Milivoje Đurišić, 50 godina u diskografiji: "Kad zasednem i kad se zapevam, teško ustajem"

Foto: Promo

"Ponosan sam, stara majko,

sutra idem u armiju,

Preporučujemo

biću vojnik i čuvaću

svoju dragu domovinu.

Nek' cvjeta cvijeće,

nek' lista gora,

dug prema zemlji

vraćat' se mora.

Otac mi je govorio,

učio me od malena,

da se uvijek čuvat' mora

i voljeti svoja zemlja.

Draga moja domovino,

i tebi se mlađan kunem,

za slobodu i čast tvoju

boriću se dok ne umrem."

(Ljubomir Đurović)

Ovom pesmom legendarnog Ljubomira Đurovića narodona muzika je dobila još jednog grlatog gospodina prelepe boje glasa, kao stvorenog za pesme sa motivima iz Crne Gore.

- Đurišića ima na sve strane, a ja sam iz okoline Podgorice, iz sela Botun. Kad je muzikalnost u pitanju, izgleda da sam ja izrod u kući. Otac je imao gusle, a nit' je svirao nit' je pevao. Ja sam rano propevao, a onda sam kao klinac ušao u kafanu i u KUD "Budo Tomović" - priča narodnjački klasik Milivoje Đurišić.

- 1973. godine dobio sam priliku da na Saboru narodne muzike predstavljam Crnu Goru sa pesmom "Tri bećara". Izgleda da sam zaparao uši Bokiju Miloševiću, Miodragu Jašareviću i mom slavnom zemljaku Ljubomiru Đuroviću. Ljubo mi je ponudio pesme "Razbolje se momče u proljeće" i "Zor đevojka" za moj prvi singl.

Već na drugom singlu Milivoje snima i Ljubomirovu pesmu "Dug prema zemlji vraćat' se mora", jednu od najlepših i najslušanijih vojničkih pesama svih vremena.

- Kad je Buca Jovanović čuo "Dug prema zemlji vraćat' se mora", pomislio je da to peva Slobodan Lalić i za svaki slučaj pozvao urednike u PGP-u da to i proveri. Iako se pesma zavrtela na mnogim radio stanicama bivše Juge, ja sam i dalje ostao anonimus. Čak ni moji urednici u PGP-u nisu zanali ko peva tu pesmu.

- Na moju sreću, Buca je letovao u Bečićima, pa je tražeći talente po Primorju nabasao i na mene. Pevao sam u nekoj kafanici u Budvi, nisam imao ni plakate, pa sam izlepio omote moje prve dve singlice po prozorima i vratima kafane. Buca mi je odmah ponudio pesme i za moju treću singlicu, i tako smo počeli saradnju.

Od 1975. do 1981. godine ovaj grlati Crnogorac je snimio šest singlova sa dvanaest Bucinih pesama i ostavrio nekoliko uzastopnih učešća na "Hit paradi". 1978. godine snimio je i pesmu "Devojka kraj reke" kojom je stekao jugoslovensku prepoznatljivost.

- To je u umetničkom smislu moja najbolja pesma. A kako i ne bi: pratilo me 14 muzičara u Bucinom ansamblu plus hor. "Devojku kraj reke" pohvalili su i Šaban, Safet, Bilkić i ostale legende, moji uzori i ljubimci.

- Nedeljko Bilkić je, ipak, moj najveći uzor. U početku sam ga imitirao, a onda sam naučio njegove pesme, pevao ih na nastupima, pevao ih i u Bilkićevom prisustvu. Iskreno, te sevdalinke i jesu najlepše narodnne pesme sa ovih prostora. Tu se pokazuješ, ili jesi ili nisi.

Nastavio je Milivoje sa snimanjem lepih pesama i posle Buce. U saradnji sa vrhunskim autorima i šefovima orkestara (Časlavom Đokovićem, Ilijom Adamovićem, Mlađom Nikolićem, Novicom Negovanovićem,

Ilijom i Slobodanom Spasojevićem, Aksentijem i Milanom Šoškićem, Zoranom Vlajićem) snimio je nekoliko albuma sa desetinama vrhunskih pesama: "Meni jesen, a tebi proleće", "Majčina jabuka", "Ti ne pozna svojega seljaka", "Tebi noćas daću sve", "Kako ću suze da skrijem", "Srce mi je razbolela", "Zidao sam kule"...

Milivojev specijalitet su, ipak, crnogorske zavičajke. Snimio je stotinak pesama sa motivima iz Crne Gore, najviše na stihove Milana D. Šoškića.

- Kad god se slavi neka politička ili sportska pobeda u Crnoj Gori, nema veselja bez "Dobro jutro Crna Goro", "Pozdravljam te Crna Goro", "U Ostroške grede dvije", "Fali tebi Crna Gora", "Crnogorka", "Ja poskočih crnogorski". Puste me sa razglasa, pa ispadne da pevam političarima, ni kriv ni dužan.

- Ne snimam po svaku cenu, trudim se da zadržim nivo mojih starih pesama i da ostanem na svom terenu. Kad komponujem pesmu polazim od dobrog teksta, a kad pevam polazim od dobre atmosfere. Kod mene ne važi pravilo - ne pijem dok radim. Ja kad zasednem, teško ustajem. Ako je san svakog Crnogorca da radi sedeći, ja svako veče živim svoj san.

(Goran Milošević)