Jozo Penava, sevdalija 20. veka: "Da je sevdah rujno vino, ja se ne bih treznio"

Foto: Promo

"Cvati, ružo moja, uspomeno mila,

aj, sto put' sam te suzama zalila,

Preporučujemo

ljubeć' oko garavo, garavo i plavo,

al' ne znadoh šta me je čekalo.

Znaš li, ružo moja, kad sam te sadila,

aj, garavo sam oko zavolila,

okusila čemera, čemera i meda,

pa se srce umiriti ne da.

Plavo me je oko pogledalo slatko,

aj, dok se nisam zaljubila jako,

a kada sam ljubila u najvećoj meri

i plavo me oko izneveri.

Sad mi zbogom ostaj, ružice rumena,

aj, ljubav nam je svu radost uzela,

na mom srcu, ružice, ostadoše rane,

a na tvom se osušile grane."

(Jozo Penava)

Ovo je jedna od najonarođenijih pesama Joza Penave (1909 - 1987), po mnogima najplodnijeg autora sevdaha 20. veka. Ono što je bio Carevac u Radio Beogradu, to je bio Jozo Penava u Radio Sarajevu. U Jozinom muzičkom jatu ponikli su Zaim, Safet, Himzo, Meho, Zehra, Zora, Beba, Šerbo, Jovica...

- Ja i moje kolege mnogo dugujemo Jozi Penavi. Dugujemo mu ne samo za naše karijere, nego i za prve muzičke korake i selektiranje. Snimio sam dvadesetak Jozinih pesama, a jedna od prvih je "Sjetuje me majka". Ta pesma me i podigla kao pevača i to kad sam bio ni dečak ni momak, eto recimo momčić - govorio je legendarni Safet Isović.

- Svakog pevača je znao u dušu, tačno je znao šta i koliko može. Imao je svoje kriterijume, pažljivo je birao i pesme i pevače. Jozo je bio dobar kao i njegove pesme - govorila je diva sevdaha Beba Selimović.

I danas se vodi polemika, i to ne samo među ostrašćenim nacionalistima - čiji je sevdah, ko je napisao više sevdalinki, Srbi ili Bošnjaci? A biće ipak da je jedan Hrvat iz Paleža kod Kiseljaka - Jozo Penava!

- Deda je propevao još kao dete u svom rodnom selu. Pevao je kod kuće, kad je trčkarao kroz selo, kad se igrao sa vršnjacima, u samostanu kod sveštenika. A onda je od jednog rođaka dobio tamburicu od koje se nije odvajao - pričala je za TV Sarajevo Jozina unuka Vihorka Rubić.

- U Sarajevu je izučio pekarski zanat, ali ga ubrzo napušta zbog ranog ustajanja. Služeći vojsku u Somboru, pevao je i svirao oficirima i tako se izvalačio od straže i požarstva. Posle vojske formirao je svoj orkestar i svirao po sijelima i teferičima.

1947. godine postaje član, a 1953. i šef Narodnog orkestra RTV Sarajevo. Kao jedan od osnivača orkestra i najvećih muzičkih autoriteta, godinama je vodio Tamburaški orkestar. Okupljao je talentovane i uglavnom muzički nepismene soliste, opismenjavao ih i podizao kao korepetitor i pedagog.

Opevao je Bosnu najlepše na svetu. Tokom poluvekovnog stvaralaštva snimio je oko trista pesama u duhu i ruhu bosanskog sevdaha, a opet sa izrazito autorskim pečatom. Skoro svaku pesmu potpisuje kao autor i teksta i muzike (samo nekoliko pesama napisao je na melodoje Zaima Imamovića). Jozo je izraziti poeta, lirska duša koja nije patetisala o izgubljenoj ljubavi. I Jozini sentiši odišu nekom vedrinom i optimizmom, tom vrcavošću duha koji poznaje našeg čoveka.

Jozo Penava je još za života doživeo najveću počast - pesme koje je komponovao i napisao postale su narodne, ušle su u baštinu sevdaha. Bukvalno svaka Jozina pesma liči na izvornu, i skoro svaka je napisana bez refrena: "Sjetuje me majka", "Gledala sam sa prozora", "Bere cura plavi jorgovan", "Ja prošetah caršijom", "Sarajčice, hajdemo", "Jesen ide jabuke i kruške zriju", "Na teferič pošla nana", "Ja sam lovac od imena", "Da sam sjajna mjesečina", "Pokraj kuće male", "Čija li je ono djevojka malena", "Ljubav je devojački san", "O, kako mi suze liju", "Mene moja zaklinjala majka", "Mene moja majka gleda sa čardaka", "Od Saraj'va do Mostara", "Dobio sam tri poljupca", "Sa jablana crven listić pao", "Kćero moja, kćerkice", "Kaži Namko otkud si", "Bosno moja poharana", "Sarajevo, behara ti tvoga", "Sjajan mjesec na Trebević sjeo", "Dilber dika", "Slavuj pjeva na beharli grani", "Po mojoj bašti zumbuli cvjetaju”, "Haj, jedva čekam da se mrak navuče", "Na mezaru majka plače", "Zelen orah", "Moj dragane, sunce za oblakom", "Srce moje izmoreno", "Moj konjiću mili", "Šta bi sevdah bez nas dvoje", "Ja odavna ne zapjevah srcem veselim", "Odakle se ćerko čuju pjesme divne", "Znaš kad sam ti ljubav darivala", "Daj, daj, Daliborko", "Dobar dan Smiljo, veziljo", "Čiča od Modriče", "Oj, Mostaru, moj beharu", "Oj, Igmane", "Omilje ni selo Nahorevo", "Pjesma o Kiseljaku", "Ismihana, dušo moja", "O, Ivane, Ivane", "Haj, sa prozora", "Hej, krčmaru", "Dva dječaka"...

- Ako treba nešto da kažem, pa da zaćutim, makar mi poslednje bilo, neka to budu stihovi Joza Penave: "Da je sevdah rujno vino, ja se ne bih treznio. Danju, noću, sve bih pio, i opet bih rahat bio. Ali pusti sevdah vara, srcu rane stvara, čudo mi je kako puklo nije" - kaže srpski sevdalija Jovan Mihaljica.

Jedan od najvećih pesnika Bosne i njenog sevdaha, njenih šehera i sijela, njenih behara i pohara, preminuo je 17. januara 1987. godine u Sarajevu.

(Goran Milošević)