Ado Gegaj, hit pevač i klasik narodne muzike: Kako napraviti hit od telefonskog broja

Adov bend je svirao sve živo, od Šote do Šumadije, od sevdaha do "Rokera s Moravu"

  • 0

"Znao sam da si drugoga srela, znao sam da te gubim,

čim si mi rekla da više nikad nemam prava da te ljubim.

Sve si mi zabranila, da te ljubim, da te zovem, da ti pisma pišem,

da mi možeš zabraniti da te bar ne volim više.

Znao sam da je drugi kraj tebe, znao sam da te gubim,

zvao sam dnevno stotinu puta, još uvek želim da te ljubim.

Znao da je gotovo s nama, da tako biti mora,

pis'o sam pisma svakoga dana, ali nema odgovora."

(Izet Gegaj - Milenko Jakšić - Dragan Stojković Bosanac)

Od Bosanca se možeš svemu nadati, pa i da najlepše na svetu donese jednu sentiš dvojku.

- Živeći u Srbiji, služeći vojsku u Beogradu, snimajući za Diskos, pevajući po kafanama, svadbama i vašarima, zavoleo sam i naučio mnoge dvojke, što nije svojstveno rođenim Sarajlijama. S tom pesmom i pločom sam probio led, prodao u 380. 000 i stekao ime u estardnom svetu - kaže klasik narodne muzike Ado Gegaj.

- Kad je "Sve si mi zabranila" počela da "razvaljuje", za mene skoro niko nije znao u Srbiji. Kad se zavrtela na svim radio stanicama, nađem se sa Jašarom Ahmedovskim u legendarnom Šumatovcu. Neki gazda počeo da ga spopada da peva na Šabačkom vašaru, da batali ugovorene tezge, ne pita koliko košta. Posle pola sata natezanja, Jašar reče gazdi: "Evo ti ga Ado!" Gazda me samo pogleda i namršti se. Kad mu je Jašar rekao da sam ja onaj što peva "Sve si mi zabranila", ustade čovek poče da me grli ljubi, pade posao i lova.

Ado Gegaj je rođeni Sarajlija. Muzičku karijeru je započeo tako što je svirao gitaru u porodičnom ansamblu sa bratom i sestrom.

- Svirali smo u bašti ribljeg restorana na Ilidži - nas četvorica u bendu, pevačica, uniformisani po poslednjoj modi. U jeku najžešće svirke priđe nam jedan lepuškasti dečko i zamoli da ga pustimo da nešto otpeva. "Mali, bolan, vidiš da imamo pevačicu" - rekoh mu ljutito.

- Moj brat je bio malo popustljiviji, sažalismo se, pružismo mu mikrofon da otpeva jednu i da beži. Kad je "drmnuo" jednu Šabanovu, kosa nam se digla, gosti su ustali i u neverici tražili Šabana po restoranu. Odmah smo osetili da imamo "zlatnu koku", ponudili mu da radi sa nama. Podig'o nam je cenu za pedeset odsto. Taj mali je bio Jašar Ahmedovski, primili smo ga kao člana porodice, brusili ga i pripremili teren za taj fatalni susret sa Šabanom.

Adov bend je svirao sve živo, od Šote do Šumadije, od sevdaha do "Rokera s Moravu".

- U Sarajevu smo formirali porodični bend - moj brat Izet je svirao harmoniku, ja sam svirao gitaru, sestra Hajrija je pevala. Pročuli smo se, postali jedan od najtraženijih bendova u Sarajevu. Kada su "Rokeri s Moravu" bili na vrhuncu, skidali smo i njihove pesme. I danas se prepričava kako sam ih imitirao, sve sa šajkačom i narodnom nošnjom.

- Sećam se jednog gosta koji dođe oko sedam sati i svako veče nam ostavi po hiljadu maraka za jednu turu od desetak pesama "Rokera s Moravu". Trideset dana - trideset hiljada maraka. Sarajevo je brujalo o tome.

Ado Gegaj je pevač sa jakim porodičnim pedigreom. Iz kuće je poneo ljubav prema pesmi, a repertoar je proširio daleko izvan granica sevdaha.

- Moji pokojni roditelji su mnogo voleli muziku, čini mi se, sve bi dali za lepu pesmu. Dobro se sećam, prodavali smo kuću da bi kupili bolju i na boljem mestu. Živelli smo skromno, radnička plata, zafalilo para, pa smo prodavali i televizor i gramofon. Mi onako mali, uhvatimo majku za skute i molimo da ne proda gramofon. Kad vratim film unazad, vidim da je muzika duboko u meni, da sam nasledio gen od mojih roditelja, da sam sačuvao i taj naš iskonski sevdah za retke trenutke rahatluka i bonluka.

I pored višegodišnjeg pevačkog i sviračkog iskustva, Ado Gegaj je relativno kasno ušao u diskografiju. Imao je skoro trideset godina kada je 1987. snimio prvu ploču.

- Svi najveći hitmejkeri su bili zauzeti, nije bilo šanse da i za mene odvoje malo vremena i da mi dadnu neku pesmu. Bio sam tužan, nervozan, nikakav, skoro ubijen i na kraju termina. Onda je na scenu stupio moj brat Izet i rekao mi da se ne sekiram, krenućemo sami. "Donesi iz latice onu pesmu što ti je dao onaj čiko kad ste bili u vojsci" - reče mi Izet.

