MONARHIJA JE SRBIMA U KRVI: Slika proslave ustoličenja kralja Petra I na ulicama Beograda (FOTO)

Nakon Majskog prevrata u kome je život izgubio kraljevski par Obrenović, Narodna skupština je 15. juna pozvala kneza Petra Karađorđevića da se vrati u zemlju i sedne na upražnjeni presto. U Beograd je stigao 26. juna, odmah bio ustoličen za kralja, i odmah se sa dvorskog balkona pokazao narodu okupljenom u ondašnjoj Kralj-Milanovoj ulici

Nakon što su zaverenici izvršili državni udar u noći 10. juna 1903. godine (29. maja po starom kalendaru, zbog čega se ovaj događaj zove Majski prevrat), likvidiravši kralja Aleksandra i kraljicu Dragu (u narednim danima, nedeljama i mesecima istrebivši pripadnike bočnih grana dinastije Obrenović i njihove pristalice, opljačkavši dvor i arhivu, rasprodajući po Zapadnoj Evropi sve čega su se dokopali) Narodna skupština je 15. juna pozvala kneza Petra Karađorđevića da se vrati u zemlju i sedne na upražnjeni presto.

Petar je odmah krenuo u otadžbinu; na putu ka Beogradu prošao je kroz Beč gde ga je oduševljena srpska i hrvatska omladina pozdravila nazivajući ga "prvim jugoslovenskim kraljem". Svi Južni Sloveni su polagali nade u njega, da će ih napokon ujediniti u jednu državu.

U Beograd je stigao 26. juna i odmah bio ustoličen za kralja, pa se narodu obratio sa balkona Starog dvora u Kralj-Milanovoj ulici. Krunisanje će doći tek 21. septembra naredne godine u beogradskoj Sabornoj crkvi Svetog Arhangela Mihaila; svi srpski kraljevi pre i posle njega bili su samo miropomazani, a krunidba je trebalo da simboliše dolazak novog doba u istoriji Srba.

Odugovlačenje sa ovim događajem je bilo namerno, kako bi se poklopilo sa proslavom 100. godišnjice od početka Prvog srpskog ustanka koji je predvodio Petrov deda Đorđe.

Pored toga, diplomatska kriza zbog Majskog prevrata je morala biti prebrođena a Petar opran od optužbi za umešanost u likvidaciju kraljevskog para.

Premda se prašina donekle slegla, samo su predstavnici Crne Gore i Bugarske prisustvovali događaju; Ujedinjeno Kraljevstvo je zahtevalo da ubice budu kažnjenje i prekinulo je diplomatske odnose sa Kraljevinom Srbijom kada to nije učinjeno, ali Petar jednostavno nije bio u mogućnosti da kazni ljude koji su u tim prvim godinama nakon prevrata de fakto vladali Srbijom i u čijoj je milosti bio.

Za zaveru je Petar znao, ali da li je znao da će biti ubijeni nikada nije dokazano. Premda je podržao prevrat, javno je žalio zbog prolivene krvi i to je opisao kao čin koji nije "ni džentlmenski ni vredan 20. stoleća".

(O. Š.)