POSLEDNJA DŽENTLMENSKA BITKA STARE EVROPE: Kako su Nemci salutirali francuskoj konjici nasred bojišta (FOTO)

Može se reći da je Francusko-pruski rat vođen 1870-1871. godine poslednji rat stare i prvi rat nove Evrope. Jedan događaj koji se zbio tokom odlučujuće Bitke kod Sedana, vezan za sulude juriše francuske konjice, možda najbolje svedoči u prilog takve ocene

Francusko-pruski rat vodio se od jula 1870. do maja 1871. godine između Francuskog carstva pod vođstvom imperatora Napoleona III, i Pruskog kraljevstva na čijem je prestolu sedeo Vilhelm I a koje je zapravo vodio "gvozdeni" kancelar Oto fon Bizmark.

Kad se sve ogoli, sukob je izazvala pruska želja da ujedini nemačke države (bez Austrije) u Nemačko carstvo, i francuskom željom da to spreči kako ne bi došlo do poremećaja u ravnoteži moći na Starom kontinentu.

Francuska je objavila rat Pruskoj zbog jednog uvredljivog telegrama i svi su očekivali njihovu pobedu. Međutim, Prusi su bili mnogo organizovaniji, imali bolji komandni kadar, bili bolje obučeni, bolje koristili savremene tehnologije, i imali nešto što su zvali Generalštab, što niko pre njih nije imao a bez čega danas ne može da se zamisli nijedna vojska na svetu.

Rezultat je bio hitra invazija francuskog tla, serija munjevitih pruskih pobeda i osvajanje Versaja gde su Prusi 18. januara 1871. proglasili Nemačko carstvo. Rezultat sukoba je bio pripajanje Alzasa i Lorene novoj Nemačkoj, i pet milijardi franaka odštete koju je novonastala Francuska Republika bila prinuđena da plati Nemačkoj. Bio je to totalni poremećaj balansa moći u Evropi uspostavljen Bečkim kongresom 1815. godine koji je kasnije kulminirao Prvim svetskim ratom.

Može se reći da je ovo bio poslednji rat stare i prvi rat nove Evrope, koji je umnogome promenio način i pristup vojevanju. Između ostalog, promene su se ticale lanca komandovanja, postojanja generalštaba kao institucije, upotrebe novih tehnologija, artiljerije i železnice, prevaziđenosti konjice, organizacije vojne-medicinske službe zbog koje je ovo prvi rat nakon pet milenijuma istorijskih sukoba u kome je broj poginulih bio veći od broja preminulih od zaraznih bolesti, i mnogih drugih stvari.

Najvažnija bitka u ovom ratu bila je Bitka kod Sedana vođena 1. septembra 1870. godine u kojoj je pruska vojska pod komandom feldmaršala Helmuta fon Moltkea nanela najveću sramotu francuskoj oružanoj sili u njenoj dotadašnjoj istoriji: zarobili su samog imperatora Napoleona III, ali i čitavu armiju od 120.000 ljudi čime je ona faktički prestala da postoji.

Jedna epizoda koja možda na najbolji način svedoči da je zaista u pitanju poslednja bitka stare i prva bitna nove Evrope jesu bili uzastopni juriši francuske konjice pod komandom generala Žana Margerita.

Juriši su bili toliko uzaludni i toliko junačni da je čak i pruski kralj Vilhelm I, gledajući dešavanja sa jednog brda, ushićenu uzviknuo: "Ah! Hrabri ljudi!" i to, ironije li, baš na francuskom: "Ah! Les braves gens!". Konjica je bila prevaziđena, dakle, samo mnogi to nisu hteli da priznaju.

Onih poslednjih nekoliko preživelih francuskih konjanika nakon zadnjeg juriša kod Sedana se mirno, lagano i u tišini preko bojišta povuklo ka položajima svoje vojske, a da ih niko od pruskih vojnika nije dirao. Šta više, Nemci su se razmakli da bi propustili francuske konjanike, u stavu mirno salutirajući njihovom junaštvu u znak poštovanja.

Neverovatno! U svim potonjim ratovima tako nešto je postalo nezamislivo! Zbog toga i tvrdimo da je ovo bila poslednja džentlmenska bitka stare Evrope: konjica je umirala, vreme ju je pregazilo, a sa njom je izgleda umirala i čast.

(O. Š.)