≫ 

Vreme čitanja: oko 3 min.

Zekerijah Đezić, glas koji pleni dobrotom: Sećanje na legendarnog sevdaliju i spikera

Vreme čitanja: oko 3 min.

Pesmom "Vojska stara ide da odmara" iz 1969. godine Zekerijah Đezić je postao prvi sevdalija u pevačkom jatu Buce Jovanovića

  • 2

"Razbolje se šimšir list, pod pendžerom lijepe Magbule,

aman, razbolje se pa od tuge požuti.

Crnooka Magbulo, do korijena sav sam ogrez'o,

aman, u suzama sevdah jada golemog.

Ne plač' više djevojko, svaki momak može biti tvoj,

aman, ne plač' više već me zalij vodicom."

(Zekerijah Đezić)

Ah, kakav sevdah! U dva i po minuta ispevana je jedna od najlepših posveta ljubavi. "Razbolje se šimšir list" je 1966. komponovao, napisao i prvi snimio Zekerijah Đezić uz ansambl Žarka Milanovića.

- To je moja autobiografska pesma. Mnogo pre nego što sam je snimio, ja sam je preživeo pod pendžerima jedne crnooke. Izgleda da se i moje kolege i moji slušaoci pronalaze u mome ašikovanju. Ta pesma je izletela iz mene u Sarajevu, u jednom trenutku, ali je proživljena u mojoj rodnoj Semberiji. I sama reč "Semberija" ima neku opijajuću dužinu i melodiju - govorio je Zekerijah Đezić.

Zekerijah Đezić Đeza rođen je 1937. godine u Janji. Semberijac poreklom, sevdalija svetonazorom, plenio je i glasom i stasom po mahalama i ispod pendžera lepih devojka. Stasit, visok, crnomanjast, apolonski lep, zapevao je u Gradskom parki u Tuzli i postao lokalna zvezda.

- Zekerijah je prvi Tuzlak koji je snimio ploču i prvi Tuzlak koji je snimio novokomponovanu pesmu o Tuzlanki ("Tuzlanka se Sarajkama hvali"). Kada je snimio "Bosno moja lijepih planina" i "Razbolje se šimšir list" osvojio me za sva vremena. Pamtim ga kao prefinjenog gospodina, retkog sevdaliju koji je maestralno pevao šlagere, romanse i napolitanske pesme. Bio je jedan od mojih uzora - kaže princ lakih nota Nedžad Salković.

Zekerijah Đezić je obeležio zlatne godine Radio Tuzle, jedne od najstarijih i najslušanijih lokalnih radio stanica, pravom stecištu vrhunskih muzičara iz cele Juge. Nakon studija jugoslovenske književnosti i engleskog jezika, Zekerijah postaje spiker legendarnog Radio Sarajeva. Čim progovori Đeza, znalo se - to je Radio Sarajevo.

Slobodan Ćurčić, moj radijski učitelj i prvi spiker legendarnog Radio Šapca, govorio je mladim kolegama: "Ako nemate šta da radite, slušajte kako Zekerijh Đezić čita vesti". Zbilja, u Đezinom baršunastom baritonu bilo je i muzike i emocije. Iz Đezinog glasa izbijala je neka dobrota. Markantan i sugestivan, a istovremeno i suzdržan, odmeren, akcenatski i dikcijski savršen, proslavio je emisije "Sevdah putuje Evropom" i "Đerdan". Dešavalo se da na legendarnom festivalu "Ilidža" i vodi program i učestvuje kao pevač.

Snimao je sa najvećim autorima narodne muzike: Šerbom, Jovicom, Bucom, Grajom, Blagojem Košaninom, Spasom Berakom, Selverom Pašićem... Snimio je i desetine trajnih snimaka drevnih narodnih pesama: "Kradem ti se u večeri", "Devojka sokolu zulum učinila", "Imam jednu želju", "Sarajevo divno mesto", "Kad ja pođoh na Benbašu"...

- Snimao sam ploče i emisije sa stotinama pevača iz bivše Juge. Bilo je i popularnijih i tehnički boljih pevača od Zekerijaha, ali Zekerijah je neponovljiv gospodin. Širio je neku smirenost i odmerenost u ovom našem stalno napetom i naelektrisanom poslu. Komponovao sam mu nekoliko pesama: "Od Sarajki ljepših žena nema", "Druže stari", "Uspomena" - kaže proslavljeni kompozitor Radoslav Graić.

Pesmom "Vojska stara ide da odmara" iz 1969. godine Zekerijah Đezić je postao prvi sevdalija u pevačkom jatu Buce Jovanovića. Voleo je Buca i Saju, Zaima, Nedžada, Meha, komponovao im pesme, svirao na pločama, ali je naročito cenio Zekerijaha zbog retko savršenog izgovora i dikcije. Podario mu je vojničku ispratnicu, dopratnicu i povratnicu, pesmu uz koju se pevalo na peronima i kolodvorima, kasarnama i kafanama širom Juge.

Vojnička pesma u Zekerijahovom izvođenju bila je mnogo više od uobičajene namenske pesme. Bucina melodija i Zekerijahov glas dali su ovoj vojničkoj pesmi retko svečan i zvaničan ton, podigli je na nivo počasti vojniku i državi kojoj služi.

Služio je i Đeza Bosni i sevdahu. Kad se zaratilo u Bosni, ostao je u Sarajevu. Govorio je na početku belaja: "Ja sam umro na odloženo". Pao je u tešku depresiju, pokušao samoubistvo. Otišao je tiho, onako kako je i pevao, na današnji dan 17. oktobra 2002.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Lala

    17. oktobar 2021 | 09:04

    Ubili ga neljudi i nepravda. Slava legendi nase muzike.

  • JS

    17. oktobar 2021 | 11:53

    Izuzetan čovek, muzičar, melem za dušu. Onako markantan, se pojavi i otpeva divnim glasom i prelepim osmehom, začara publiku. Sve nas je i veselio, terao nam suze na oći. Svoju tugu i bol nije izdržao. Večna ti slava plemeniti Zekerijah Đediću.🙏

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA