84. rođendan Bata Kande: Rani radovi Vladete R. Kandića

Foto: Promo

Na današnjoj plejlisti su Bata Kandini prvi snimci na 45 obrtaja sa singlova iz 60-ih i 70-ih.

Preporučujemo

"Šta će mi novac,

šta će mi bogatstvo

, kad sreće nemam,

u srcu svome nosim jad i bol.

Bolujem, tugujem,

sreći se nadam,

sam u samoći lečeći jad,

bolujem, tugujem uz ovu pesmu,

u čet'ri zida prijatelju moj.

Život je lep, život je ružan,

kako za koga, a ja sam tužan.

Najteži bol je ljudska patnja,

kad nekog želiš,

kada ga ljubiš,

vernošću i dušom iskrenom.

Život donosi i odnosi dane,

mila moja majko,

ostadoh bez sreće,

bez ikog jedinog. Šta će mi novac,

šta će mi bogatstvo,

kad zdravlja nemam,

u srcu svome nosim jad i bol "

(Vladeta R. Kandić)

1969. godine pojavila se jedinstvena gramofonska ploča u izdanju "Beograddiska": na "A" strani najtužnija pesma "Život je lep, život je ružan", a na "B" strani najveselije kolo "Najciganskije vašarsko kolo".

- Na "A" strani sam stavio kao vodeću pesmu "Život je lep, život je ružan". Ispevao sam, u stvari, svoju tužnu životnu priću, svoju nesreću sa levom rukom. Međutim, kad je Kvaka ćuo tu pesmu, zamolio me da mu dam da je presnimi. Naravno, bila mi je čast da mi Kvale snini pesmu, da je na svoj način otkuka, pošto se kod mene nije mnogo čula - kaže legendarni Bata Kanda.

- Kolo sa "B" strane singla "Najciganskije vašarsko kolo" postalo je moja lična karta. To je uistinu jedno ambijentalno kolo koje je upalilo celu Jugu i rasejanje, prihvatili ga i kolege muzičari i znameniti ljudi, vrtelo se i na bugarskim i rumunskim stanicama, prihvatili ga koreografi širom sveta. U tom kolu su proključali moji šumadijski i romski geni. Za vreme sviranja jedne fraze, harmonikaš Ratko Jovanović je rekao "Ajde Romale, ajde pravale, a bre Bata Kando, bašal..." Tako je rođen Bata Kanda.

Vladeta R. Kandić je rođen u Beogradu 19. jula 1938. Potomak je čistog šumadijskog opanka i romskog derta, od oca šumadinca iz Opornice kod Kragujevca i majke Obrenovčanke.

- Posmatrajući majku Danu kako pere veš u koritu, zapazio sam onu trljačicu na kojoj trlja veš. Kad je mama napravila pauzu, uhvatio sam onu trljačicu i počeo da pomeram prste kao da sviram harmoniku. Mama je sva u čudu rekla ocu: "Radivoje, ovo dete hoće da svira!"

- Moj tata, čuveni oružar i artiljerijski bravar, prodao je svoj lovački trofej i kupio mi malu harmoničicu kad sam imao sedam godina. Tata je kao vojni službenik imao i druge prinadležnosti, pa je angažovao profesora Ljubomira Bobića (rođenog brata dramske umetnice Ljubinke Bobić) za pola metra drva i pola tone uglja da me opismeni na harmonici.

Još u osnovnoj školi Bata Kanda je zavoleo narodnu muziku koja se izvodila na najvišem akademsko-umetničkom nivou. Pripremao se za studenta građevine, igrao u "Krsmanoviću"...

- Jedna mamina rođaka vodila me je svake nedelje na javne koncerte Radio Beograda. Imao sam sreću da čujem čudesnu Radojku Živković koju je pratio Carevčev orkestar, a u kome je njen suprug Tine svirao harmoniku. A tek kad sam video i čuo Miju Krnjevca i Miliju Spasojevića...

Bata Kandina prva singl ploča sa narodnim kolima snimljena je još krajem 50-ih. Bez slike na omotu, u tvrdoj kartonskoj ambalaži sa oznakom PGP-a, pojavila su se četiri kola: "Moravac", "Čapljino", "Cigansko" i "Kandino".

- Sećam se i tačnog datuma snimanja: 22. decembar 1957, a ploča se pojavila tek početkom 60-ih. Ta kola su i danas stvar prestiža u svetu harmonike, iako se i mnogi diskofili pitaju na kojoj je to ploči snimljeno. Prošlo je na hiljade ploča kroz moje ruke, ali blaženii smešak na mom licu izaziva uglavnom ovaj moj diskografski prvenac.

Usledila su Kandina kola u duetu sa Tokom Ćirkovićem: "Kolo iz Dragova", "Kolo iz Opornice", "Tokino kolo", "Kolo iz Rekovca", "Vojničko kolo", "Čika Rakino kolo", "Tokino novo", "Mićino".

- Početkom 60-ih bili smo najpopularniji duet harmonika u Srbiji. Bio je to prvi duet jednog klavirca i jednog dugmetarca. Jedan sam od prvih koji je zasvirao šumadijska kola sa svim tim mojim "vrzinama", trilerima i vratolomijama.

- U vreme neprikosnovenog Vlastimira Pavlovića Carevca, ja sam uspeo da lansiram Acu Šišića i da snimim njegova prva kola na violini sa mojim ansamblom ("Acino", "Pantino", "Ciganski stakato", "Piromanka", "Ciganski orijent", "Rumunsko kolo").

- Posebno mi je drag kompliment mog starijeg i dragog kolege Buce Jovanovića. Dolazio je da me sluša u restoranu "Park", pa mi u jednom trenutku reče: "Slušaj Kando, bićeš veliki umetnik. Niko od nas ne zna da se ludira tako kao ti."

Kad je snimio "Kandoro", "Tanino oro", "Kandin sa-sa", "Sofkinu ljubavnu igru", Bata Kanda je dobio priznanje i od svetskih majstora džeza.

- Ja nisam takmičar u trci za rejting i jeftinu popularnost, nego zaljubljenik u čistu umetnost. Želeo sam da nacionalni folklor nadogradim i harmonski i instrumentalno. Izborio sam se za svoju autohtonu frazu od šesnaest taktova. Kad pritisnem ton na harmonici, kažu ovo je Kanda. Time sam utro put u svetske džezere, zadivio sam jednog Art Van Dama i Frenka Maroka.

(Goran Milošević)