Lola je majka hrabrost: Preživela je nemoguće da njeno dete dođe na svet, ovo je njena priča
U poslednjim mesecima Drugog svetskog rata, Lola Kantorovič je činila sve što je mogla da sakrije trudnoću. U tome je uspela jer je većina zatvorenika u koncentracionom logoru Bergen-Belsen imala naduvene stomake zbog dugotrajnog izgladnjivanja.
Kada su joj počeli porođajni bolovi u martu 1945. godine, Rusi su napredovali kroz Nemačku, a Bergen-Belsen je bio u haosu. Njena ćerka Ilana rođena je 19. marta, 30 dana pre nego što su Britanci oslobodili logor.
Danas Ilana Kantorovič Šalem (81) je među najmlađim preživelima Holokausta. Preživela je samo zato što je rođena u trenutku kada je nacističko rukovodstvo bilo u rasulu dok se rat bližio kraju. U suprotnom, gotovo sigurno bi bila ubijena.
Više od osam decenija nakon završetka Holokausta, Šalem po prvi put javno deli svoju priču i priču svoje majke, svesna koliko je malo preživelih Holokausta ostalo.
Međunarodni dan sećanja na Holokaust obeležava se širom sveta 27. januara, na godišnjicu oslobađanja Aušvica-Birkenaua, najozloglašenijeg logora smrti u kojem je ubijeno oko 1,1 milion ljudi, većinom Jevreja. Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je 2005. godine rezoluciju kojom je taj datum ustanovljen kao godišnja komemoracija.
Oko 6 miliona evropskih Jevreja i milioni drugih ljudi, uključujući Poljake, Rome, osobe sa invaliditetom i LGBTQ+ osobe, ubili su nacisti i njihovi saradnici. Oko milion ipo žrtava bila su deca.
Komemoracije ove godine održavaju se u trenutku porasta antisemitizma, koji je dodatno ojačao tokom dvogodišnjeg rata između Izraela i Hamasa u Gazi.
Ljubav na mračnim mestima
Majka i otac Ilane Šalem upoznali su se kao tinejdžeri u getu Tomašov u Poljskoj. Lola Rozenblum bila je iz tog mesta, dok je Herš (Cvi) Abraham Kantorovič premešten u geto iz Lođa, u Poljskoj.
Nakon što su nekoliko godina proveli u getu u teškim uslovima prinudnog rada, uz gubitak članova porodice, premeštani su kroz nekoliko radnih logora, gde su uspeli da se tajno viđaju tokom nekoliko meseci.
"Moja majka je govorila da je zapravo bilo mnogo ljubavi na tim mestima. Šetali su pored reke. Bilo je romantike", priseća se Šalem.
Majčine prijateljice pomagale su da se organizuju tajni susreti između njih dvoje, koji su se venčali na neformalnoj ceremoniji još u getu.
Godine 1944. par je razdvojen. Herš Kantorovič je na kraju stradao u maršu smrti, samo nekoliko dana pre završetka rata. Lola je provela vreme u Aušvicu i radnom logoru Hindenburg. Trudna je završila marš smrti do Bergen-Belsena u Nemačkoj.
"Ako bi otkrili da je trudna, ubili bi je", rekla je Šalem. "Krila je trudnoću od svih, čak i od prijatelja, jer nije želela dodatnu pažnju niti da joj neko daje svoju hranu."
Arhivistkinja Jad Vašema, Sima Velkovič, koja je istraživala Šaleminu priču, nazvala ju je "nezamislivom".
"U martu su uslovi bili zaista užasni, bilo je planina leševa", rekla je Velkovič. "Bilo je na hiljade, desetine hiljada ljudi koji su bili bolesni, gotovo bez hrane u to vreme."
Do danas, Šalem nema objašnjenje kako je njena majka, ne samo preživela uslove u logoru, već i rodila zdravo dete. Majka i ćerka provele su mesec dana u logoru Bergen-Belsen pre nego što su ga Britanci oslobodili, a zatim dve godine u obližnjem logoru za raseljena lica.
Potom su se preselile u Izrael, gde su se roditelji njenog oca preselili pre rata. Majka Ilane Šalem godinama je gajila nadu da je njen otac preživeo. Nikada se ponovo nije udala niti je imala još dece.
U prvim mesecima nakon rata, beba Ilana bila je stalno okružena brigom, jedno od retke dece u izbegličkom logoru.
"Zapravo, bila sam svačije dete, jer je za njih to bio neki znak života. Mnoge, mnoge žene su brinule o meni, jer su bile veoma uzbuđene što su sa malom bebom", rekla je Šalem.
Fotografije iz tog perioda prikazuju nasmejanu bebu Ilanu okruženu grupom odraslih. Majčine prijateljice govorile su o njoj kao o "novom semenu" i zraku nade u mračnom vremenu, rekla je Šalem.
Nije joj poznato da je još neko dete rođeno u koncentracionom logoru Bergen-Belsen preživelo. Jad Vašem, izraelski muzej i istraživački centar Holokausta, dokumentovao je više od 2.000 beba rođenih u izbegličkom logoru Bergen-Belsen nakon oslobođenja, između 1945. i 1950. godine. Muzej u Bergen-Belsenu uspeo je da pronađe dokumentaciju o Ilaninom rođenju, uključujući i tačan sat rođenja, koja se danas čuva u Jad Vašemu.
Tema o kojoj se malo govorilo
Šalem, koja je studirala socijalni rad, počela je da postavlja pitanja majci tokom studija šezdesetih godina, u vreme kada je u izraelskom društvu još uvek bilo tabu da se zadire u iskustva preživelih.
"Danas znamo da, da bismo obradili traumu, moramo da govorimo o njoj", rekla je Šalem dodajući da "ti ljudi nisu želeli da pričaju o tome".
Ona je napomenula kako su, nakon napada Hamasa na južni Izrael 7. oktobra 2023. godine, mnogi preživeli tog napada odmah počeli da govore o tome šta im se dogodilo.
Ali, neposredno posle Holokausta, posebno u Izraelu, situacija je bila drugačija. Mnogi preživeli pokušavali su da zaborave šta se dogodilo. Majka Ilane Šalem često se suočavala sa nevericom kada bi govorila o porođaju u koncentracionom logoru, pa je uglavnom prestala da priča o tome. Ponekad je govorila o onome što je preživela sa drugim prijateljima preživelima, ali retko sa strancima, rekla je Šalem.
Manje od 200.000 preživelih Holokausta
Šalem nikada ranije nije javno podelila priču svoje majke, koja je umrla 1991. u 71. godini. Prošle godine završila je kurs genealogije u Jad Vašemu i počela da shvata koliko je malo preživelih Holokausta ostalo da ispričaju svoje priče.
Prema podacima njujorške Konferencije o jevrejskim materijalnim potraživanjima prema Nemačkoj, poznate kao Claims Conference, trenutno ima oko 196.600 živih preživelih Holokausta, od kojih polovina živi u Izraelu. Prošle godine umrlo je gotovo 25.000 preživelih Holokausta. Srednja starost preživelih je 87 godina, što znači da su većina bili veoma mala deca tokom Holokausta. Šalem je među najmlađima.
Šalem, koja ima dve ćerke, seća se kako je sa majkom delila sve o svojim trudnoćama i divila se onome što je ona preživela.
"To je bila veoma neobična situacija, verovatno je bila potrebna posebna snaga da bi se verovalo", rekla je Šalem.
"Rekla mi je i da se, da je znala da je moj otac ubijen, ne bi toliko trudila. Želela je da on upozna mene", kaže Šalem.
(Telegraf.rs)