unutra. Ta epizoda pokazuje koliko je lokacija osetljiva na varijacije vlažnosti, temperature ili raspodele vode i koliko je neophodno potpuno funkcionalno zadržavanje.

Prava pretnja

Stručnjaci se slažu da ne postoji neposredni rizik od eksplozije velikih razmera ili curenja radioaktivnosti. Džim Smit, profesor na Univerzitetu u Portsmutu, takođe naglašava da stari sarkofag nije oštećen. Međutim, oštećenje spoljne kupole predstavlja ozbiljnu ranjivost: novi napad, strukturni kvar ili povećanje curenja mogli bi ponovo aktivirati opasnu dinamiku unutar reaktora.

(Telegraf.rs)