- Ja izvučem iz ladice pesmu "Okreni moj broj" koju mi je u Šumatovcu dao Miki Jovičić, jedan od najboljih Šabanovih tekstopisaca. Zapravo, mene je moj rođeni brat Izet i stvorio kao pevača, komponovao je praktično sve moje pesme, pa i "Okreni moj broj". To je moja lična karta, veliki hit sa moje prve ploče, pesma koja me prati sve ove godine. I oni koji me ne znaju, koji ne znaju nijednu moju drugu pesmu, znaju makar za "Okreni moj broj".

Imao je Ado velliku sreću i privilegiju da prva dva albuma snimi sa maestrom Draganom Stojkovićem Bosancem i njegovim čuvenim aranžmanima.

- Dobro se sećam, Bosanac se zavalio u onom trosedu, a ja mučenik ušao u studio, pustio glas, dao sve od sebe, i sav u goloj vodi prilazim kod majstora da čujem utiske. "Adoni, ovo ti je jedno veliko s*anje, marš kući i vežbaj!" Ja se skamenio i zanemio. Sednem u auto i plačem od Beograda do Sarajeva. Bilo mi krivo, a znam da je Bosanac u pravu. Kupim novi vokmen i počnem da vežbam u našoj lepoj vikendici van grada. Kad sam došao na popravni ispit kod Bosanca, za tri i po sata otpevao sam iz cuga svih osam pesama na mom prvom albumu.

Tako je Ado otvorio ciklus pesama o telefonima: "Okreni moj broj", "Telefon zvoni", "Imam drugi broj", "Nazovi zbog nas". Ado Gegaj je i od broja iz telefonskog imenika napravio hit od nekoliko miliona pregleda na Jutjubu.

- Kad je tako dobro prošla "Okreni moj broj", nešto me vuklo da i na sledećim pločama snimim nešto o telefonu. Sećam se, jedan čiča donosi litru rakije i kaže: "Ja sam Milorad Purković, učitelj iz Rogatice, sviđa mi se kako pevaš, ovo je za tebe od mene i alal ti ova pesma".

- Kad sam ušao u studio na snimanje i kad sam počeo da pevam refren "dva, dva, pet, osam, osam, tri", pomislio sam šta je ovo majko draga, ovo je neka pesma za dečji festival. Hteo sam da napustim snimanje, ali me i sin ubedi da je snimim. I evo, i dan-danas nosim telefon na čijoj je pozadini ugraviran broj 225 - 883. Kažu da sam jači od Džems Bonda - on ima samo tri broja, a ja šest.

Muzička apoteka Ado Gegaj Foto: Promo, Printskrin: Youtube/Ado Gegaj

Iako rođeni Sarajlija, Ado je najmnje pevao u Sarajevu.

- Više sam pevao u Beogradu i Brčkom nego u Sarajevu, da ne pričam o Zapadu. Toliko mi tezgi propalo zato što ne lete avioni zbog magle u Sarajevu. Odem u Nemačku, pa se ne vraćam mesec dana, odem u Ameriku ostanem šest meseci. Tako me put odveo za Austriju, i evo već devet godina živim u Klagenfurtu. Tako sam navikao, i u našem poslu se više zarađuje vani nego ovde.

Posle desetak studijskih albuma, miliona prodatih ploča, mnogo pesama za sva vremena ("Okreni moj broj", "Sve si mi zabranila", "Ne bi ona drugog srela", "Varao me jaran moj", "Telefon zvoni", "Hej, majko, mati", "Ko vojniku ljubav krade"), snimio je Ado i jednu novu pesmu od koje mnogo očekuje.

- Milenko Jakšić, moj najplodniji tekstopisac i drug iz momačkih dana, napisao mi je pesmu "Mekani jastuk". Kad je uspeo da me iznervira zato što je previše skroman a napravio je stotine hitova od kojih smo se obogatili, Milenko mi porukom šalje tekst pesme sa napomenom: "Drug moj, ako ovo ne bude hit, prestajem da pišem". Baš zbog tog Milenkovog zadatka i amaneta, otpevao sam je sa puno emocija. Bogu hvala, pesma se zahuktava, raste onako iskreno i pošteno, bez pumpanja i naduvavanja.

Baš u godinama kad se bivša Juga u krvi raspadala, napisao je Ado i svoju jedinu autorsku pesmu "Hej, majko, mati", pravu posvetu svojoj majci i svim majkama koje ostaše željne svoje dece.

- '91. sam bio na turneji po Nemačkoj, od Hamburga do Minhena. Posle mesec dana zove me prijatelj i javlja da situacija u Jugi miriše na rat. "Ma daj, bolan, kakav rat" - rekoh. Razmišljao sam da kupim jednog novog "merdžu", pa sam sa menadžerom produžio vizu za još mesec dana. Moj prijatelj me zove još jednom i kaže da spasavam porodicu, kreće belaj.

- Sudbina je tako odredila da sam sa sinom, ćerkom i suprugom bio u Nemačkoj šest meseci pre rata u Bosni. Kad sam bio najviše skrhan, kad je oko mene bilo stotine hiljada izbeglica iz bivše Juge, imao sam najviše posla. U jednom momentu sam upitao sebe: gde ja to idem, kome ja to pevam. Setio sam se i svoje familije, setio sam se svoje majke, i u jednom vozu za Švajcarsku napisao pesmu:

"Hej, majko, mati, moje srce pati,

donesi mi rakije, moram da se napijem.

Da mi teret spadne, da mi sunce dođe,

hej, majko stara, ovaj vakat prođe.

Hej, babo, babuka, da mi je ritam tarabuka,

mili zvuk šargije, akšamluka iz avlije.

Hej, brate mili, davno nismo pili,

ne misli na sutra, zapevaj do jutra."

(Goran Milošević)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA