Mislio sam da sam spreman za GTA 6. Nisam bio.
Trinaest godina. Toliko je prošlo od izlaska GTA 5. Dovoljno vremena da jedna igra postane legenda, da očekivanja porastu do potpuno nerazumnih visina i da počnete ozbiljno da sumnjate da bilo šta može da opravda toliku pomamu. A onda konačno sednete, pokrenete GTA 6 i shvatite da ste, uprkos svemu, potcenili Rockstar.
GTA 6 me je oduvao. I to govorim kao neko ko je imao apsurdno visoka očekivanja. Očekivao sam spektakl, tehnološki impresivnu igru, ogroman otvoreni svet i produkciju kakvu retko viđamo. Dobio sam sve to, ali prvi sati igranja ostavili su me sa utiskom da Rockstar ponovo igra u nekoj svojoj ligi.
Odmah da razjasnimo jednu stvar: ovo nisu konačna recenzija i presuda o igri koju ćemo verovatno igrati godinama. Za tako nešto potrebno je mnogo više vremena. Ovo su prvi utisci, napisani dok je početno oduševljenje još sveže. I bez ijednog spojlera, jer bi bila prava šteta da vam neko unapred otkrije makar i delić onoga što vas čeka.
Svet koji vas tera da zaboravite zašto ste uključili igru
Najveće dostignuće GTA 6 za sada je, bez ikakve dileme, njegov neverovatni otvoreni svet. Rockstar je oduvek umeo da napravi uverljivo digitalno okruženje, ali Leonida predstavlja ogroman korak napred, čak i u odnosu na Red Dead Redemption 2, igru koju sam godinama smatrao apsolutnim vrhuncem ovog pristupa.
Veličina mape je impresivna, ali ono što me je zaista zapanjilo jeste njena gustina. U GTA 6 imate osećaj da praktično svaka ulica, svaka prodavnica i svaki deo grada postoje sa razlogom. Ljudi se kreću, razgovaraju, reaguju na ono što se dešava oko njih. Saobraćaj ima sopstveni ritam, a različiti delovi Leonide izgledaju i ponašaju se dovoljno drugačije da putovanje između njih zaista ima težinu.
Posebno je fascinantna količina pažnje posvećene naizgled nevažnim detaljima. Enterijeri, animacije, odeća prolaznika, automobili i njihova unutrašnjost, osvetljenje, način na koji se svet ponaša dok vi jednostavno prolazite kroz njega. Količina detalja je gotovo nepristojna. Više puta sam se zapitao koliko je ljudi, vremena i novca bilo potrebno da se nešto ovakvo napravi.
I upravo tu leži jedna od najvećih prednosti GTA 6. U većini igara otvorenog sveta negde u podsvesti stalno imate sledeći zadatak. Ovde je dovoljno da sednete u automobil, uključite radio i krenete bilo gde. Sasvim je moguće da vam prođe pola sata pre nego što se uopšte setite šta ste prvobitno nameravali da radite.
GTA 6 je ogroman, ali još važnije, deluje neverovatno bogato sadržajem. Igra stalno pronalazi načine da vam privuče pažnju, bez osećaja da ste okruženi gomilom aktivnosti koje postoje samo da bi neko mogao da se pohvali njihovim brojem. A koliko sam do sada uspeo da vidim, tek sam zagrebao površinu.
Prepoznatljiv GTA, ali mnogo ambiciozniji
Koliko god svet bio impresivan, sve bi to bilo uzaludno da samo igranje ne može da isprati tu ambiciju. Srećom, GTA 6 je izuzetno zabavan, a poznate mehanike serijala dobile su dovoljno unapređenja da se razlika u odnosu na prethodnu igru jasno oseti.
Vožnja je odličan primer. Automobili imaju uverljiviju težinu, njihove karakteristike dolaze više do izražaja, a upravljanje pronalazi veoma dobar balans između arkadnog pristupa GTA 5 i izraženije fizike iz GTA 4. Možete da uživate u opuštenoj vožnji, ali kada odlučite da ozbiljno pritisnete gas, automobil zahteva više pažnje.
Pucnjave su takođe dobile potrebnu doradu. Kretanje, zaklon, animacije i reakcije okruženja doprinose tome da sukobi budu intenzivniji i uverljiviji. Nema potrebe da Rockstar izmišlja potpuno novi sistem borbe. Osnova je poznata, ali sada deluje znatno doteranije, sa boljim osećajem za težinu oružja i haos koji nastaje kada stvari krenu po zlu.
Posebno mi se dopada što novac i aktivnosti u otvorenom svetu imaju veći značaj. Postoji mnogo razloga da istražujete, trošite zarađeno i bavite se stvarima koje nisu neposredno povezane sa glavnim tokom igre. Ta sloboda je oduvek bila srž Grand Theft Auto serijala, ali GTA 6 je podiže na nivo koji prethodni nastavci nisu mogli da dostignu.
I što je možda najvažnije, igra uspeva da pomiri dve stvari koje često ne idu zajedno: ogromnu slobodu i osećaj da vaši postupci imaju određenu težinu. Svet nije statična pozornica koja strpljivo čeka da završite svoj mali cirkus. Reaguje na vas, a to čini čak i sasvim obične situacije znatno zanimljivijim.
Rockstarova opsesija detaljima
Tehnička prezentacija zaslužuje poseban tekst. GTA 6 je među vizuelno najimpresivnijim igrama koje sam video, a najviše fascinira koliko dobro sve funkcioniše kao celina. Modeli likova, animacije, osvetljenje, vremenski uslovi, gustina okruženja i sitni vizuelni efekti daju svetu uverljivost koja se teško prenosi običnim snimcima.
Treba pomenuti i ograničenje na 30 kadrova u sekundi na konzolama. Voleo bih da postoji opcija za 60 FPS, naročito u igri u kojoj se toliko vremena provodi u vožnji i akciji. Ipak, za sada mi to nije značajnije pokvarilo iskustvo. Vizuelna raskoš i količina stvari koje igra istovremeno prikazuje daju prilično jasnu sliku o tome koliko je Rockstar bio ambiciozan.
Veliki deo atmosfere dolazi i iz zvuka. Radio stanice, muzika, ambijentalni zvuci i razgovori koji dopiru iz okruženja daju Leonidi karakter. Serijal je oduvek imao odličan muzički ukus i prepoznatljiv smisao za humor, a GTA 6 nastavlja tu tradiciju. Satira savremene Amerike ostaje važan deo identiteta igre, sa onom prepoznatljivom Rockstarovom dozom bezobrazluka.
U celoj toj produkciji posebno cenim što GTA 6 ne ostavlja utisak igre koja pokušava da demonstrira svoju tehnologiju svakih pet minuta. Mnogo toga je tu da biste vi sami primetili, istražili ili potpuno ignorisali. Verovatno ćete propustiti ogroman broj sitnica tokom prvog igranja. I to mi se dopada.
Da li je vredelo čekati 13 godina?
Za konačan odgovor na pitanje da li je GTA 6 najbolja igra koju je Rockstar ikada napravio još je rano. Želim da vidim koliko će me držati njeni sistemi, kako će se razvijati tempo igranja i da li će početna fascinacija opstati posle nekoliko desetina sati. Posebno me zanima koliko će ogromna količina sadržaja ostati zanimljiva kada početni osećaj novine počne da bledi.
Ali na jedno pitanje već sada mogu da odgovorim: GTA 6 je premašio moja očekivanja, i to ozbiljno. Nisam očekivao da ću posle svih ovih godina, posle svih trejlera, najava i gotovo nepodnošljivog hajpa, biti toliko impresioniran onim što vidim.
Rockstar je imao gotovo nemoguć zadatak. Trebalo je napraviti nastavak jedne od najuspešnijih video igara svih vremena, opravdati trinaest godina čekanja i ponuditi dovoljno razloga da čitava industrija ponovo obrati pažnju. Prvi sati sugerišu da je studio uspeo u svemu tome.
Najbolji kompliment koji trenutno mogu da dam GTA 6 jeste da mi je, čim prestanem da igram, već u glavi šta bih sledeće mogao da radim. Ne zato što me čeka neki obavezni zadatak, već zato što želim da se vratim u Leonidu i vidim šta još krije.
Trinaest godina čekanja, a sada mi je najveći problem što dan nema dovoljno sati.
(Telegraf.rs)
Video: Električni automobili stigli u Novi Sad, ali prava priča je ono što dolazi posle njih
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.